hamburger-icon

Kliker.info

Radmilo Mihajlović,legenda Željezničara : Da bih vratio svoju kuću u Sarajevu , platio sam 440.000 KM!

Radmilo Mihajlović,legenda Željezničara : Da bih vratio svoju kuću u Sarajevu , platio sam 440.000 KM!

Februar 24
00:54 2014

RadmiloM81Radmilo Mihajlović u posljednje vrijeme čest je gost Sarajeva, gdje je sredinom osamdesetih bio član sjajne generacije fudbalera Željezničara. Više od četiri godine nosio je dres “Plavih” s Grbavice zajedno sa Škrbom, Berjanom, Baljićem, Šabanadžovićem, Čapljićem, Bahtićem, Škorom, Baždarevićem, Nikićem… Kaže da se raduje svakom dolasku u glavni grad Bosne i Hercegovine, mada mu se ovdje desila ružna stvar, koju će sigurno pamtiti do kraja života.

Braća Delimustafić

– Po drugi put sam morao platiti svoju kuću na Breki! Naime, banci sam platio 440.000 KM za svoju vlastitu kuću, koju su svojevremeno braća Alija i Enver Delimustafić uknjižili na sebe i na osnovu toga podigli kredit. Uopće nisam poznavao spomenute ljude. Oni su poslije rata ušli u moju kuću i rekli da je žele kupiti. No, podigli su kredit na samo njima poznat način i spor se povlačio po sudovima više od deset godina. Nadam se da neće više biti ovakvih slučajeva u našoj zemlji, jer se šalje loša slika svijetu. Nije dobro ni zbog suživota ljudi. Prokleto je tuđe uzimati – ogorčeno govori Mihajlović.

Zbog ovog slučaja, odlučio je Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu tužiti državu, sudstvo i banku.
– Sve je ovo bilo organizirano i namješteno. U ovo su umiješani ljudi koji rade u sudovima na najvišim funkcijama. Lažne dokumente je pravio Bekir Gavrankapetanović, predsjednik Advokatske komore Federacije BiH. Obraćao sam se i mnogim drugim i govorio da to ne rade, jer je velika sramota. Nažalost, sve je bilo uzalud – kaže bivši golgeter, koji je, pored Želje, nastupao i za zagrebački Dinamo, njemačke Bajern, Šalke i Ajntraht iz Frankfurta, južnokorejski Pohang i kiparski APOP.

Mihajlović je rođen 19. novembra 1964. godine u Foči, gdje je napravio prve nogometne korake.
– Počeo sam kao sedmogodišnjak trenirati u Sutjesci. Potječem iz malog grada i skromne radničke porodice. Nažalost, moji roditelji su se poslije razveli. Nogomet sam vrlo brzo zavolio i svaki slobodan trenutak koristio sam da se družim s loptom. Za moj razvoj zasluženi su ljudi iz omladinskog pogona, posebno bih izdvojio Ekrema Maglajliju, Fikreta Pilava, Sadika Vretu i Bobana Krsmanovića. Sutjeska je bila pravi rasadnik nogometnih talenata. Tu su stasali i Refik Muftić, Rešad Kunovac, Rade i Zoran Paprica – kaže Radmilo.

Žuti karton

Već je tada bio pionirski reprezentativac Jugoslavije. Nakon što je završio srednju školu, upisao je fakultet u Sarajevu i nastavio igrati za seniore Sutjeske.
– Kondiciju sam u slobodno vrijeme održavao trčeći oko studentskih domova u Nedžarićima. Kada bi Sutjeska išla na utakmice, čekao bih negdje kraj puta i tako neko vrijeme. Klub me je povezao sa Željezničarom i uskoro sam dobio ponudu Ivice Osima da odigram prijateljsku utakmicu za tim s Grbavice. Dobro sam odigrao i potpisao ugovor. Imali smo strašnu generaciju. Nikada to poslije nisam doživio. Mislim da to nije postojalo ni u jednoj drugoj momčadi. Svi smo se družili i izvan terena. Bio sam cimer sa Šabanom (Refik Šabanadžović, op. a.) – kaže Mihajlović.

S tugom u očima prisjetio se i historijskih utakmica Željezničara protiv mađarskog Videotona u polufinalu Kupa UEFA 1985. godine.
– U prvoj utakmici napravio sam glupost i dobio drugi karton tako da nisam igrao u revanšu na Grbavici. Osim je prije utakmice u Mađarskoj upozorio nas nekoliko koji smo imali po jedan žuti karton, da se dobro čuvamo da ne bismo dobili drugi. Nažalost, izašao sam pred golmana, a sudija je svirao ofsajd, nakon čeka sam mahinalno šutnuo loptu. Kada sam vidio da je sudija izvadio žuti karton, kao da me je nešto sasjeklo po nogama. Da sam igrao u revanšu, sigurno bismo prošli u finale – kaže Mihajlović.

Njemački gigant

Fantastične igre u Željinom dresu privukle su mnoge klubove, koji su davali velike pare za Mihajlovića.
– Na kraju me je Ćiro Blažević privolio u Dinamo. Sve što sam tražio, bilo je ispunjeno. Odmah sam na ruke dobio novac koji mi je obećan, kao i stan u Zagrebu u kvartu u kojem su živjele mnoge sportske zvijezde, među kojima i pokojni Dražen Petrović. Kada je za trenera došao Josip Skoblar, imenovao me je za kapitena. Nisam to želio, ali sam na kraju prihvatio. Možda sam bio i jedini Srbin koji je bio kapiten Dinama. Od para zarađenih u Zagrebu, osigurao sam i roditelje i brata. Kupio sam im i stanove – prisjeća se Radmilo.

Sljedeća stanica bio mu je njemački gigant Bajern.

– Dinamo je za mene imao veliki broj ponuda. Jednog dana došao mi je Zeko (Velimir Zajec, op. a.), koji je tada bio sportski direktor, i rekao mi da nas zovu iz Bajerna da budemo njihovi gosti sedam dana. Tako smo i uradili. Kada sam upoznao veličine Sepa Majera (Sepp Maier), koji je bio trener golmana, Gerda Milera (Muller) i mnoge druge, shvatio sam da je to klub u kojem želim igrati. Kada te neko poput tih nogometnih giganata želi, onda je novac najmanji problem – kaže Mihajlović.

U Njemačkoj je ostvario i svoj dječački san, a to je kupovina Mercedesa.
– Svi smo u bivšoj Jugi maštali o tome da jednog dana u garaži imamo Mercedesa. Moj je bio rijedak primjerak ručne izrade. Imao je mašinu od 600 konjskih snaga i mogao je ići nevjerovatnih 350 kilometara na sat. Kada sam ga vidio, nisam mogao vjerovati da postoji nešto tako i odmah sam ga kupio. To je bilo 1989. godine i uvijek se sjećam tog dana. Nažalost, slupao sam ga kod Kaknja prilikom dolaska u Sarajevo. Naplatio sam osiguranje i kupio drugi. Taj Merceds je bio moj najskuplji auto u životu. Trenutno vozim Porsche, a moj prvi četverotočkaš bio je popularni Stojadin – otkrio je Mihajlović.

Bio sam mangup

Mihajlović je bio ljubimac navijača svih klubova u kojima je igrao.
– Bio sam mangup kada je to trebalo i to su ljudi znali cijeniti. Na terenu sam uvijek davao maksimum i nikada nisam znao da se štedim. Mogao sam odigrati slabo, ali da ne dam sve od sebe, to se nije moglo desiti – kaže Mihajlović.

Našao sam pravu ženu

Radmilo je skoro dvije decenije u braku sa Sarajkom Zoricom, s kojom ima sina Stefana i kćerku Stefaniju.
– Nogometaši su uvijek bili zvijezde i često su na meti žena. Oko nas je bilo i onih loših, ali sam imao sreću da nađem onu pravu. Trenutno živimo na relaciji Beograd – Frankfurt – kaže Mihajlović.

Želja svakog oca

Sve svoje želje Radmilo je davno ostvario, a kako kaže, jedino bi još volio da ga u nogometu nadmaši sin Stefan.
– Mislim da je to želja svakog oca, da sin bude bolji od njega. Stefan je igrač beogradske Crvene zvezde i već sada ima ponude klubova iz inozemstva. Vjerujem u njega – kaže Radmilo.

Tri gola protiv Sarajeva

U karijeri je Mihajlović igrao dosta velikih utakmica, ali su posebnu draž imali vječiti derbiji protiv Sarajeva.
– Uvijek sam im davao golove. Bili su moje redovne mušterije. I kada su bili bolji, mi smo ih pobjeđivali. Mislim da sam jedini u derbijima dao tri gola na jednoj utakmici – kaže Mihajlović.D. Zeba (Avaz)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *