hamburger-icon

Kliker.info

Senad Pećanin : Hobotnica

Senad Pećanin : Hobotnica

Novembar 17
14:46 2007

Piše :Senad Pećanin (BH Dani)

Nedavno  sam u Sarajevu upoznao direktora jedne ve like trgovinske kuće koja se bavi uvozom i prodajom TV aparata i ostale tehničke robe. Sa Vladom Republike Srpske njegova kuća sklopila je ugovor o opremanju nove zgrade Vlade u Banjoj Luci. Priča da ga je nedavno zvao službenik tražeći da mu za novi Dodikov kabinet isporuči plazma televizor dijagonale ekrana od 114 inča (1 inč = 2,54 cm). Bio je začuđen narudžbom, objašnjavajući sagovorniku da se tako veliki plazma televizori serijski ne proizvode, predlažući mu LCD televizor sa tolikim ekranom koji mora posebno naručiti jer ih nemaju na skladištu. No, banjolučki sagovornik je bio uporan: "U projektu stoji plazma i mi želimo plazmu!" Obećao mu je da će zvati evropsko sjedište azijskog proizvođača i ispitati mogućnost isporuke traženog televizora. I nazvao je predstavnika poznate kompanije koji je bio ne manje od njega začuđen naružbom, objasnivši mu: "Prvo, plazma televizori tolike dijagonale ekrana se ne proizvode serijski nigdje u svijetu. No, može se naručiti, ali vam skrećem pažnju da takav aparat neće biti jeftiniji od 100.000 dolara" – odgovorio je proizvođač, čudeći se da narudžba koju nikada nije dobio ni iz jedne evropske zemlje dolazi iz Bosne. Očekujući da će njegov banjolučki kupac odustati od narudžbe, prenio mu je cijenu traženog televizora. No, dobio je odgovor da nema problema i narudžbenicu za televizor koji će krasiti kabinet Milorada Dodika u novoj zgradi Vlade Republike Srpske. Inače, cijena pomenute zgrade, koju je napravilo preduzeće Integral iz Laktaša, u vlasništvu Slobodana Stankovića (Dodikovog prijatelja i poslovnog partnera vlasnika Nezavisnih novina Željka Kopanje) koštat će poreske obveznike Republike Srpske, umjesto planiranih 40, oko 200 miliona maraka. Da bi ovakve priče dospjele u javnost, potrebna je ili slučajnost ili hrabrost ljudi "iznutra", koji više ne mogu žmuriti pred drskim kriminalom u institucijama vlasti u kojima rade. Milan Vukelić je bio inžinjer koji je radio u urbanističkoj upravi Banje Luke, svakodnevno se uvjeravajući u razmjere pljačkanja Banjolučana od strane Dodikovih "integralista" u općinskoj vlasti. Ali, Vukelić nije samo gledao, već je, unatoč ozbiljnim prijetnjama i napadima u koje je bila uključena i policija, o kriminalu i javno govorio. Prošle sedmice raznesen je u komade u eksploziji bombe profesionalno podmetnute u njegov automobil. U ovom broju Dana bavimo se temom koju je sve rašireniji strah od raspleta aktuelne bh. krize sublimirao u pitanje "Hoće li biti rata u BiH?" Dok mnogi, s razlogom, i Dodikovu proizvodnju aktuelne krize i mogućnost izbijanja rata vezuju s približavanjem određivanja budućeg statusa Kosova, ja nisam sklon minimizirati mogućnost i najcrnjeg scenarija, ali ni utjecaja koji na rasplet ima stepen ogrezlosti i drskost kriminala kojim su vladajuće etničke oligarhije u sebe usisale svaki djelić Bosne i Hercegovine. Naime, posljednjih dana sam se intenzivno bavio majstorskom operacijom kriminalne "hobotnice" federalnog premijera Nedžada Brankovića, koja je premrežila dvije kompanije s najvećim udjelom federalnog vlasništva (Sarajevo osiguranje i BH Telecom) i koja je, uz partnerski odnos treće, probrane, privatne sarajevske kompanije (OKI) skoro do realizacije dovela projekt kupovine jedne poslovne zgrade. Nekoliko miliona maraka je već do sada ukradeno, a dvadesetak će biti, ako projekt bude i realiziran, uz mogućnost da ni to ne bude konačna cifra (u zavisnosti od toga ko bude opremao zgradu i u zavisnosti od dužine dijagonala TV ekrana u budućim kabinetima). Zbog čega pišem o Brankovićevoj kriminalnoj "hobotnici"? Na naslovnoj stranici Dana možete vidjeti imena četrdesetak uglednih Bošnjaka, od političara, privrednika, novinara, generala… pa sve do drugog po hijerarhiji čelnika Islamske zajednice u BiH. Svima njima promućurni Slovenci ponudili su dioničarstvo u jednom od društava koje upravlja ponajvećim od mnogobrojnih slovenskih "investicijskih fondova". Pomoću tih fondova, koristeći blagodeti bh. tranzicije, slovenski "investitori" iz naše zemlje odnose džakove novca skupo preprodajući nekadašnju državnu imovinu ili ubirući dividende najprofitnijih državnih kompanija, do čijeg vlasništva su došli praktično besplatno, zahvaljujući vladajućoj oligarhiji ovdašnjeg društva. Mnogi od ljudi čija se imena nalaze na naslovnici Dana nisu kriminalci. Moguće je i da misle da su pozvani da pokupe mrvice sa bosanskog tranzicijskog stola zbog svog javnog statusa i ugleda, neshvatajući da su iskorišteni i pretvoreni tek u jedan od mnogobrojnih pipaka kriminalne hobotnice i svojevrsna zaštita za glavu čudovišta koje je premrežilo državu. U ovom broju se, velim, bavimo mogućnošću izbijanja rata u BiH. Strah me je od takvog scenarija zbog toga što bi jedino rat mogao spriječiti raskrinkavanje, kad-tad, grandioznog Dodikovog, Brankovićevog i inih kriminala. S druge strane, tješi me da valjda više nema budala koji bi povjerovali da ih njihovi lideri vode u rat zbog odbrane ugroženih nacionalnih interesa… Doduše, nikad nije mudro precijeniti razum Srba, Bošnjaka i Hrvata.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *