hamburger-icon

Kliker.info

Safet Zec: Dugo traje ovaj naš hod ka oporavku

Safet Zec: Dugo traje ovaj naš hod ka oporavku

15 Novembra
05:08 2015

safet-zecSafet Zec (72), naš priznati i nadaleko cijenjeni slikar i grafičar, nasljednik velikana kakav je Michelangelo ili Tizian, umjetničko putovanje na međunarodnoj likovnoj sceni, nastavio je u Njemačkoj.

U tamošnjem Panorama Museumu koji se nalazi  u poznatom turističkom mjestu Bad Frankenhauzen, otvorena je njegova izložba “Alegorije sudbine“ koju će ljubitelji umjetnosti moći vidjeti u naredna četiri mjeseca.

Izložbu na kojoj je u organizaciji kćerke Hane i direktora Panorama Museuma predstavio više od 60 djela velikih formata, među kojima dominiraju ona iz ciklusa “Srebrenica“, posvetio je njemačkoj umjetnici Kathe Kollwitz, ali, bio je to i još jedan njegov umjetnički podvig da se i dalje govori o velikoj tragediji, genocidu s kraja 20. stoljeća u našoj zemlji, kako bi pravda bila zadovoljena. Inače, njegove slike likova sa sakrivenim licima, koje prekrivaju ruke, jedno su od najupečatljivijih vizuelnih podsjećanja na srebreničku tragediju.

FAKTOR: Kako je odjeknula Vaša izložba u Njemačkoj?

ZEC: Bilo je jako lijepo na otvaranju. Izložbu sam posvetio Kathe velikoj, izuzetnoj crtačici, grafičarki, skulptorki i slikarki. Bila je veliki socijalista, zbog čega je bježala od Hitlera i jedva živa ostala. Velika antiratna žena, čijoj snazi sam se divio još kao mladić.  Mene njeno ime, i uopšte sudbina umjetnika koji su izrazito figurativni i izrazitog socijalnog i antiratnog profila, inspiriraju, a za njih inače nikoga nije briga. Nije joj ni zemlja u kojoj je živjela dala posvetu kakvu zaslužuje, a u ratu za nacističku Njemačku izgubila je sina. Tako da sam se vrlo rado sjetio nje i posvetio joj izložbu, i već sada čujem da se u Berlinu sprema njen muzej, tako da me to čini posebno sretnim i ponosnim. Lijepo je da sam iz te svoje nekakve mladalačke zaljubljenosti došao do toga.

FAKTOR: Ipak, posveta nije slučajna, jer poruke o ratu koje je kroz djela u svoje vrijeme slala umjetnica Kolwitz, vrlo su slične Vašim. Ali, nažalost to ukazuje i na činjenicu da se ponavlja ta užasna historija bježanja, stradanja, gubljenja dragih osoba.

ZEC: Moja kolica srebrenička upravo o tome govore. Sve je srednjovjekovno na njoj, samo dječak koji nosi majicu sa likom američkih košarkaških ekipa ukazuje da se to danas dešavalo, a da je sve ostalo zapravo isto. Nažalost, historija se ponavlja, i danas smo svjedoci stradanja.

FAKTOR: Zadatak umjetnika je da otvaraju probleme, da o njima govore, a ako poprave ljude, to je onda trijumf. A Vi upravo potezima kista oslikavate velike ljudske tragedije i otvarate probleme iz naše neposredne prošlosti.

ZEC: Čitam Sempruna, velikog francusko-španskog pisca koji je odležao dvije godine u logoru i koji konstatuje zapravo da se tragedija ne može ispričati ni približiti onome ko je nije doživio, jer ljudi to ne mogu da shvate. Kaže da će jedino velika umjetnost moći to da pretoči i da saopšti. A ja mislim da je velika figuralna umjetnost jedina koja može na neki način govoriti o ljudskoj tragediji, o ratu i svim tim bolima koje podnosimo.

FAKTOR: Uvijek ste bili na strani običnog, malog čovjeka i Vaša snažna umjetnička poruka odjekivala je svijetom. Dobitnik ste brojnih međunarodnih nagrada i priznanja. Čini se, međutim, da i Vi trpite sudbinu naših velikana koje priznajemo i veličamo tek kad uspiju na međunarodnoj sceni.

ZEC: Mjerimo se po reakcijama svijeta, ali ne zamjeram, jer mi smo neuređena zemlja i još dugo ćemo biti. Ali doći će dan kada će politički i privredno biti uređena, kada će i  kultura imati podršku. Dakle, moći ćemo se vratiti onome što smo imali. Sada opraštam sve, iako dugo traje ovaj naš hod ka normali, ka oporavku. Ipak, ja zaista duboko vjerujem, ne zato što nerazumno volim tu zemlju, i jer sam iz nje i pripadam joj, ali zaista vjerujem i da poslije svega imamo itekakve kvalitete u ljudskom, prirodnom, umjetničkom, zapravo u svim segmentima, da napredujemo. Malo bi nam trebalo zapravo da se izdignemo i da priđemo Evropi. Ali, nažalost ušli smo u tu komplikovanu podjelu na nacionalne tabore, ta šema nas je zarobila i sputava nas.

Bez moje Hane izložbe su postale nezamislive

– Moja Hana postala je  vrlo važan komponent kada su u pitanju moje izložbe, i bez nje, one su više nezamislive. Već sada sprema veliku izložbu koja će sljedeće godine biti otvorena u francuskom gradu Lillu, a prije toga u aprilu, što je i nastavak priče o figurativnoj kompoziciji “Skidanje Isusa s križa“, imat ću veliku izložbu u Italiji, u gradu Loreto – otkrio nam je Zec.

Merima Čustović (Faktor)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku