BH Dani: Pravo na seksualnu korupciju
Piše : Belma Bećirbašić (BH Dani)
Iznenadna odluka Općinskog suda Tuzla o isključenju javnosti iz glavnog pretresa u subotu 24. januara u predmetu Jasmin Mašić, i to u trenutku kada se kao svjedoci pojavljuju profesori Pravnog fakulteta koji su seksualno iskorištavali studentice u Tuzli, presedan je u sudskoj praksi. Prema članu 250 Zakona o krivičnom postupku FBiH, vijeće može u glavnom pretresu isključiti javnost samo "ako je to u interesu državne sigurnosti ili ako je to potrebno radi čuvanja državne, vojne, službene ili važne poslovne tajne, čuvanja javnog reda, zaštite morala u demokratskom društvu, osobnog i intimnog života optuženog ili oštećenog ili zaštite interesa maloljetnika ili svjedoka". S obzirom da profesori Pravnog fakulteta nisu niti maloljetni niti optuženi niti oštećeni, a niti je njihov interes kao svjedoka ugrožen, tendenciozna interpretacija zakona predsjednice Sudskog vijeća Alme Mulabdić očit je pokušaj da se oni zaštite
SCENA1
Ignorisanje činjenica "Hej, profesori, kako ste mi, šta se radi!", pozdravlja Jasmin Mašić dvojicu profesora Pravnog fakulteta, Zdravka Lučića i Bajru Golića, u holu Općinskog suda Tuzla, gdje se čeka da sud odluči treba li svjedoke zaštititi isključivanjem javnosti sa suđenja. Profesori se došaptavaju, zbijaju jedan uz drugog, obrazi im se rumene i na pozdrav ne odgovaraju. Kako nekulturno! Čovjek ih vozio godinama iz Sarajeva u Tuzlu i natrag, služio ih i danju i noću, vodao po kafanama, svirkama, hotelima, ugovarao im seksualne usluge, pa čak je sad spreman da odgovara pred zakonom umjesto njih a oni – prave se da ga ne znaju. Mašić sliježe ramenima. Okružen je dvojicom policajaca, ruke su mu svezane lisicama, i trudi se da ima razumijevanja – sigurno bi i oni njega rado pozdravili, potapšali po leđima u ime starih, dobrih dana dok su širom Tuzlanskog kantona popravljali (sebi) moral časteći se u izobilju ženama, drogom, pićem, ali nije im lako, ne mogu se tek tako kompromitirati pred svekolikom javnošću – tješi se Mašić. U hodniku su novinari, tužitelji, makroi, studentice – jedne treba ubijediti da su nasjeli na priču, druge da iznose lažne konstrukcije, treće da su oni tu isključivo u svojstvu svjedoka. Odnosno da se Mašić i oni nikada nisu družili. Nisu ni riječi progovorili. Samo bi im se ponekad pogledi susreli u retrovizoru. Taj prizor bi vrijedilo snimiti. Ali, novinarima su oduzeti svi audio i videoaparati na samom ulazu u zgradu suda. Da se ne bi slučajno povrijedila privatnost profesora-svjedoka. Sudska farsa u dokazivanju njihove nevinosti počela je već tada.
SCENA 2
Izvođenje dokaza "Želim da napomenem kako zbog ovdje prisutnih novinara magazina Dani, koji su u ovom broju na tri stranice prenijeli cijelu optužnicu bez da je i samoj odbrani ista dostavljena na uvid, i što je protiv pravila, te kako se u istom tom časopisu iz broja u broj ovdje prisutni svjedoci stavljaju u status optuženih, iz tih razloga, molim da se današnje suđenje potpuno isključi za javnost, kako bi se time zaštitili svi svjedoci i njihova privatnost", držao je malo prije toga tiradu Tomislav Ljubić, Mašićev advokat. Preuzeo je riječ nakon što je tužiteljica Dijana Milić zatražila da se javnost isključi prilikom saslušavanja dvije studentice čiju su prolaznost na ispitima Lučić i Golić uslovljavali seksualnim odnosom. Studentice sjede u posljednjoj klupi. Jedna od njih, glave prekrivene maramom, gleda ispred sebe. Klupu u prvom redu zauzima profesor rimskog prava Zdravko Lučić. Pogled mu kruži oko sudnice, ali se ne zadržava niti na jednom mjestu. Povremeno, krajičkom oka se osvrne na svog moralnog i dostojanstvenog kolegu Bajru Golića, kojeg od studentica dijele dva mjesta, otac osumnjičenog i još jedan svjedok. Profesor sjedi skupljenih nogu, stišće aktovku u krilu i posmatra prizor pred sobom kao da se njega izravno ne tiče. Doduše i ne tiče – optuženi je u prvom redu. Novinari prave žamor u sudnici.
"Svaka optužnica je javna od trenutka kada je potvrđena", dobacuju neki.
Predsjednica vijeća lupa čekićem o stol. "Neće novinari učiti pravnike o pravu", ne usuđuje se izreći. Riječ preuzima tužiteljica Dijana Milić. Otvara knjigu ispred sebe s namjerom da čita naglas. Prekida je advokat Ljubić: "Nisam završio!" Tužiteljica pokuša da izusti nešto, ali se nanovo vrati na svoje mjesto. "Uz to, smatram da je vrlo neprikladno da novinari, koji su objavili da sam prethodno sjedio u restoranu Behar zajedno sa Zdravkom Lučićem i glavnim kantonalnim tužiocem Šesenamom Ćosićem, čime mi se nameće očiti utjecaj na ovo suđenje, izvještavaju javnost o procesu". Predsjednica ljubazno pita advokata "da li bi to bilo sve za sada". Nakon što je on kimnuo glavom, predsjednica pogledom daje znak tužiteljici Milić. Ona nanovo uzima knjigu i citira.
– Želim da napomenem sud da je prema krivičnom zakonu, saslušavanje…
– Nećete vi mene učiti zakonu!, prekida je predsjednica vijeća Alma Mulabdić, otpuhujući u pravcu publike, kao da je dio savršenog performansa.
– Nemam namjeru da vas učim zakonu. Samo želim da uđe u zapisnik da prema ovom članu, pravo na zaštitu radi morala i intime mogu imati samo studentice, a da zbog drugih svjedoka nema nikakve potrebe da javnost bude isključena. Pritom, želim da zamolim sudsko vijeće da prestane s dopuštanjem odbrani stalne kritike, vrijeđanja tužilaštva i preispitivanja mog rada, kategorična je Milićka.
Predsjednica vijeća se namješta u fotelji, premješta papire na stolu podižući obrve u nedoumici. Čas gleda u tužiteljicu, čas u odbranu, čas u javnost, kao da je nesigurna koju poziciju da zauzme. Možda nije ni pročitala predmet. Možda uopće ne može da odgonetne šta zapravo radi tu. Možda je promašila profesiju.
– Hajde sad svi napolje da se sudsko vijeće izjasni o zahtjevu odbrane!
SCENA 3
Sklapanje nagodbe U uskom i mračnom hodniku Općinskog suda svi traže kutak u koji će se sakriti jedni od drugih. Lučić i Golić se odmah izdvajaju i okreću leđa ostalima, studentice šapuću jedna s drugom, ostali svjedoci hodaju uzduž i poprijeko… Iščekuje se dolazak prvog svjedoka Zvonke Kovačevića Munje, koji je u nekoliko navrata iz zatvora gdje izdržava kaznu za navođenje na prostituciju podsjetio profesore da je "njihov bivši makro". U slučaju da su zaboravili. Jedan od profesora Pravnog fakulteta, Sanjin Omanović, stoji sam, lice mu pokriva crni kaubojski šešir. Lučić i Golić, koji su ga naknadno "podučili" kriterijima po kojima se ocjenjuju studenti(ce) na isturenom odjeljenju sarajevskog Pravnog fakulteta u Tuzli, prave se da ga ne poznaju. Svjedoci šapuću da je "sklopio nagodbu s tužilaštvom". Jedna od svjedokinja – studentica, koja je svake druge subote od novembra 2007. do januara 2008. u hotelu Tuzla pružala seksualne usluge Bajri Goliću, prkosno uzvraća odmjeravanju prisutnih. Pojedini skreću pogled. Tog dana će tokom svjedočenja potvrditi ono što se nalazi u optužnici protiv Mašića – da je to bio jedini način da položi ispit iz ekonomske politike. Kada je nakon toga pristupila polaganju ispita iz rimskog prava kod Zdravka Lučića, Golić joj je rekao da, ukoliko ne želi da plati, onda joj jedino preostaje da opet "spava s njim". "Kad sam pomislila da opet moram imati s njim seksualni odnos, došla mi je muka. Nisam to mogla ponoviti, gadilo mi se. Pristala sam da platim 1.500 KM Zdravku Lučiću", izjavila je na suđenju studentica. Kada su, pak, Bajru Golića pitali da li je poznaje, odgovorio je da je se sjeća samo zato što kod njega ocjenu devet dobivaju rijetki – oni najbolji.
SCENA 4
Imunitet suda Na poziv zapisničara, svi ulaze u sudnicu. Novinari brže-bolje traže komfornije mjesto, ubijeđeni da će suđenje trajati nekoliko sati. Profesori ulaze posljednji, na tren prije nego što će na optuženičku klupu sjesti vozač Mašić. Nakon što se uvjerila da su svi pozvani ušli, predsjednica lupi čekićem. "Molim vas da uđe u zapisnik da je odluka vijeća da će radi zaštite morala, intimnog života, i dostojanstva svjedoka, suđenje biti zatvoreno za javnost." Novinari se komešaju, tužiteljica odmahuje glavom, a advokat odbrane zadovoljno pozdravlja odluku suda bacajući podrugljivim osmijehom pogled u našem pravcu, kao da smo dio zajedničke dječje igre, u kojoj su rezultati unaprijed poznati. A pravila, iliti zakonske norme, tu da se ruše. Lučić i Golić ispraćaju dio "javnosti" pogledom do vrata, pomalo stidljivoga izraza. Kao da je njihovo pravo na intimnost povrijeđeno samim prisustvom u sudnici te da ih stoga treba zaštititi. Nije ni čudo što će Lučić, istog dana iza zatvorenih vrata iskoristiti tu privilegiju u odgovoru na pitanje suda o uzimanju seksualnih usluga zauzvrat ispitnih pitanja: "Ne želim da odgovaram na takva pitanja, radi se o mom privatnom životu!" Nema sumnje da ga je predsjednica vijeća Alma Mulabdić nježno, gotovo majčinski, pomazila pogledom: – Nema problema, apsolutno vas razumijem, sudija, pardon, profesore. Jerbo, on je samo svjedok. I zato ima pravo na moralno, dostojanstveno i intimno kićenje šesticama. Zvanično je od Općinskog suda Tuzla dobio i tu potvrdu. Pardon, zaštitu.
Komentari