Kliker.info

Piše : Mirko Šagolj (Oslobođenje)

Tvorac Dejtonskog sporazuma Ričard Holbruk je zblanut činjenicom da se bosanskohercegovačka djeca u školama obučavaju i pripremaju za nove krvave sukobe. U dejtonskoj Republici Srpskoj sve je u znaku srpskog jezika i srpske interpretacije povijesnih zbivanja na ovim prostorima. Sve je tu “posrbljeno“ – i jezik, i historijske činjenice.
Na području Federacije, u školama koje se nalaze na graničnim hrvatsko-bošnjačkim rubovima, kao što su u Mostaru, Stocu, Čapljini, Gornjem Vakufu/Uskoplju, Žepču i brojnim drugim mjestima, bošnjačka djeca idu u jednu smjenu i uče po jednom (bošnjačkom) programu i na bosanskom jeziku, a hrvatska u drugu smjenu i uče po drugom (hrvatskom) programu i na hrvatskom jeziku. I to se zove “dvije škole pod jednim krovom“. A djecu srpske i drugih nacionalnosti tu niko i ne spominje. Situaciju u Sarajevu od “dvije škole pod istim krovom“, donekle spasavaju Katolički školski centar i neke međunarodne škole.
Holbruk je, što se škola tiče, sto posto u pravu. Ali, njegova teza da u BiH niko nema pravo na secesiju i da se u njoj ne može napraviti unitarna država, ima karakter obične diplomatsko-političke fraze koja može držati vodu koliko i dejtonska BiH – dok majstori odu. Pa, gospodine Holbruk, zar ni vi ne vidite da je dejtonska BiH samo korak do raspada, do secesije? Ovakva kakva je po Dejtonu skrojena – tri naroda i ostali podijeljeni u dva entiteta – ne može opstati ni pod kakvim okolnostima. Treći entitet je njen neizbježan sljedeći korak na putu do konačne podjele na tri nacionalne (polu)državice. A šta poslije toga slijedi – valjda je jasno i nepismenom čovjeku: već viđeno.
Situacija oko reforme policije nedvosmisleno upućuje na zaključak da se BiH kao nezavisna multietnička država sve bliže primiče svome kraju. Nakon rovovske borbe vladajućih političkih stranaka za prevlast nad policijom, nazire se kraj. Predstavnički dom Parlamenta BiH usvojio je prošle sedmice po hitnom postupku dva zakona koji se tiču reforme policije, a danas će se o njima izjašnjavati i Dom naroda.
Za ove zakonske prijedloge opredijelili su se klubovi srpskih i hrvatskih zastupnika, dok su parlamentarci koji zastupaju bošnjački narod i  multietničke političke strukture ove zemlje – totalno podijeljeni.
Protiv su ponuđenih zakonskih rješenja, koja osiguravaju entitetsku i kantonalnu prevlast nad policijom – SDA i SDP. Ove dvije političke partije smatraju da se time etnička podjela BiH još više pojačava i pospješuje. Ako se entitetskim i kantonalnim policijskim strukturama ostavi zakonsko pravo da o svemu same odlučuju, bez prava državnih policijskih struktura da u tome učestvuju, to znači da se nacional-separatistima i lokalnim kriminalnim strukturama, a njihov utjecaj na opća politička i ekonomska zbivanja u BiH je dominantan, ostavljaju pravo i mogućnost da dominiraju ovom zemljom. To bi predstavljalo konačnu pobjedu nacional-separatista i nacionalnih kriminalaca nad strukturama vlasti.
Na opće iznenađenje pobornika cjelovite i multietničke države BiH, ponuđeni prijedlog reforme policije snažno podupiru SBiH i njen gazda Haris Silajdžić. To je isti onaj Silajdžić koji je na prošlim izborima do nogu porazio SDA-ovog kandidata Sulejmana Tihića zapaljivom nacional-unitarističkom parolom “Sto posto BiH“. Kao – “Niko Bošnjake ne sme da bije“. Danas najveću, ključnu, podršku Miloradu Dodoku u njegovom pohodu na cjelovitu multietničku BiH daje upravo najveći verbalni borac (iz predizbornih kampanja) za cjelovitu BiH Haris Silajdžić.
Jasno je bilo zašto je Silajdžić onako hametice gazio po Tihiću u vrijeme predizborne kampanje (borba za (pre)vlast i “prvog u Bošnjaka“, što je njegova neodoljiva ambicija) – ali nije jasno šta to ovaj čovjek želi postići ovakvim primicanjem Miloradu Dodiku i njegovoj politici čiji je krajnji cilj – podjela BiH.
Možda Silajdžić u Dodikovom konceptu policije i podjeli BiH na tri nacionalne države vidi šansu da i on ostvari svoj san? A bošnjačkom narodu, zbog kojeg je i izvršena dvostruka agresija na BiH – šta bog da.