Kliker.info

“Znam ponešto o našem zakonodavstvu koje nije ni blizu da se može smatrati ozbiljnim”, kazao je u večerašnjem Pressingu na N1 Abdulah Sidran, akademik, književnik i scenarista.

Zašto je SDA bitno da ostane na vlasti?

“Gdje je novac, gdje su moćna preduzeća, gdje su krave muzare? Mi smo znali prije tri mjeseca da će kritični trenutak doći u onom času kad se ti punktovi budu gubili, a ne u ovim formalnim stvarima. Jedno je što se priča, gubitak države, može li “Osmorka” prodati državu za mjesec dana, a ovi je prodaju 30 godina”, kazao je Sidran u Pressingu i poručio:

“Osmorka kao da je sa neke staze autom stala na cestu koju je SDA asfaltirala 30 godina i sada su odjednom krivi za sve”.

Poručio je da smatra 2003. godinu kao važnu u transformaciji ili evoluciji političke stranke ka “organizaciji”.

“Ja sam žestok u tome, imam ja neku potrebu da označim 2003. godinu kao važnu u transformaciji ili evoluciji političke stranke ka jednoj organizaciji koja nema ozbiljne veze sa ideologijom, politikom, borbom za opće dobro. Nego jedna klijentistička stranka kojoj nije na pameti opće dobro, nego ono što je oligarhija. Neće dobiti prolaznu historijsku ocjenu. Zato što živimo tako grozno stanje, možda smo već mrtvi samo nam još nokti i kosa rastu. Govorim o državnom smislu postojanja države BiH. Onaj ko je proizveo to stanje, čiji je saldo? Nisam ja pobijedio SDA, nego je SDA sebe porazila svojim aferama, idejama, plitkoumnošću“.

Upitan da prokomentariše nova imena na “Crnoj listi” SAD-a koja su saopćena danas, Sidran je kazao:

“Tu ima onaj delikatniji problem o nezakonitom snimanju. Ja ne bih išao u detalje, Amerika zna šta radi. Meni nije ni potrebno da je on na crnoj listi kad je on na crnoj listi svog naroda. Zato što je jedan cijeli državni instrument stavio na uslugu jednoj familiji, jednoj stranci ili oligarhiji. Ništa nam ne znači crna lista nakon toga”.

Još je kazao da je aktuelnom članu Predsjedništva Denisu Bećiroviću “šapnuo na uho” da im “broji lične”.

“Šapnuo sam na uho članu Predsjedništva za kojeg sam mnogo agitovao, Denisu Bećiroviću, da im brojim lične. Za mene pod “lične” ide npr. imenovanje ambasadora u UN-u, bivšeg političara Zlatka Lagumdžije. To je za mene teška lična greška“.

Zašto je to greška?

“Taj gospodin ima svoj karton. Oni od elokvencije misle da je komptencija. Njegove kompetencije su očitovane u djelima. Žalosno je ako Osmorka ili SDP nisu mogli da postave jaču ličnost. Čak sam dolazio do toga da pomislim da odem na šalter da ispišem iz državljanstva, ali se plaća 2.000 KM. Ne dam da me predstavlja svako u UN-u. To je meni bolno, žalosno“, kazao je Sidran.

Sidran je zatim govorio i  o svojoj čuvenoj ideji kako građani Bosne i Hercegovine ne bi imali nikakav problem da se “velika Srbija” gradi na sprat. Ispričao je iskustvo iz beogradskog Doma sindikata kada je prisutnim saopštio ovo svoje razmišljanje.

Od čega živite?

U svim komšijskim državama, u svim civilizovanim državama, postoji za najistaknutije umjetnike i naučne radnike penzija koja je maksimalna i tu su još specijalni dodaci na tu penziju. U mom slučaju, mene je to stid pričati, od Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Heregovine dobijam određeni mjesečni prihod i to mi dobro dođe na onih 500 maraka penzije. Kad sam otišao u penziju 2001. moglo je biti drugačije da je bilo političke volje. Svjesno se izbjegavalo ovdje, ja sam na to imao zakonsko pravo, jer prema zakonu Republike BiH koji je vrijedio navodi se kako nosioci značajnih društvenih priznanja imaju pravo na penziju od tri do šest prosječnih plata iz prošle godine. SDA-ova vlast nikada nije htjela koristiti taj zakon. Imao sam i milion drugih poniženja.

Član ste ANUBiH, kakvu su poruku poslali političari kada su u istu ravan stavili ovu Akademiju i druge, novokomponovane?

Volio bih da me je pitao, mislim da se radi o Elmedinu Konakoviću, rekao bih da to ne podržavam. Ali hajmo napraviti razliku između BANU-a, koja je etnička akademija Bošnjaka i ovih divljih kao što je Bosanska akademija nauka i umjetnosti “Kulin ban”, pa i internacionalne akademije koju je osnovao Asim Kurjak.

Kazali ste da je spas BiH natalitet i univerzitet i da smo država koja ima više fakulteta nego toaleta?

Nema spasa onoj državi u kojoj ima više univerziteta nego klozeta i toaleta. Natalitet nikada nisam pominjao jer svaki govor o računicama i statistikama kako će se razvijati hoda po opasnom rubu rasističkih promatranja. Mi smo oslobađajući gradove i ulazeći u stanove četnika pronalazili SDS-ove materijale koji su bili na toj osnovi. U njima se navodi kako su nas oni morali pobiti jer bi bosanski muslimani do 2050. činili 55 posto, pa su upotrebljavali termin preventivni kontranapad. Nije bilo napada, a ti radiš preventivni kontranapad. Ako se natalitet uzima kao kategorija za borbu nekog naroda za državu ili prostor meni to tukne na “lebensraum” (njemački – “životni prostor”, pojam koji je označavao glavnu motivaciju za teritorijalne agresije koje je vršila nacistička Njemačka).

Vaša ideja je da “veliku Srbiju” treba graditi na sprat?

Rekao sam da mi u Bosni i Hercegovini, i to sam prije nekoliko godina izgovorio pred 900 ljudi u Domu sindikata u Beogradu, nemamo problem da se velika Srbija gradi na sprat. Svi su se nasmijali na to kao da sam rekao u Sarajevu. Ovo je manjina koja razumije suštinu stvari, ali ono što je društveni mehanizam i trovanje nacionalnog bića traje 200 godina. Nije to od jučer. U Banjaluci se može promijeniti 500 Dodika i da se ni mrvicu jednu ne promijeni od onoga što je generalni odnos jednog hegemona na Balkanu, sa sjedištem u Beogradu, koji od 1804. radi da mene ne bude.

Akademik Abdulah Sidran u Pressingu  je kazao je kako je suštinska nesreća Bosne i Hercegovine ta što se Beograd i Zagreb slažu samo u jednoj stvari, a to je “da nema Bosne i bosanskih muslimana”.

Kazali ste da je historija Bosne i Hercegovine historija otimanja od nje? Vučić je kazao da se sa Plenkovićem slaže u 90 posto svega u vezi BiH?

Suština Vučićevog i Plenkovićevog slaganja je moj nestanak. Naša je nesreća u tome što se oni, ove pomenute dvije etnije, slažu jedino u tome da nema Bosne i bosanskih muslimana. Došlo se do mišljenja da za našu sudbinu do 1996., tj. do Daytona, imamo pravo kriviti Beograd i Zagreb i međunarodnu zajednicu, šta god da to znači, ali od 1996. do danas veći dio krivice pada na našu vlast skrojenu u kombinaciji od neznalica i izdajica. Ne možemo za uništenje naše privrede, ogromnih giganata poput Energoinvesta, Unisa… kriv one sa strane.

Onaj koji se boji izgubiti vlast ima džepove pune oraha. Gdje će oni poslije, ne znaju ništa raditi? Meni je razumljiv njihov panični strah. Ali bitno će biti da registrujemo na koji način će se dogoditi smjena rukovodstva u ovim kravama muzarama režima. Ako se tu dogodi da se napravi ispod stola, podzemna i nevidljiva, kohabitacija sa strankom koja je 30 godina vladala – onda ćemo smatrati da je “Osmorka” iznevjerila svoja obećanja i naša podrška će prestati iste sekunde.

Kako će se “Osmorka” nositi sa svim licima i naličjima Dodika i Čovića?

Personalizacija problema ne znači prepoznavanje problema. Ne zanima me Dodik. Ne postoji persona koja tamo može uzeti mrvu vlasti da ne sprovodi tu politiku. I u Srbiji je takva situacija. Teško onoj državi u kojoj zlo može biti pobjeđeni samo većim zlom. Vučića tamo napadaju mnogo gori. Slično je i ovdje. U svakom problemu prvo moramo pogledati pravni prostor u kojem se događa. Država BiH je članica UN-a, u mnogim međunarodnim presudama je ustanovljeno da je nad njom izvršen UZP i genocid, i da takva strašna žrtva i njena vlast nije podnijela nikakav zahtjev za ratnu štetu. Imamo presudu za opsadu Sarajeva i ona je napisana kao predložak…

Zašto nisu tražili?

Zvanična osoba koja je bila upućena kazala je da nisu zaboravili na to nego su smatrali da trebaju imati stav Ustavnog suda BiH, a oni su kazali da ne treba to da rade. Sarajevo treba tužiti RS za ratnu štetu učinjenu nad gradom. Postoje štete u ekonomskom smislu, građevinskom, gubicima života i duševnoj boli itd. Kako je to moguće?

Evropski put BiH?

Naprijed se može ići, i stvarni balkanski mir ostvariti, kad se silom historije, nauke i pravosuđa istina bude obznanjena, ali i nametnuta. Mi nismo u stanju napraviti jedinstvene udžbenike historije. U EU već imaju zajedničke udžbenike za sve njene članice. Zamislite da u Francuskoj i Njemačkoj imaju zajedničke udžbenike o ratovima u kojim su učestvovali. Mora se na Evropu raditi pritisak da se interveniše u obrazovni sistema, u udžbenicima je puno otrova.

Mladi kažu da je loše obrazovanje jedan od glavnih razloga odlaska iz države? Kazali ste da BiH po svijetu sije genije?

Čudo je da je i ovo ostalo (genijalaca). Ja sam se upetljao u pitanje zaštite bosanskog jezika u RS-u i shvatio sam da to nije istinski problem. Radilo se o tome šta piše u đačkoj knjižici – gdje je navedeno jezik bošnjačkog naroda. To je nevažna stvar. Otvorim ovdje kancelariju pri ministarstvu prosvjete i nostificiram đačku knjižici za tri minute. Nek napišu majmunski jezik, šta me briga. Ali me briga koliko bošnjačkog nastavnog kadra ima u RS-u, to je propisano u Daytonu.

Vaša poruka građanima?

Suština moja ideje je u tome da smo mi dosta propustili i da od sutra ne smijemo više propuštati, da sve ono što je pretvoreno u politički problem, a ima pravnu suštinu, vratimo i smjestimo u prostor pravosuđa. Nikakve tu priče o politici ne stoje. Što god je moguće smjestiti u pravni prostor, i tamo ga rješavati, to činiti odmah. Ne praviti od toga politički problem i političku debatu u emisijama.

Akademik  Sidran  potom je govorio  o  svom oporavku nakon koronavirusa .

“Ja sam u kulturi Sarajeva prisutan od 15. godine, znam sve oblike funkcionisanja društvenih sistema u kulturi i mislim da bih mogao biti koristan u ovim godinama po pitanjima oko kojih se danas nepotrebno sukobljavamo”.

Kaže da je davao konkretne prijedloge političarima, ne birajući stranke.

“Teško je pobijediti sebe pa vjerovati u suprotno. Ja bih mogao navoditi neke konkretne, deset godina, ne birajući adresu. Koja god je stranka, koji god je čovjek, nosim neki prijedlog, napisao sam dopune zakona o zaštiti kulturnog naslijeđa. Gdje sam predložio da se ovome što piše u zakonu doda samo jedna rečenica kojom bi se pod državnu zaštitu stavilo i nešto što je duhovno naslijeđe u šta bi bila uvedena imena značajnih događaja i ličnosti iz historije. Time bi se taj problem imenovanja ulica, škola i institucija koji je trajni podigao iz plićaka mjesnih zajednica na jednu relevantnu komisiju“.

“Mehanizmi i politička volja su takvi da ja od svega nisam konkretno vidio fajde”.

Viđate li se s aktuelnim političarima? Inače, političari vole da se slikaju sa vama? Zašto je to tako?

“Ja sam Suzana Mančić! (smijeh) Običan svijet teško razumijeva. Mislim da je korisnije za nekog ko se bori za rejting u političkom svijetu da sa mnom razgovara jer imam bogato iskustvo i ideje, i imam u narodu neku vrstu omiljenosti za koju imam posebno tumačenje. Ja sam stekao narodne simpatije ne zbog smislova koje javno saopštavam, nego jezika i načina na koji saopštavam. Ja ne govorim eufemističkim jezikom, a vi ste novinari u javnom govoru obavezni da govorite eufemistički“.

“Od mene neče čuti “zamotanog” govorenja. Čuju jezičke oblike koji su govorni i način na koji govorim direktno i jednostavno važniji je od smislova i poruka”, kazao je Sidran.

Potom je komentarisao trenutno stanje u Republici Srpskoj i najave o kriminalizaciji klevete.

“Ja ne uzimam za ozbiljno ovu aferu, ovo stanje, ovu psihozu koja se događa u RS-u zato što je apsolutno svakome jasno da se radi o jednom despotskom, tiranskom režimu u kojem jedna osoba želi da podredi svojim interesima sve. Ja se čudim vašem čuđenju i potrebi da stvarima dajemo drugo osim pravnog obličja. Sve što je moguće gurnuti u pravnu sferu, treba hladnokrvno gurnuti u pravnu sferu, ali od toga praviti temate i okrugle stolove ili u studio dovesti tog kreatora Nacrta zakona…

U sferi politike se zna da je to jedan od do sada desetak puta upotrebljenih trikova, prebacivanje težišta sa glavne teme koja se tamo zbiva a to je London i finansijski dug koji pristiže na naplatu. Zar ne bi bilo normalno da se cijela RS digne na noge jer sutra će propasti jer ne može platiti dug!?“.

“Ne vjerujem da će doći do tog zakona, procedure nalažu “to i to”, pa ima i ta javna rasprava koja traje mjesec dana, a sve to vrijeme se rješava problem njenog duga koji je neisplativ i koji dovodi osobu koja time upravlja u situaciju propasti. Treba misliti na to”, ističe Sidran.

“Ne bih volio da me pogrešno shvate kolege novinari čija su auta isparana, kojima se objektivno prijeti kao što ima onih koji čine istinska krivična djela. Odnekle iz Luksemburga, Jasmin Mulahusić je danas napisao: “Smrt Semifu Efendiću”, nema razlike. To su krivična djela i prijetnje umorstvom i ovim i onim. Pitanje je koliko funkcioniše bilo kakav državni aparat da to upakuje u formu. Da li je sad normalno dovesti nekog takvog Mulahusića da obrazlaže zašto je to činio?“, poručio je Sidran u Pressingu i kazao:

“Ja ne vidim da tu ima mnogo novih elemenata, mi se nalazimo u vremenu “interregnuma”, procesa smjene vlasti. Nalazimo se u pravnom labirintu idiotskih zakona i odluka, koji stvari čine tako mutnom da je moguće praviti blokade tamo i gdje se ne smiju praviti blokade. Ovdje se od strane onog koji silazi s vlasti, SDA, pravi nešto što je zakonski nedopustivo. Ja se stalno pozivam na Zakon, međutim to je uzalud ako oni koji treba da provedu zakon su sestrići, amidžići i daidžići i svijet koji nije sposoban da radi posao za koji je zadužen”.

(Kliker.info-N1)