hamburger-icon

Kliker.info

Vildana Selimbegović : Ko je treći?

Vildana Selimbegović : Ko je treći?

Maj 28
14:56 2018

Šefik Džaferović i Denis Bećirović nisu prvi poznati kandidati za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, još ranije su svoju kandidaturu najavila dvojica nezavisnih – doktor nauka i profesor psihologije na zeničkom Univerzitetu Dženan Skelić i prof. dr. Mirsad Hadžikadić, rođeni Banjalučanin sa adresom stanovanja u SAD-u od 1984. godine – no bez sumnje su do sada najjači, s obzirom na snagu stranaka koje stoje iza njih.

Piše : Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

Oba imena dobili smo ovog vikenda i to uz zanimljivu scenografiju stranačkih konvencija i zašto i to ne reći uz još zanimljivije rasplete. U SDA su, naime, veća iznenađenja od dobitnika oni koji su otpali, a SDP je od svog očekivanog kandidata napravio zabavu za široke narodne mase stranačkim referendumom koji je trebao odlučiti hoće li uopće imati kandidata u vrijeme kada su i potpise predali i takse platili prijavljujući kandidaturu. Zajednički imenitelj oba ova procesa jeste nivo unutarpartijske demokracije, no možda je baš to razlog da se pozabavimo utrkom koja slijedi tim prije što su oba tabora konvencije okončala najavljujući sigurnu pobjedu.

Džaferović je pravnik, rođen 1957. u Zavidovićima, i mada je jedan iz stalne postavke rukovodstva SDA (u politici je od 1996.), prije samo koju sedmicu bio je na samom dnu kandidatske ljestvice. I lider SDA i aktuelni član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović – kada je nabrajao kandidate – uvijek je Šefika, za koga valja reći da je jedan od njegovih najodanijih suradnika, pominjao posljednjeg. Mrtva trka se zapravo vodila između aktualnog predsjedatelja Vijeća ministara BiH, dr. Denisa Zvizdića (rođen 1964. u Sarajevu, u SDA od 1991.), kome je, tvrde bolje upućeni u stranački život, sam Izetbegović u više navrata najavljivao sigurnu kandidaturu, i prof. dr. Sebije Izetbegović (rođena 1960. kod Podgorice, u SDA, po vlastitoj izjavi, od prije njezina osnivanja), koju je, kako kaže njezin suprug, neočekivano podržao teren. Istine radi, o kandidaturi supruge Izetbegovića govorilo se jednako dugo kao i o Zvizdićevoj, no na Zvizdićevoj strani je bilo promišljanje da bi i za Bošnjake i za SDA kandidatura Alijine snahe mogla imati nesagledive posljedice ne samo za političku budućnost stranke i naroda već i na prošlost, odnosno onaj njezin dio kojim se obično opisuje uloga i značaj Izetbegovića oca.

Treći kandidat na svim SDA ljestvicama bio je Safet Softić (rođen 1965, nadomak Banovića, u politici od 1996.) o čijem statusu u SDA možda najviše govori podatak da je istrajni borac protiv svega onog čega bi se SDA danas željela osloboditi: korupcije, nepotizma i licemjerstva u politici. Svi već znaju, prvo je odustao dr. Zvizdić, pa dr. Izetbegović, pa je Konvencija odlučila da je uvijek suzdržani i odmjereni Džaferović najbolji kandidat koga SDA u ovom času može ponuditi a da stranka ostane po mjeri Izetbegovića sina. To je, uostalom, odmah požurio i reći kandidat Džaferović, koga – uprkos iskazanom samopouzdanju – čeka nikad teža utakmica. Iz SDA su samo ove predizborne sezone nastale tri nove stranke, još ranije su se oteli nezavisni načelnici, Ibrahim Hadžibajrić je osnovao nezavisnu listu, i svi pobrojani kidišu na isto biračko tijelo.

Da ne bi bilo zabune, i dr. Denis Bećirović (rođen 1975. u Tuzli, član SDP-a BiH od 1993.) se već dugo priprema za ovu kandidaturu iako je tek jučer izabran. Dugogodišnji političar, nositelj liste SDP-a za državni parlament tri mandata zaredom isto toliko puta je i izabran za člana ovog najvišeg zakonodavnog tijela BiH. U svojoj partiji je već dosta dugo prepoznatljiv po naglašenim probošnjačkim stavovima, a nedavno je obznanjena i prepiska koja bi se mogla okarakterizirati kao ideološki obračun u kome je upravo Bećirović bio jedan od aktera.

No, za njegovu (očekivanu) kandidaturu bitno je istaći dva momenta. Jedan se tiče referenduma, ali ne u smislu plebiscitarne podrške Bećiroviću za koju su očito znali i prijavljivači usred izjašnjavanja članstva, već u onom drugom, stranačkom koje je Bećirović potvrdio i koje može odigrati veliku ulogu kad se budu podvlačile partijske crte. Realno je, naime, da Bećirović dobije više glasova od SDP-a na izborima. Drugi, isto tako važan momenat, odnosi se na biračko tijelo: članovi SDP-a nemaju dilema, SDP treba imati kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, ali ne glasaju samo članovi. Od Bećirovićeve kampanje zavisit će koliko će osvojiti prirodnih birača lijevo orijentiranih, jer se do sada predstavio kao aspirant na izrazito bošnjačke glasove, a potrebni su mu i ostali, iako je SDP učinio sve da se ljevica ne ujedini.

Pritom nikako ne treba zaboraviti da centar i ljevica u ponudi imaju i Željka Komšića, lidera Demokratske fronte, za koga se osim njegove partije odlučio i Građanski savez, a sve bitke oko BiH koje se vode posljednjih mjeseci moraju, kao rezultat, imati i ozbiljnu potporu ovoj kandidaturi za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Vratimo se ipak bošnjačkim kandidatima: tek sad zapravo postaje zanimljivo. Fahrudin Radončić, lider SBB-a, partije koja je također prijavila kandidaturu za člana Predsjedništva, najavio je odluku članstva uoči same prijave imena. Neće biti nikakvo iznenađenje ako PDA, partija Mirsada Kukića, stane uz lidera SBB-a ukoliko bude kandidat.

Ne treba zanemariti ni zajednički dolazak Elvedina Dine Konakovića i Senada Šepića u CIK i obećanje da će imati zajedničkog kandidata. Zapravo, treći jaki kandidat se još čeka i u danima koji slijede mogu nastupiti prava iznenađenja jer uopće nema sumnje da sad na scenu stupaju izborne matematike, a one bi se lako mogle okončati izbacivanjem zajedničkog kandidata kojeg bi podržalo nekoliko partija. SDA nikad slabija nije išla na izbore i uzda se jedino u stranačku disciplinu, ljevica iz dana u dan dokazuje da ne samo da nema ambicija da se ujedini nego razjedinjavanje ne prestaje i ko može reći da neko – zašto ne i posve novo – ime ne može objediniti centar u ideji da kandidatom za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH sebi obezbijedi bolju poziciju u postizbornim raspodjelama moći? Ili da se naprosto svi dogovore oko istog imena?

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *