Kliker.info

Magazin Buka, ovoga decembra slavi punoljetstvo. Grupa ljudi koja želi da ostavi trag o sebi, prvo je 2000. godine pokrenula printani magazin Buka. Godinu kasnije, pokreću i TV emisiju. Do sada su emitovali preko 200 emisija, sa više od 700 gostiju sa postjugoslovenskih prostora. Portal Buka jedan je od najčitanijih i najobjektivnijih političkih portala u BiH, a glavni i odgovorni urednik, Aleksandar Trifunović o tome govori za Radio Slobodna Evropa.

RSE: Magazin Buka slavi punoljetstvo. Kada se osvrnete, kako biste ocijenili ovih prvih osamnaest godina?

Trifunović: Ispunili smo neka svoja očekivanja iz tog decembra 2000. godine, kada smo krenuli sa štampanim izdanjem. Uvijek smo se trudili da se ne prilagođavamo sredini u kojoj živimo, državi u kojoj živimo, nego je uvijek bio cilj da napravimo neki svoj svijet, u kome ćemo obrazovati medijske sadržaje, onako kako bi mi željeli da pročitamo. Nije to bila nikada nikakva druga filozofija. Ono što je zabrinjavajuće, je što je to uvijek bio manji ili veći problem.

Jednostavno, kada radite svoj posao na taj način, objektivno, mislim da je to suština novinarstva i da ne postoji druga vrsta novinarstva. Svaka vrsta pristranosti automatski vas izdvaja i niste više u toj sferi novinarstva, nego ulazite u nešto sasvim drugo.

Kada pogledam iza sebe, vidim da nije bilo ni jedne politike koju smo simpatisali. Mislim da smo objektivno tumačili i političku zbilju, davajući u toj kritici jednaku važnost, kako kritici vlasti, tako i kritici opozicije. Mogu biti zadovoljan kako je to ispalo. Sa druge strane, ono što zabrinjava je, da ti tekstovi iz izdanja iz 2000. godine, na žalost su i sada potpuno aktuelni. Mi bi i sada mogli da objavimo to prvo štampano izdanje, i da ga pošaljemo na kioske, a da ljudi ni u jednom trenutku ne prepoznaju da se radi o 2000. godini, a ne o 2018. godini.

RSE: Kada je bilo teže raditi novinarski posao, na početku prije 18 godina, ili danas? Zašto je to tako?

Trifunović: Kada smo pokrenuli medij, 2000. godine, to je bio štampani medij, trebala su nam mnogo veća sredstva nego što nam sada treba za naše oglašavanje na FB, gdje nam treba priključak na Internet i telefon. Tada smo morali imati tim u startu, ljude koji će se baviti mnogim poslovima, koji sada, u online novinarstvu, nisu uopšte toliko važni, a tada su bili primarni, kao što je štampanje, kao što je priprema za štampu, dizajn. Kada štampano izdanje novina uzmete u ruke, nezamjenjiv je osjećaj, ne postoji takva vrsta osjećaja u online novinarstvu koje, potpuno je razumljivo iz hiljadu razloga, uzima sve veći primat. Bilo je teže započeti sa materijalne strane tu cijelu priču.

Danas, iako su alati dostupniji, iako su informacije na sve strane, imamo sve manje pravog novinarstva. Ljudi se sve teže odlučuju za vrstu novinarstva u kome će se nekom zamjeriti, u kome će oštricu svog pisanja ili oštricu olovke ili tastature, u ovom slučaju, smjeti da se bave istinom. U BiH najveći je problem kada pišete istinu. Nemate problem kada pišete neistine. To je u stvari usud ovog novinarskog trenutka u BiH. Vrlo je lako baviti se propagandom, ali je sve teže baviti se novinarstvom.

RSE: Krenuli ste od printanog, a danas imate i televizijsku emisiju u okviru magazina. Koliko je bitno pratiti razvoj novih tehnologija i na taj način svoje sadržaje nuditi građanima?

Trifunović: Nama je ključni cilj svih ovih godina bio da održimo dobru komunikaciju sa publikom. Onog trenutka kada smo pokrenuli magazin, on je odmah bio i na webu, samo što je to bilo veb izdanje magazina. Praktično, svi tekstovi sa printanog izdanja, bili su i na web stranicama.

Poslije toga, 2001. ili 2002. godine, mi smo pokrenuli i TV emisiju. Uradili smo blizu 300 emisija do sada, vrlo gledanih. Emitovane su u cijeloj regiji na televizijama sa nacionalnim frekvencijama u okruženju. Mislim da je to jedina emisija te vrste iz BiH. Bili smo prvi na Internetu te 2002. godine, Buka se mogla gledati na Internetu. To je bila neka pra – tehnologija, tada nije bilo Youtuba, FB ili slično. Tako da je logičan razvoj Buke bio u tom kontekstu da imamo i njuz portal.

Ovih dana, to je praktično već gotova stvar, pokrećemo i svoju radio stanicu, radio Buka. Cilj nam je da sa što više medijskih proizvoda uspostavimo što širu komunikaciju sa publikom koja može da nas čita, sluša, gleda, a preferira jedan od tih medijskih proizvoda koje hoćemo da plasiramo.

Bitno je reći da mi nikada nismo bili klasični medij, nego smo koristili medijske proizvode da promovišemo mogućnosti običnog građana u društvu, kao što je naše, da dajemo ljudima do znanja koja su njihova prava, zašto i ko ih krši i kako da se spriječi kršenje tih prava.

RSE: Magazin, čiji ste urednik, nudi ozbiljne analize i presjek stanja, kako političkog, ekonomskog, društvenog. U vašoj redakciji radi najbolji evropski novinar, kolega Dragan Bursać, koji kroz svoje tekstove, na brutalan način, doprinosi tom suočavanju sa prošlošću. Brojni su pritisci i na vaše novinare i na rad. Prijetnji je bilo. Šta u takvim okolnostima može i treba da uradi jedan urednik?

Trifunović: Od prvog broja Buke, mi smo temu suočavanja sa prošlošću shvatili vrlo ozbiljno. Ona je civilizacijski zadatak. Prošlost ne možemo gledati romantičarski i uzimati iz nje, kao sa švedskog stola, dijelove koji nam odgovaraju, a one dijelove, koji nam ne odgovaraju, sklanjati u neki zapećak. Od tog prvog dana, od prvih mjeseci našeg rada, mi smo imali i pritiske i prijetnje, koje su, u mom ličnom slučaju, prouzrokovale i zaštitu policije.

Mislim da onog trenutka, kada se odlučite baviti poslom na taj način, to je nešto sa čim se morate suočiti. To je nešto sa čim morate računati, ukalkulisati to i vidjeti da li možete sa tim da živite. Ako pišete ono što je istinito, vas ne treba da zanima kako će publika reagovati na to. Ne možete vi podilaziti publici i izbjegavati da im saopštavate istine, koje mogu da ih pogode, samo zato što se oni neće sa vam slagati ili što će se obrušiti na vas silnim komentarima, negativnim epitetima, da ste plaćenik izdajnik ili slično.

Mi kao novinari smo samo tu da ukazujemo na teme o kojima bi ljudi trebali da razmisle. Mi ne govorimo nikada kako ljudi treba da razmišljaju. Oni treba da razmisle i prije svega da vide da li je to, što nam se dešavalo u prošlosti, moglo da se ne desi, ali, ako se već desilo, ne mora da se ponovi.

RSE: Kako ocjenjujete medijsku scenu u BiH i javne servise prije svega? Postoje li nezavisni mediji?

Trifunović: U BiH nikada nije bilo više medija. U BiH nikada nije bilo više novinara. Pored javnih servisa, imamo velike regionalne medijske stanice, imamo regionalne franšize koje djeluju u BiH. Okrenem se oko sebe i vidim na dnevnoj bazi teme koje ljudi obrađuju. Ne mogu da se otmem utisku da se i dalje vrši selekcija tema, da se i dalje većinom podilazi publici, da se o istoj temi, o istoj činjeničnoj situaciji, različito govori u medijima, koji djeluju u sredinama koje su primarno srpske, bošnjačke ili hrvatske u BiH. Jednostavno mediji mnogo više podliaze publici, nego što hoće publiku da suoče sa realnošću.

Mislim da je upliv politike u medije ogroman. Činjenica da politika u BiH jedina proizvodi novu vrijednost, u tom obimu da može da učini bogatim pojedine firme i bogatijim vlasnike tih firmi, uslovljava ih gdje će se oglašavati takve firme. Mediji, koji pišu nezavisno, koji žele da kritikuju tu vlast, teško mogu da djeluju. Nećete naći medij kojeg finansiraju kompanije koje su bliske vlasti, da finansiraju tekstove koji su protiv ili su kritika te vlasti.

Postoje ljudi koji čestito rade svoj posao. Mislim da ih ima i više nego što bi se moglo očekivati. Mislim da ih upravo publika treba ohrabrivati. Mi ovo sve što radimo, radimo u službi stanovnika ove zemlje. Nemamo mi nikakve lične bitke sa tim političarima, lične bitke sa nekim situacijama iz prošlosti, ili projekcijama u budućnosti. Mi saopštavamo ljudima činjenice, a do njih je kako će se odrediti prema njima. Može im se to ne sviđati, može im smetati što to objavljujemo, ali ako je u pitanju istina, to nije naš problem.

Selma Boračić -Mršo (RSE)