Kliker.info

Počela je sezona izbornog lova na glasove. Već od petka, tačno u podne, aktivisti svih boja i dezena bacili su se na plakatiranje ove naše domaće stvarnosti, istinski uvjereni da će nam je uljepšati obećanjima o pobjedi Srpske, ukidanju kantona, cunamiju pravednosti, odlučnim promjenama, podsjećanjima na snagu Bosne i Hercegovine i istrajavanjima na njenom pravom putu.

Piše : Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

I ma kako se primamljivim doima kolumnističko gledanje u kristalnu kuglu postoktobarske budućnosti, moram priznati da su moju pažnju ipak privukle dvije posve životne priče, za koje mi se čini da bi mogle postati kolateralna šteta kampanje. Ili je (vrag će ga znati) upravo to nečiji cilj?

Prva stiže iz Mostara. Tamo je, naime, pretprošli vikend nikla posve nova raskrsnica u Bišće-Polju, na južnom ulazu u grad. Možda to i ne bi bilo čudno – pa izboru su i u Mostaru u kome će narod glasati i za državni i za federalni parlament, i za svog člana u Predsjedništvu, samo opet neće glasati za lokalnu vlast – da nije jedne od onih sitnica koje život znače. Mostar, naime, cijela dva mjeseca, usred turističke sezone, kad mu putevi itekako trebaju, ima firmu koja ih održava na riječ, bez ikakvog ugovora! Zato što traje bitka za tender, pa je uprava JP Ceste Federacije BiH odlučila da kazni Preduzeće za puteve Mostar, ne dajući mu ugovor i ne isplaćujući mu nijedne marke, iako firma već 60 godina živi od održavanja cesta. Tenderske priče su stari recept domaće politike da uništi firmu, godinama svjedočimo tome i zbog zamršenih procedura, prigovora i komplikacija koje ih prate jedino je izvjesno da tender dobija onaj ko je dio tala. A nastrada onaj ko se žali. U ovom slučaju, taldžije su odlučile da radnike Mostar-puteva ostave bez hljeba, tako što su osmislile pakleni plan po kome će puteve oko Mostara umjesto Mostar-puteva održavati Sarajevo-putevi?! Tačnije, konzorcij Sarajevo putevi i HP Investing Mostar. Ovaj posljednji, vjerovali ili ne, preko noći – tj. za vikend napravio je onu raskrsnicu u Bišće-Polju, za koju Mostarci tvrde da nema niti jedne dozvole?! HP Investing ni Sarajlijama nije nepoznat: to je onaj graditelj Skadra na Bojani koji je kompletno naselje Grbavica držao taocima duže od godinu, praveći komad ceste brzinom kojom je Edhem Bičakčić, u slavna premijerska vremena, pravio autoput kroz BiH. Ono što je u Sarajevu gradio godinu, u Mostaru je haman sagradio za vikend.

No, podastiranje asfalta od raskrsnice prema Vracama do OHR-a, kojem su vozači već stavili bezbroj tresećih primjedbi, ako i ne ide za valjkom izvjesnom Pekušiću, vlasniku ove firme, valjanje tendera ga baš hoće. Njegov HP nije kvalificiran za poslove koji su traženi na već pominjanom tenderu i zato je i napravljen konzorcij sa Sarajevo-putevima. Konzorcij je i inače postao čudesno ime za domaće taldžije, no u ovom slučaju stvarni konzorcij čine direktor Cesta Federacije Filip Vujeva, njegov zamjenik Dragan Trebović, nekadašnji direktor Sarajevo-puteva i već pominjani Pekušić imenom Hasan, kome tepaju Haso. Sarajevo-putevi trenutno nemaju direktora, već funkciju v.d. obavlja Nataša Fazlić, koja je nedavno zaprijetila da će s mehanizacijom i radnicima doći pred Vladu Kantona zbog istog problema koji imaju i Mostar-putevi: sarajevske puteve također održava neki konzorcij?! Šta se ustvari dešava? Nekadašnji provjereni putari dobijaju konzorcijske konkurencije u kadrovima ala Trebović koji zapravo sebi čuvaju direktorske pozicije, upravljaju tenderima i ojađuju i radnike i puteve. U igri su ozbiljne pare, koje treba iz Mostara, preko Sarajeva, zavrtiti, čitavu firmu ojaditi, radnike ostaviti bez posla – recept već isproban na Krajina-putevima – a sve da bi profitirale političko-konzorcijske taldžije i njihovi kadrovi. Kadrovsko-taldžijske kombinatorike završavaju se u partijskim centralama, tačnije u džepovima koje na kraju zamršenih procedura pune vječni direktori kalibra Salke Hasanefendića koji i privatnicima diktiraju uvjete kako konzorcijske tako i ove taldžijske. I bogate se preko noći. A sve u skladu sa procedurama. O čemu bi i radnici ZOI-ja ‘84 mogli knjigu ispisati.

Još je plastičniji primjer iste vrste – bogaćenja na račun radnika i poreskih obveznika ove zemlje – u javnost dospio zahvaljujući načelniku sarajevske Općine Novi Grad Semiru Efendiću. On je, prošle sedmice, najavio i krivičnu prijavu, sve zbog naše druge priče koja pokazuje kako politički konzorciji omogućuju ostvarenje američkog sna na bosanski način. Junak ove priče je niko drugi do Esed Radeljaš, onaj jezičak u vlasti Kantona Sarajevo, o čijem se znanju, umijeću, diplomama i poduhvatima posljednjih godina nerijetko pisalo. No, bit će da ova poučna priča o Radeljaševom milionu savršeno ilustrira lica i naličja domaćih politika. Radeljašu je, sad već davne 2006. godine, na njegov zahtjev dodijeljeno građevinsko zemljište na teritoriji općine Novi Grad. Za zemljište je Općinsko vijeće utvrdilo cijenu, pa su onda nešto mijenjali, elem – u konačnici je parcela Radeljaša koštala nepunih 50.000 maraka. E, sad, da li slučajno ili namjerno, tek Radeljaš nije ništa sagradio, a tri godine kasnije rješenjem općinskog načelnika njemu je zemlja oduzeta. Rješenje dugo k'o tenderska procedura kaže da je Općina Radeljašu – u slučaju gubitka prava korištenja – dužna platiti naknadu. Naknada je kasnije i utvrđena, pa je Radeljašu isplaćeno 1.033.000 KM! Milioner Radeljaš odmah je novinarima objasnio da su optužbe besmislene jer je sve po zakonu! I ja mu vjerujem. Jer samo u ovoj zemlji milioni poreskih obveznika, oni milioni koje teškom mukom zarađuju radnici i takozvani realni sektor, krčme se i završavaju u džepovima političara u skladu sa zakonom i tenderskim procedurama. Jer tako odluči neki politički konzorcij, dogovorena koalicija i slične trice, ne osvrćući se pritom na jad i bijedu u koju bacaju čitave firme, čiji radnici završavaju na ulicama. Sve po zakonu političkih taldžija, onih lovaca na glasove.