Kliker.info

U Srbiji je prije nekoliko godina objavljena knjiga “BiH u vreme raspada Jugoslavije 1990-1992” koja je obuhvatila desetine važnih dokumenata (stenograma, zapisnika… sa sjednica državnih institucija) koje je Tužiteljstvo u Haagu koristilo tokom suđenja Slobodanu Miloševiću.

Piše : Senad Avdić (Slobodna Bosna)

Među uvrštenim stenogramima je i onaj sa sjednice Savjeta za zaštitu ustavnog poretka, održane 9. marta 1992. godine, nekoliko dana nakon održavanja referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine i svega onoga što se tokom njegovog održavanja i nakon njega dešavalo. (Sarajevske i druge barikade, pucnjave, razbojništva, blokada rada državnih insitucija od srpskih predstavnika u njima…).

Iz današnjeg ugla, dakle 25 godina kasnije, izgleda pomalo nestvarno  (komično i tragično, istovremeno) da je na čelu najvišeg državnog organa zaduženog za zaštitu ustavnosti i zakonitosti bila Biljana Plavšić, u međuvremenu u Haagu osuđena za ratne zločine koje je u sudnici sama priznala.

DELIMUSTAFIĆ-PLAVŠIĆ: VOJSKOM NA KRIMINALCE
Podjednako (čak i za to vrijeme i bez ovolike vremenske distance) tragikomično djeluje diskusija na toj sjednici, posljednjoj održanoj prije rata, prvog čovjeka republičke policije tog vremena, Alije Delimustafića.

(Jeste, tačno, ovog istog Delimustafića što mu je neki dan sarajevski sud odredio dodatna tri mjeseca pritvora, onoga kojeg je u godinama rata i nakon njega potraživalo pravosuđe Njemačke, hapsilo tužilaštvo Srbije, izdržavao kaznu u zatvorima BiH. ..)

Delimustafić, nakon što je referirao o “nemilim događajima” koji su se dešavali nakon referenduma, zatražio je od predsjednice Savjeta za zaštitu ustavnog poretka, Biljane Plavšić, da pozove Jugoslavensku narodnu armiju da “uvede red u Bosni i Hercegovini”.

To je, kaže ministar policije, nužno “kako zemljom ne bi zavladali kriminalci”. On dramatično upozorava da će ako se JNA aktivnije ne uključi u rješavanje krize desiti “raspad autoriteta vlast i…sveopćeg rata kojeg će predvoditi paravojne formacije koje su organizirali kriminalci...” (Ovo kao da izgovara filipinski predsjednik Duterte pozivajući vojsku i policiju na „antinarkomanski džihad”!)

Dejan Jović, zagrebački profesor, jedno vrijeme savjetnik predsjednika Ive Josipovića, u jednom članku će ovo Delimustafićevo upozorenje iskoristiti za zaključak da je Bosna i Hercegovina “doživjela isto što i Jugoslavija: raspala se stvarajući kaos koje su paravojne formacije iskoristile za pljačku i ratovanje”.

To bi možda bilo istinito, samo da je tačno: Arkanove paravojne bande koje su početkom aprila 1992.godine upale i okupirale Bijeljinu bili su dio istog onoga planiranog “kaosa” kojeg je nastavila JNA “uspostavljajući mir” u sukobima u Bijeljini. I jedni i drugi su, formalno gledano, imali legitimitet za pokolj nad Bošnjacima u Semberiji: stigli su na poziv /molbu, članice Predsjedništva BiH i predsjednice Savjeta za zaštitu ustavnog poretka, gospođice Plavšić.

Priča sa Biljanom Plavšić i Alijom Delimustafićem dobila je (ne)očekivani nastavak nepuna dva mjeseca nakon pomenute sjednice Savjeta za zaštitu ustavnog poretka BiH.

U koloni vozila JNA u Dobrovoljačkoj ulici 3.maja 1992.godine među desetinama oficira zarobljen je i pukovnik JNA Slavoljub Belošević Beli. Belošević je bio dugogodišnji karijerni obavještajac JNA kojeg je nakon prvih demokratskih izbora Srpska demokratska stranka (na preporuku, odnosno zahtjev  JNA) imenovala pomoćnikom ministra odbrane BiH Jerka Doke.

Nakon hapšenja Belošević je izbjegao torture i poniženja koje su prošle druge njegove kolege-oficiri u improviziranom zatvoru vojne policije Armije BiH u kojeg su bili smješteni. Njega je na nekoliko sati “posudila” Državna bezbjednost MUP-a BiH.  Važno je znati da ministar Delimustafić nije bio upoznat sa time, štaviše krilo se od njega saslušanje Beloševića u službenim prostorijama MUP-a).

NA DNEVNOJ I NERVNOJ BAZI
Tokom saslušanja pukovnik Belošević je priznao kako je najmanje godinu i pol dana, praktično od njenog izbora,  surađivao sa Biljanom Plavšić “na dnevnoj bazi” (kao to reče prošle sedmice Mladen Ivanić da će ubuduće surađivati sa državnim vrhom Srbije), da je brifirao i pripremao za svaku sjednicu Prdsjedništva BiH, a pogotovo Savjeta za zaštitu ustavnog poretka na čijem je čelu bila sve dok nije utekla na Pale zajedno sa drugim članom Predsjedništva BiH Nikolom Koljevićem.

Belošević je kazao (prije desetak godina “SB” je objavila čitav sadržaj njegova iskaza) da je upravo on Biljani Plavšić “drugarski” došaptavao šta da radi i sugerirao da pozove JNA da uvede red u BiH!

U Haagu je korišten i dokument (objavljen nekoliko godina ranije u BiH) kojim  Generalštab JNA (načelnik Blagoje Adžić) nekoliko mjeseci prije rata daje ovlaštenja Nikoli Koljeviću, srpskom članu Predsjedništva BiH, da može zapovijedati Oklopno-mehaniziranim pukom JNA smještenim u Lukavici. Taj puk bio je najveća vojna formacija te vrste u tadašnjoj SFRJ.

Nije poznato šta sve sadrže novi dokumenti koji su priloženi uz zahtjev za reviziju tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid. Teško je vjerovati da se njima ne dokazuje (i) to kako je Srbija uoči rata, pa čak i u vrijeme prije demokratskih izbora kada je Mladen Ivanić, također bio član Predsjedništva BiH, agresiju na Bosnu i Hercvegovinu pripremala i provodila kroz legalne institucije i putem demokratski izabranih predstavnika.

Kada sam prvi put nakon rata, u proljeće 1997. godine, sreo Mladena Ivanića koji tada nije imao nikakavu političku funkciju, čak ni stranku, u obostrano opreznom razgovoru najprije  je konstatovao da se jedino Republika Srpska pridržava Dejtonskog sporazuma.

Glavni grad Republike Srpske tada su bile Pale, član Predsjedništva BiH Momčilo Krajišnik nije priznavao zgradu Predsjedništva, nego su sjednice održavane po kafanama i muzejima. Do Banja Luke se, od entitetske granice putovalo uz pratnju SFOR-a. U Lukavici se pravio zid  kojim se RS ograđivala od Sarajeva… Sve je to, dakle, bilo u skladu sa Daytonom.

Danas je Banja Luka glavni grad RS, a sjednice Predsjedništva BiH se održavaju u za to predviđenoj zgradi, granica Istočnog sa ostatkom Sarajeva je istanjena do neprepoznatljivosti…I  to je, naravno, do u dlaku usklađeno sa Daytonom.

Mladen Ivanić je legalno birani član Predsjedništva BiH i djeluje institucionalno. Međutim, na primjeru njegovih prethodnika Biljane Plavšić i Nikole Koljevića, vidljivo je da se institucije mogu efikasno urušavati  i  „dosljednjim“  djelovanje kroz institucije.

Uostalom, nije mnogo falilo da Srbija u proljeće 1992. djelujući kroz institucije i njihove nositelje (Plavšić, Koljević, Fikret Abdić, Delimustafić, Mandić..) bez ispaljenog metka, na granici legalnosti  koju niko ne bi provjeravao  zadrži cjelokupnu BiH (bez ranije dogovorno otpisane “Herceg Bosne”)  pod svojom kontrolom!  Čak ni genocid u Srebrenici ne bi bio nužan, niti neophodan, da je sve išlo kroz institucije…