Kliker.info

Nekoliko stotina  raznoraznih „pametnih i knjiških ljudi“, rođenih u Bosni i Hercegovini a rasutih po bijelom dunjaluku-svijetu, okupljeno je u toj publikaciji koja, premda metodološki gledano napravljena zbrda-zdola, ipak na egzaktan, dragocjen  način ima upotrebnu vrijednost: vrvi ta publikacija imenima i prezimenima, godinama i datumima rođenja, značajnih  profesora, istraživača; okupilo se tu  raznoraznih, nevjerojatnih, fascinantnih biografija… Da sam, kojom zlosrećom, skriboman i relativista, tipa Miljenka Jergovića, doživotno ne bih imao problema sa temama i literarnom građom: svaki, pojedinačno, od ukoričenih „bosanskohercegovačkih naučnika“ je jedinstvena, neponovljiva priča.

Slučajno je uzet ovaj „uzorak“: doktor mašinskih nauka, obuhvaćen u ovoj publikaciji, SUAD JAKIRLIĆ, koji je bog i batina za neke turbo-turbo zračne motore, iliti tako nekako; u tehničke nauke se ne razumijem, a niti imam ambiciju. Doktor Jakirlić je, nekad pred rat, bio frontman grupe “Valentino“. Pjevao je Jaka (po tom sam ga nadimku znao i raspoznavao) najveće „uspješnice“ koje je napisao gazda tog banda Zijo Rizvanbegović Valentino: „Oka tvoja dva“, „Samo sklopi okice“, i još svašta nešto slatkasto, komercijalno. Uz to je Jaka aktivno „učio uz muziku“, završio fakultet u predviđenom roku.
Kad je došla katklizma, nakon kada je počeo užas u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, još sam uvijek na mikro primjeru studenata sa Mašinskog fakulteta među kojima je bio i Jaka, golem broj njih se, što svjesno, što iz neznanja,  a dubinski iz očaja, obreo širom planete – niko propao nije, hvala Bogu da je tako.

Sve te djevojke i momke „pokrivala“ je i preporučivala činjenica da su akademsku titulu stekli na fakultetu čiji je vrhovni autoritet bio profesor Kemal Hanjalić, odranije međunarodno priznati i potvrđeni ekspert za neke mašinske predmete o kojima, ponavljam, pojma nemam. Kemal Hanjalić je, nema tome ni dvadeset godina, bio posljednji ozbiljan, referentan, čak i naočit gradonačelnik Sarajeva. Budući da nema priručnih lokalnih adekvatnih poređenja, recimo da je Hanjalić bio istodobno sve što u svojoj biograafiji  imaju recentni regionalni gradonačelnici Bandić (Zagreb) i Đilas (Beograd) i Janković (Ljubljana).

Eh, sad zamislite, ili barem pokušajte zamisliti, kako bi se u bjelosvjetskoj nedođiji snašli studenti ispod čijih diploma stoji potpis aktelnog gradonačelnika Sarajeva dr. Alije Behmena. Behmen je, što se mene tiče, dobar ko panja/hljeb/kruh, ali to kako je on postao doktor nauka, uz rat, pred rat (kojih, čijih nauka?), sporno je da spornije ne može biti. Neću da vjerujem, premda se čini izvjesnim, da je Behmen doktorirao na istom fakultetu na kojem je najviše akademsko zvanje stekao (također u oblasti željezničkog transporta) profesor doktor Nedžad Branković; univerzitetskoj ustanovi na čijem je čelu   notorni akademski uljez,besramni SDA-ovski kadrovik prof. dr. Smail Čekić. Zamislite da vam se dogodi da na bilo kom komadu svijeta dođete sa  sa diplomom koju su svojeručno potpisali „dokazani naučnici“ u oblasti transporta Alija Behmen ili Smail Čekić.

Ali, ako smatrate, da sam malčice skrenuo sa teme, varate se! „Za ozbiljan komentar dovoljna su dva primera i tri kartice teksta“ davno je napisao gospodin Milan Vlajčić, veliki novinar-komentator  Politike.Dakle, pokušaj državnog ministarstva da se u  „kratkim crtama“ predstave svi naši, na ovaj ili onaj način, važni,  rasuti, protjerani, otjerani  „kadrovi“  je formalno nesporan, ali suštinski pogrešan i kvaran. Pokušavam razmišljati mozgom anketiranih naučnika, profesora ljekara…, takozvane naučne dijaspore: da me pozove naručitelj ove kvaziznanstvene publikacije Safet Halilović, medreslijski spletkaroš, da li bih se iz sumorne dijaspore vratio? Pa da mi usput patriotske papire provjerava Halilovićev ključni  savjetnik, magistar političkih nauka Ešref Lekić, ne bih, hvala lijepo, hvala na pitanju.