Nova inicijativa : Ljubiću ponuđeno da bude šef ujedinjenog HDZ-a, a Čoviću mjesto u Saboru RH
Iako će Predsjedništvo HDZ-a 1990. ponuditi drukčiju sliku, trenutačno stanje u stranci je vrlo konfuzno i sve što se događa uglavnom je vezano za sudbinu saveza s HDZ-om BiH i za pokušaje da se pod svaku cijenu zajednički uđe u vlast. Stranka je prividno jedinstvena oko potrebe, isključivo pojedinaca, a ne zarad viših nacionalnih interesa, da bude dio vlasti, međutim, treba priznati, oko svoje budućnosti, odnosno oko budućnosti saveza s HDZ-om BiH “devedesetka” je podijeljena i nema racionalnog, vizionarskog odgovora.
Nije nikakva tajna da u vrhu HDZ-a 1990. i u nekim lokalnim organizacijama postoje pojedinci, pa i skupine članova koji su apsolutno protiv dugotrajnog saveza s Draganom Čovićem i njegovim HDZ-om BiH. Predsjednik HDZ-a 1990. Božo Ljubić za sada kontrolira “načete” odnose u stranci jer je u javnosti, posebno među Hrvatima u BiH i Hrvatskoj, stvorena takva “sudbonosna” politička klima da je jednostavno životno važno zadržati savez s Čovićem zbog viših nacionalnih interesa kako bi se “ispoštovala” ogromna legitimna volja hrvatskoga biračkog tijela.
Nezadovoljstvo u HDZ-u 1990 Čovićevu i Ljubićevu stranku i jest povezala nužda da se spriječi SDP u namjeri da preuzme neke hrvatske pozicije u polugama vlasti. Naivni i podjelama izbezumljeni Hrvati bi pomislili kako su hrvatski lideri konačno razboriti i spremni ostaviti sujete i osobne ciljeve zarad krucijalnih nacionalnih interesa.Postavlja se, međutim, pitanje što će biti i što će se događati unutar HDZ-a 1990. kada se vlast formira, bez obzira hoće li u toj vlasti biti i “devedesetka” ili neće. Odgovor na to pitanje za sada je enigma. Izvjesno je jedino kako bi u mučnoj potrazi za definitivnom opcijom, podjele mogle i dalje razarati krhko stranačko vezivo. Postoji veliki broj članova stranke koji na terenu već razmišljaju i djeluju kao da se radi o jednom HDZ-u i oni, posebno u središnjoj Bosni i Mostaru moglo bi se ustvrditi, zapravo i žele to ujedinjenje. S druge strane, u Livnu, dijelu zapadne Hercegovine i Posavini, barem sadašnji čelnici nižih stranačkih organizacija, poput Peje Damjanovića, Nediljka Rimca, lokalnih čelnika u Čitluku i Rami, ne žele niti čuti za dugoročniji savez s Čovićevim HDZ-om.
Damjanović svoju gorčinu i odbojnost ne krije i otvoreno je kazao Boži Ljubiću da je partnerstvo s HDZ-om BiH moguće samo do uspostave vlasti u Federaciji i na državnoj razini, bez obzira tko će u njoj biti. Nakon toga na županijskoj razini toga saveza nema i HDZ 1990. će, ako se bude pitalo Damjanovića, više surađivati s HSP-om i HSS-NHI-om, nego s HDZ-om BiH.Sličan scenarij bi se mogao dogoditi i u Livnu gdje su jako bliski HDZ BiH i SNSD, što znači da bi HDZ 1990. mogao biti suvišan i automatizmom mu preostaje pragmatični savez s HSP-om, HSS-NHI-om i Narodnom strankom Radom za boljitak, a što navodno zagovara Nediljko Rimac, potpredsjednik HDZ-a 1990.
Raskid saveza ili ujedinjenje Dakle, na županijskim razinama čelnici dvaju HDZ-ova Dragan Čović i Božo Ljubić će tek istinski testirati svoj savez. Neprijeporno je, taj savez i dalje odgovara Čoviću i on će učiniti sve kako bi ga održao jer je njegova stranka daleko jača od “devedesetke” i njemu odgovara ta nacionalno nabijena klima oko ujedinjenja jer tako dodatno slabi HDZ 1990. i dugoročno ga vodi u nestanak.Ugasila bi se time i alternativa unutar hrvatskoga političkoga bića, što bi bilo daleko pogubnije od političkih svađa tih dviju moćnih stranaka. U Zapadnohercegovačkoj, Hercegovačko-neretvanskoj ili Srednjobosanskoj županiji zasigurno vrlo brzo bi postalo besmisleno da politički djeluju dva HDZ-a. Silom prilika “devedesetka” bi se jednostavno stopila u Čovićevu stranku kao nacionalni odgovor spram SDA i SDP-a u Mostaru i Travniku, odnosno HSP-a i Boljitka u Širokome Brijegu.Ljubić će morati brzo odgovoriti na te izazove i dvojbe. Kada se formira vlast na razini Federacije i na državnoj razini, on će morati donijeti konačnu odluku ili o ujedinjenju s HDZ-om BiH ili o raskidu saveza i samostalnom političkom djelovanju. Ako bude želio održati savez ili ujediniti stranku s HDZ-om BiH, morat će se obračunati sa stranačkim oportunistima koji niti po koju cijenu ne žele trajni savez sa smrtnim političkim protivnicima.
Bijeg u Zagreb Paralelno s tim ako se, pak, i sam Ljubić odluči za alternativno političko djelovanje i iznova kopati rovove prema Čovićevim utvrdama, to bi u neku ruku značilo i priznanje krivnje za totalni politički promašaj, ismijavanje članstva i uzaludno gubljenje vremena. Jedno pitanje traži mjesecima odgovor i to bi moglo odgonetnuti misteriju prilično šokantne brzopotezne, moguće i brzoplete odluke Bože Ljubića da sklopi savez s liderom kojem je prije izbora, pod svaku cijenu, htio oteti flomaster i kartu BiH iz ruku. Procurile su informacije kako je netko navodno Ljubiću ponudio “nemoralnu ponudu”, drsku političku trgovinu, nevjerojatni mamac. Otprilike ovako: “Pristani na ujedinjenje dvaju HDZ-ova, Dragan Čović na jesen ide u Sabor RH, a za “nagradu” Božo Ljubić je novi predsjednik ujedinjenoga, moćnoga HDZ-a”.Toliko to zvuči primamljivo da Ljubić vjerojatno ne bi niti trepnuo. Koliko god to u ovom trenutku zvučalo iluzorno, nešto u svemu tome zasigurno ima. Čak se u tom trokutu kao posrednik spominje jedan utjecajni diplomat, po svjetonazoru vrlo blizak i Čoviću i Ljubiću. Mnogima je Čović dojadio, a i on ima debeloga razloga za bijeg u Zagreb. Sve je moguće u politici i sve je otvoreno. (Kliker.info-Dnevni list)
Komentari