Kliker.info

Ona je možda najpoznatija autorica u svijetu kada je riječ o pitanju genocida. Njena knjiga "Problem iz pakla" (A Problem from Hell: America and the Age of Genocide) dobila je 2003. godine Pulicerovu nagradu, najprestižniju nagradu za novinarstvo u SAD. To djelo, osim priznanja američke kritike, dobilo je i titulu najbolje knjige iz oblasti američke vanjske politike, što je nagrada koju je dodijelio Vijeće za vanjske odnose (Council on Foreign Relations) u Njujorku. Pauer je vrlo ugledna profesorica na Univerzitetu Harvard. Rođena je u Irskoj. U SAD je došla kada je imala devet godina. Samanta Pauer naprosto je opčinjena Bosnom. Iako poznata u akademskim krugovima, 2005. i 2006. provela je radeći za, tada senatora, Baraka Obamu (Barack). Danas će, kao visoki dužnosnik Obamine administracije, u Potočarima dostaviti poruku Srebreničanima i svijetu, u ime američkog predsjednika. Samanta Pauer dala je ekskluzivni intervju za "Dnevni avaz", bukvalno, kako nam je rekla, prije ulaska u avion za BiH.

– U rukama, evo, držim pismo s pečatom predsjednika Sjedinjenih Država, u kojem je govor za Srebrenicu – kazala nam je Pauer.
 
Jeste li ikada sanjali da ćete putovati u BiH, u Srebrenicu, kao dio vladine administracije, u tom svojstvu, kao političar ustvari?

– Bila sam u Sarajevu u julu 1995. U kući u kojoj sam boravila, u kojoj, naravno, nije bilo struje niti tekuće vode, primila sam poruku da su Srbi zauzeli grad Srebrenica. I to je, moram da vam kažem, taj dan, tog turobnog ljeta, kada sam čula da je Srebrenica pala, najgori dan u mom životu. I, naprosto, sve što sam tog dana i te noći radila, kada je sunce zašlo iza horizonta, bilo je motivirano time šta se dogodilo u tim poljima.

Zato povratak u Srebrenicu, ovog puta u ime predsjednika SAD, koji je prihvatio da su lekcije Srebrenice tako centralne za njegovu vanjsku politiku, nevjerovatno je važan. I ja sam time počašćena osobno. Ali, više od toga, za ljude u Bosni, izuzetno je važno to da znaju kako je ono što se dogodilo u tim poljima Srebrenice, tih dana, ostavilo trajni utjecaj na ljude u Vašingtonu i na ljude u Sjedinjenim Državama, kao i na ljude širom svijeta.

Ja znam da je to vrlo skroman smiraj i utjeha za one porodice čiji su članovi umrli u julu 1995. Ali, za mene događaji iz tih dana predstavljaju moj svakodnevni podsticaj. I zato, doista, jedva čekam da se ponovo nađem u Srebrenici, da budem u Sarajevu i da budem u prilici da ljudima prenesem da su lekcije Srebrenice ugrađene u najviše nivoe američke vlade.
 
Historijski fakt

U priopćenju za medije, uoči puta predsjedničke delegacije u BiH, Bijela kuća očito se nije dvoumila da u tom dokumentu navede riječ genocid u Srebrenici. Uzimajući u obzir da političari nekako teško upotrebljavaju taj termin, jeste li i Vi imali problema s upotrebom riječi genocid?
 
– Dva međunarodna suda odvagala su o onome što se dogodilo u Srebrenici i presudila da je postojala jasna instanca sistematskih namjera da se uništi cijelo ili dobar dio stanovništva tamo (u Srebrenici, op. a.), i dokazano je da je bilo tako. Dakle, u tom nema nikakve kontroverze. To je historijski fakt. To je jedan veoma, veoma tragičan historijski fakt.

U svom govoru islamskom svijetu, u Kairu, prošlog ljeta, predsjednik Obama spomenuo je Srebrenicu. Ako je Srebrenica toliko važna ovoj administraciji u Vašingtonu, zašto onda predsjednik nije iskoristio ovu šansu, da ovog puta osobno predvodi svoju delegaciju u Bosni?

– Možete samo pretpostaviti koliko je mnogo različitih zahtjeva u okviru predsjednikovog vremena. Mislim da je on, šaljući najviše članove svog tima u Bijeloj kući, uključujući ambasadora bez portfelja, zaduženog za praćenje ratnih zločina Stivena Rapa (Steven Rapp), pokušao poslati veoma važan signal. Isto tako mislim da je predsjednik željan i da gleda na takvu priliku da putuje u ovaj region. To se nije moglo postići ovog puta.

A šta je s potpredsjednikom Bajdenom (Biden), koji je putovao prije godinu u Sarajevo i region. Je li to BiH opet stavljena "nastranu" u Vašingtonu?
 
– Mislim da bi takva karakterizacija bila doista nesretna, pa čak i nefer. Ako samo provjerite kalendar potpredsjednika Bajdena, vidjet ćete da je broj putovanja koje je napravio ograničen, što njegovo putovanje u Bosnu čini doista značajnim. Treba isto tako uzeti u obzir i to što je potpredsjednik SAD izabrao da u ranom dijelu svog mandata putuje u BiH i u region. To je uistinu značajan dokaz prioriteta koje ova ove administracija postavlja.

Ali, isto tako, činjenica da je predsjednik izabrao da pošalje više zvaničnike svog tima iz Bijele kuće, također je potvrdna refleksija u vezi s tim. Znači, fakti govore suprotno: BiH ostaje prioritet. Znate, veliki je broj individualaca koji služe u ovoj administraciji i koji su bili uključeni u donošenje veoma teških odluka 1995. da bi se dogodila intervencija u Bosni i da bi se dogodio historijski mirovni sporazum u Dejtonu. Uvjeravam vas da opredjeljenje tih ljudi za BiH nije umanjeno ni za mrvicu.
 
Koja će biti poruka predsjednika Obame za Srebrenicu, Bosnu i region?

– Želim samo reći, da tako počnem, da sam bila tamo na desetu godišnjicu, s onima koji su preživjeli golgotu u Srebrenici, onima koji su prošli preko brda, probijajući se preko neprijateljskih linija, razgovarala s njima o njihovim iskustvima. I to je nešto o čemu sam bila u mogućnosti da govorim s predsjednikom Obamom, još dok sam radila za njega u Senatu. Dakle, on ima lični interes za ove događaje koji su se desili u Srebrenici.

U svom obraćanju u Kairu, upravo tako, on je sve to izdvojio i spomenuo taj masakr u jednom od centralnih govora svog predsjednikovanja. I to je prava refleksija njegovog opredjeljenja. Naravno, ostavit ću da predsjednikova poruka za Srebrnicu, u nedjelju, govori sama za sebe, ali glavna poruka preživjelima koji će biti prisutni tamo, a mnogi od njih sahranjivat će najmilije članove svoje familije, glasi: Ja, predsjednik Obama, nisam zaboravio Srebrenicu! To je mrlja na našoj kolektivnoj savjesti i ona nas sve proganja… Srebrenica je, međutim, i kamentemeljac, po svom značenju, ime koje nama i građanima cijelog svijeta signalizira – ustanite i suočite se s licem zla!

Hoće li u predsjednikovom govoru koji ćete Vi dostaviti u nedjelju u Srebrenici biti sadržana i neka druga zabrinutost ili poruka?

– Da. Druga stvar bila bi potreba da se svi oni koji su odgovorni za ove zločine izvedu pred lice pravde. Ima, doista, izvjesnog napretka u vezi s tim, u svjetlu posljednjih presuda Haškog tribunala. Ali, glavna osoba odgovorna za genocid u Srebrenici ostaje na slobodi i nije tajna da je to Ratko Mladić. Predsjednik je odlučan da nastavi signalizirati kako je neophodno hapšenje i izvođenje pred lice pravde Mladića i drugih koji su odgovorni za ovaj masakr i druge zločine protiv čovječnosti.
 
U svojoj knjizi "Problem iz pakla" opisali ste da, generalno, političari ostaju skoro stalno nevoljni da masovne zločine nazovu pravim imenom – genocidom. Je li se to promijenilo poslije Srebrenice, poslije presuda Haškog tribunala i Međunarodnog suda pravde?
 
– U ovoj administraciji napravili smo veliki napredak u vezi s tim. Najvećim dijelom jer predsjednik Obama ima to personalno opredjeljenje o tim pitanjima. Predsjednik je nedavno kreirao poseban ured, prvi put formiran u okviru Bijele kuće, isključivo posvećen borbi protiv zločina i za prevenciju genocida…

Znači, poslije Srebrenice i Ruande, danas više ne možete vidjeti istu vrstu nevoljnosti (kod političara). Kao što znate, predsjednik Klinton izvinio se zbog nepoduzimanja akcije u Ruandi i rekao mnogo, mnogo puta, možda na stotinu, možda hiljadu puta, da mu je žao što nije učinio više… Rekla bih da, iako sam to spomenula u knjizi, koja doista počinje s nekim lošim vijestima i lošim pričama, da ja vjerujem da je neki istinski napredak učinjen. Ustvari, ja sam ponosna što sam u okviru naše vlade povezana s direktorom zaduženim za praćenje zločina i prevenciju genocida, da bismo služili ovom predsjedniku.
 
Pokret protiv zločina genocida

Tokom rata u BiH čulo se mnogo "političkih argumenata" kako bi američka intervencija u Bosni "samo uvećala nasilje"?! Nakon kašnjenja u Srebrenici, imamo li sada, danas, neko novo znanje koje bi upućivalo da smo stvarno naučili lekciju iz Srebrenice, kako bi se neki novi genocid bilo gdje mogao spriječiti?
 
– Kao što sam rekla, predsjednik Obama otvorio je ovaj novi ured u Bijeloj kući, posvećen specijalno za sprečavanje zločina, za prevenciju genocida. To znači da, u najmanju ruku, sada mi imamo mogućnost da vrlo brzo procesuiramo obavještajne podatke, i da brzo prođemo kroz zapovjednu hijerahiju…

I druga stvar koja se promjenila je uistinu historijski značajna, je to što u Sjedinjenim Državama, a ja mislim da to narasta i u svijetu, jeste jedan pokret, jedna vrsta anti-genocidnog pokreta protiv zločina. To je generirano genocidom koji se dogodio u Ruandi i zločinima ii genocidom koji se dogodio u Bosni. I taj pokret je takav da može brzo skupiti politički pritisak ako je suočen sa događanjem masovnih zločina.

Na koncu naravno, građani ii vlade širom svijeta, ne samo u SAD trebaju biti ubjeđeni u (ispravnost – op.aut.) robusne akcije kada gledaju u lice zločina. Ali, mislim da smo u Sjedinjenim Državama ipak vidjeli neki veoma ohrabrujući razvoj situacije, koji obećava da ono što nazivam "Nikad više" (Never Again) sada izlazi na svjetlo preko struktura koje su sada mnogo više u situaciji da se ona vrsta horora koga smo vidjeli u Srebrenici ne dogodi nikad više.

Srbija je prošla dug put

Samantha, znate li da srbijanski predsjednik Boris Tadic, dolazi u nedjelju u Srebrenicu, a bio je tamo prije par godina…
 
– Da, bio je na desetoj godišnjici, i tada sam ga srela u Srebrenici …
 
Ipak, zar ne bi bilo bolje da predsjednik Tadić čini više da se Mladić uhapsi i izruči u Haag, umjesto da, kao što neki tvrde, i ovaj put skuplja političke poene u Srebrenici?

– Počet ću ipak s time da je Srbija prošla dug put i, moramo to prepoznati dok obilježavamo ovu 15. godišnjicu masakra u Srebrenici, da je Narodna skupština Srbije usvojila rezoluciju kojom se osuđuju masakr koji se dogodio, i da je to nevjerovatno važan pozitivan korak ka pomirenju i ka stabilnosti u regionu. Ta rezolucija isto tako uključuje opredjeljenje Srbije da sarađuje s Haškim tribunalom. Ta saradnja, naravno, uključuje napore da se uhvate i izruče u Hag Ratko Mladić i Goran Hadžić. Prema tome, napredak je ostvaren i, kao što je to rekao predsjednik Obama, važno je da fokus ostane usmjeren prema optuženicima za ratne zločine i da se ti napori intenziviraju ka tome da se oni pronađu i da budu isporučeni Hagu. Mislim da će Tadićevo prisustvo u Srebrenici poslužiti da se sve to pogura u tom smjeru.Erol Avdović (Dnevni avaz)