OSCARI 2018 : Guillermu del Toru Oscar za režiju, Garyju Oldmanu i Frances McDormand za glavne uloge
05 Marta
06:22
2018
Koliko god puta ponovili da je važnost Oscara posljednjih godina izblijedila, ova dodjela je i dalje jedino čemu pridajemo bilo kakvu važnost.To ne mijenja činjenicu da sve do kraja prošle godine nismo znali za, niti pogledali film koji je mirisao na oskarovsku nominaciju jer svi mamci za kipiće ostavljeni su za oskarovsku sezonu kako bi ostali što svježiji u sjećanju članova Akademije.
A što se favorita tiče, govorimo o tek tri jača naslova, “Call Me by Your Name”, “The Shape of Water” i “Three Billboards Outside Ebbin, Missouri”, od kojih je posljednji naišao na prilično iritantne reakcije isforsirano liberalne i redovito preosjetljive ekipe koja je zaključila da se radi o neoprostivo plitkom i gotovo uvredljivom tretmanu teme rasizma u Americi. S druge strane, ako umjetničko djelo potiče bilo kakvu raspravu u društvu, ispunilo je svoju svrhu.
No, cijela prošla godina obilježena je isforsiranom korektnošću koja se nakon izbijanja skandala s Weinsteinom totalno otela kontroli i dovela do suludih odluka kao što su micanje Kevina Spaceyja iz najnovijeg filma Ridleyja Scotta “All the Money in the World” ili još besmislenije serije “javnog pranja” glumaca koji su pristali pojaviti se u filmovima Woodyja Allena da bi ih preosjetljiva gomila naknadno podsjetila da se radi o nečem nedopustivom.
Ta se korektnost osjetila i u uvodnom monologu prošlogodišnjeg voditelja Jimmyja Kimmela koji je zapravo relativno uspješno izbjegao očekivano jahanje po Weinsteinu i ostalim zlostavljačima te forsiranje priča o spolnoj diskriminaciji u Hollywoodu.
Nakon kratkog i ne posebno urnebesnog uvoda dodijelio se i prvi važniji Oscar za sporednu mušku ulogu koja je očekivano pripala ovogodišnjem favoritu Samu Rockwellu za ulogu u drami Martina McDonagha “Three Billboards…” Iako su neki predviđali uspjeh Richarda Jenkinsa ili Christophera Plummera, Rockwell je mjesecima bio najučestaliji mokri san većine filmofila.
Uslijedile su i nagrade za šminku i kostimografiju koji su također očekivano pripale Kazuhiru Tsuijiju za “Darkest Hour” za briljantno odrađen posao transformacije Garyja Oldmana u Winstona Churchilla. Mark Bridges osvojio je kipića za kostimografiju za film koji se bavi kostimima, “Phantom Thread” s Danielom Day-Lewisom.
Nakon nekoliko jakih godina za dokumentarne filmove, ove godine ponuda je bila prilično slabašna, što ne znači da se radi o lošim filmovima već filmovima čije teme jednostavno nisu dovoljno zanimljive široj javnosti. Iako je tema aktualna, Oscar za “Icarus” Bryana Fogela i Dana Cogana o korištenju steroida u profesionalnom sportu, samo je dokaz da se dugometražni dokumentarci ove godine jednostavno nisu dovoljno nametnuli.
Vječna misterija svake dodjele redovito su kategorije najboljeg zvuka i najbolje montaže zvuka koja, mogli smo svojevremeno pročitati, predstavljaju golemi upitnik i mnogim članovima Akademije koji nemaju pojma koja je razlika i o čemu točno odlučuju pa biraju prema ključu “ovaj mi se film svidio, ovi drugi nisu”. Ako vam to bilo što znači, “Dunkirk” je uzeo nagrade u obje kategorije.
Oscar za najbolju scenografiju pripao je ekipi filma “The Shape of Water”, a s obzirom na predanost koju je ekipa uložila čak i u najmanje detalje na setovima, ovo i nije toliko veliko iznenađenje.
Čileanci su imali razlog za slavlje jer upravo je njihov “A Fantastic Woman” Sebastiana Lelija donio prvi čileanski Oscar ikad.
Sljedeća velika kategorija je ona najbolje sporedne glumice koja je zasluženo pripala genijalnoj Allison Janney za ulogu LaVone Golden u biografskoj drami “I, Tonya” koja je sasvim nezasluženo izostavljena iz kategorije najboljeg filma.
Animirani dio dodjele također je prošao bez iznenađenja jer Oscara za najbolji kratki animirani film dobio je “Dear Basketball” o Kobeju Bryantu, a u kategoriji dugometražnog, nagrada je zasluženo pripala predivnom i uspješnom Disneyjevom crtiću “Coco”.
Uslijedile su još dvije tehničke nagrade, a radi se o Oscarima za montažu i specijalne efekte. Oscar za montažu pripao je Leeju Smithu za “Dunkirk”, a “Blade Runner 2049” koji je potpuno zanemaren u svim kategorijama osim u ovoj, osvojio je nagradu za specijalne efekte.
U ovom trenutku treba reći i ponešto o samoj ceremoniji dodjele jer s dolaskom glasne, ali neduhovite Tiffany Haddish postalo je jasno da ove godine nismo imali posebno simpatične prezentere, a i sama dodjela do ovog trenutka nije imala ni previše pamtljivih trenutaka. Štoviše, jedna je od dosadnijih i dobar podsjetnik da je dozlaboga uspavanoj dodjeli nasušno nedostaje voditelj tipa Ellen DeGeneres koji će pojačati prisutnost dodjele na društvenim mrežama.
Opala je kvaliteta domaćih komentatorskih snaga, a Bošku Piculi i Nenadu Korkutu pridružio se i Daniel Rafaelić. Nažalost, unatoč potkovanosti voditelja nismo se naslušali pretjerano korisnih informacija već smo većinu vremena samo čekali da se vratimo dodjeli koja se u ovoj fazi već pretvorila u gomilu nebitnih kategorija i patetičnih pjesama “s porukom” iako je poruka pretresanje općih mjesta i nenadahnuti obračun s nepravdama u društvu u kombinaciji s gospel zborovima, urlikanjem pjevačica koje pokušavaju dirnuti u dušu i “cijela dvorana, ajmo ruke” momenata.
Odlično za holivudsko puhanje u vlastiti balon i samodopadno izdrkavanje privilegiranih. Čak se ni komentatori nisu mogli suzdržati od sarkastičnih opaski jer ova dodjela na momente je bila podsjetnik na neizdrživu gluposti dijela bijelih liberala čija je politička korektnost (ili maloumni pokušaji do to postignu) dovela do toga da su uspjeh još jednog filma o super junacima pretvorili u platformu za neke od uvjerljivo najgorih tekstova ikad napisanih (neke od ideja su da “Black Panther” nije film za bijelce ili vodič za gledanje “Black Panthera” za bijelce).
Kimmel je sve pokušao zadržati na tlu zajebancijom na račun milijunaša koji trabunjaju o problemima malog čovjeka, ali sve ostalo je radilo protiv njega.
Uglavnom, na terenu najboljeg scenarija dogodilo se i prvo veliko iznenađenje. Naime, Oscar za najbolji originalni scenarij pripao je filmu “Get Out” Jordana Peelea dok je onaj za najbolji adaptirani scenarij pripao Jamesu Ivoryju koji je prema romanu Andrea Acimana napisao “Call Me by Your Name”.
“Blade Runner” dobio je svog drugog Oscara, ovog puta za najbolju filmsku fotografiju koji je završio u rukama izvrsnog Rogera A. Deakinsa.
“Coco” je pokupio još jednog Oscara i to za pjesmu “Remember Me” čime je Akademija utvrdila gradivo i dokazala da su mjuzikli i crtići mjesta na koja već uobičajeno istovaraju kipiće. Alexander Desplat osvojio je nagradu za najbolju filmsku glazbu za “The Shape of Water” koji se unatoč velikom broju nominacija nije pokazao kao dobitnik večeri.U kategoriji najboljeg redatelja postojalo je nekoliko opcija, ali većina medija naginjala je Guillermu del Toru pa možemo govoriti o favoritu iako su neki predviđali pobjedu Greti Gerwig čiji je film “Lady Bird” postao klasični indie underdog. Ipak simpatični debeljko osvojio je prvog Oscara za hvaljeni “The Shape of Water”.
Bilo bi pravo iznenađenje da Gary Oldman nije osvojio nagradu za najboljeg glumca. Ne samo zbog toga što je Oscara odavno trebao osvojiti već i zato što je bio uvjerljivi ovogodišnji favorit. Čak i ako spadate u izuzetno malenu skupinu onih koji smatraju da je maska veliki dio uloge Winstona Churchilla, vjerojatno nećete zamjeriti što je kipić završio u rukama ovog filmskog velikana.
U kategoriji najbolje glumice Frances McDormand bila je neupitna favoritkinja iako bi neki mogli reći da je Margot Robbie također zaslužila nagradu koja bi je napokon izvukla iz kategorije ljepotice i smjestila tamo gdje oduvijek pripada. No, ovo je drugi kipić u rukama izvrsne glumice koja oduševljava neovisno o tome u kojem se filmu pojavila. Iako nije iznenađenje večeri, Oscar je završio na pravoj adresi.
Dobra fora je to da se zvijezda prošlogodišnjeg velikog zajeba, Warren Beatty, ponovno vratio kako bi proglasio najbolji film.
Ovog puta nije bilo greške, ali ni iznenađenja i nagradu je odnio “The Shape of Water” Guillerma del Tora. Iako su neki očekivali da će Oscara odnijeti “Three Billboards”, to se nije dogodilo, ali teško je povjerovati da će ovo nekog posebno pogoditi jer ovo su predviđali više manje svi mediji.
Ipak, najbolja nagrada je bila jet ski koji je Kimmel na početku dodjele obećao osobi koja će održati najkraći govori i koji je na kraju završio kod Marka Bridgesa, kostimografa na filmu “Phanto Thread”.
Čestitke Marku Bridgesu… I ostalima.
(Kliker.info-Index.hr)
Komentari