hamburger-icon

Kliker.info

Milorad Barašanin : Država mora stati iza svog policajca i tužioca

Milorad Barašanin : Država mora stati iza svog policajca i tužioca

29 Avgusta
16:43 2010

Za skoro 20 mjeseci, koliko obavlja dužnost glavnog tužioca Tužilašta BiH, Milorad Barašin s pravom je u očima građana BiH izrastao u simbol odlučne i čestite borbe protiv kriminala i korupcije.  Uprkos svim pritiscima, nije odustao od borbe protiv svih oblika kriminala i zločina, bez obzira ko su njegovi počinioci. Ostao je čestit i nije pao u zamku da bude progonitelj ljudi u službi političkih interesa raznih političkih grupacija. U intervjuu za "Avaz", Barašin otvoreno govori o borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije, terorističkim grupama, mafiji, potrebi revizije privatizacije…

Glavna kantonalna tužiteljica Nives Kanevčev nedavno je kazala da tužioci trebaju pomoć države u obračunu sa organiziranim kriminalom i korupcijom. Ima li, prema Vama, dovoljno te podrške tužiocima i koliko smo uopće odmakli u toj borbi, od koje, prema mnogima, zavisi i budućnost BiH?

–  Ne bih komentirao izjavu koleginice, ali ja već dugo upozoravam da se u borbu protiv organiziranog kriminala, korupcije, terorizma, osim policijskih i pravosudnih institucija, trebaju uključiti i druge državne institucije. Problem korupcije i organiziranog kriminala je složeno ne samo pravno već i sociološko pitanje, pitanje stanja i situacije u određenoj državi, snage državnog aparata da otkriva i sankcionira takve pojave. Država mora stati iza svog policajca i tužioca, a ne da nam se dešava da je SIPA nepopunjena i da im već godinama fali gotovo trećina kapaciteta. Zbog čega imamo situaciju da nam se mladi stručnjaci umjesto karijere u policiji ili tužilaštvu odlučuju za karijere u advokaturi, zaštitarskim agencijama i finansijskim institucijama.

 Država mlade ljude treba stimulirati i privući da rade u  agencijama za provođenje zakona.  Također, država treba onemogućiti bilo kakvo uplitanje ili pritisak na rad tužilaca i policije. Međutim, kod nas je situacija obrnuta. Pojedine političke struje daju sebi za pravo da komentiraju, kritiziraju ili ocjenjuju otvorene predmete na kojima se radi, traže da im policija i tužilac podnosi račune zašto se u neku akciju išlo sa tri ili 15 vozila. Takvo nešto je nedopustivo i protiv toga ćemo se boriti.

Jeste li zadovoljni radom Tužilaštva BiH u ovoj godini i što bi trebao biti fokus vašeg rada u narednom periodu u smislu  borbe protiv kriminala?

– Kao pomak u ovoj godini, mogu navesti više kvalitetno provedenih velikih akcija na otkrivanju i krivičnom gonjenju počinilaca međunarodnog krijumčarenja opojnih droga.  Pomak su i nove, udružene akcije policijskih agencija u BiH, pod ingerencijom Tužilaštva kao što su: "Svjetlost", "Prenj" i druge. Imali smo zapljene na desetine, pa i stotine kilograma opojne droge skank. Pokazali smo da policijske agencije u BiH iz oba entiteta i sa nivoa države mogu raditi zajedno i dati dobre rezultate. Ono što mogu najaviti jeste to da ćemo se u budućnosti više fokusirati na otkrivanje i sankcioniranje krijumčarenja takozvanih teških opojnih droga kao što su herion i dr. Postoje, naime, frapantni podaci da samo u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru i Tuzli, prema nekim nezvaničnim procjenama, ima nekoliko hiljada ovisnika o teškim drogama.

Neka svako od njih konzumira samo pola grama dnevno, jasno vam je koliki se novac obrće u tom kriminalnom biznisu. Postoje podaci, doduše nezvanični, a koje neke kolege izbjegavaju iznijeti, da se samo u Sarajevu svakog dana na ulicama "dila" i konzumira nekoliko kilograma heroina, čija vrijednost iznosi više stotina hiljada maraka. Napominjem, to se dešava svakog dana, i ti krijumčari i dileri se enormno bogate, imaju vile, bazene, džipove. Rijetko se u vijestima može čuti da je negdje zaplijenjeno dva ili tri kilograma heroina. Naše aktivnosti u budućnosti će biti usmjerene na borbu protiv krijumčarenja teških droga. Nadamo se da će i ostale policijske i pravosudne agencije shvatiti važnost tih aktivnosti. Nakon terorističkog napada u Bugojnu kazali ste da država mora krenuti u odlučnu borbu protiv terorizma, ali da državni aparat mora stati iza policije i tužilaca. Evo, skoro dva mjeseca nakon toga, da li je država stvarno stala iza vas? Dokle je istinski došla borba protiv terorizma u našoj zemlji?

– Borba protiv terorizma, kao i borba protiv korupcije i organiziranog kriminala, je konstantan proces. To se ne dešava ad hoc. To je proces koji traje i u kojem se agencije za provođenje zakona, zajedno sa drugim relevantnim institucijama, jačaju i profiliraju za borbu protiv ove vrste kriminala.

Terorizam je globalna opasnost i naravno da država mora stati iza policije i tužioca. Državni aparat mora pružiti svu potrebnu logističku, legislativnu, materijalnu i svaku drugu podršku. Ne smije biti političkog uplitanja u rad policije i tužioca. Ne smije se dešavati da neko uhapsi osumnjičenog afroazijskog porijekla, a da nakon toga ministar blizak određenoj političkoj opciji traži izjašnjenje i objašenje, prijeteći smjenom tog policijskog dužnosnika. Borba protiv terorizma je proces u kojem sve agencije za provođenje zakona daju svoj doprinos. Međutim, za razliku od razvijenih zemalja, u BiH su obavještajno-sigurnosne agencije relativno mlade, neke postoje tek nekoliko godina, i treba vremena da stasaju u jake sigurnosne službe. Mi čak nemamo kontraobavještajnu službu u tom kapacitetu da na teritoriji BiH prati i otkriva sumnjive aktivnosti. Potrebno je osobe i aktivnosti koje se mogu dovesti u vezu s terorizmom analizirati, pratiti i sprečavati da se dese terorističke aktivnosti kao što je napad u Bugojnu ili teroristički ataci u srednjoj Bosni prije desetak godina.

Dobro, ali što Vi konkretno tražite od države?

– Kao što sam rekao, država mora finansijski stati iza agencija za provođenje zakona. Mora im dati materijalnu, logističku i svaku drugu podršku da se u BiH formiraju jake policijske i sigurnosne strukture. Tada će i tužiocima sa jakom, ljudski i tehnički dobro opremljenom policijom biti puno lakše raditi. Ne smije biti političkih spletkarenja i pokušaja određenih političkih struja da ovladaju nekom agencijom. Generalno gledajući, u BiH, kao i u zemljama regiona, dosta su prisutni  pokušaji političkog uplitanja u rad policije ili tužilaca. Takva praksa mora prestati. Jesu li potrebne šire zakonske promjene kako bi država bila zaštićena od terorista? Direktor OSA-e Almir Džuvo nedavno je iznio brojku od 3.000 potencijalnih opasnih ljudi. Da li je stvarno toliki broj onih koji su nas danas spremni napasti i šta to znači u kontekstu same države?

– Zakonska materija je živa i ona prati pojave u društvu na koje se odnosi. Ako postoje procjene da bi određene izmjene poboljšale borbu protiv određene vrste kriminala, to treba učiniti. Ne vidim to kao neke velike zakonske promjene, više kao prilagođavanje zakonske regulative.

Što se tiče podataka o broju sigurnosno interesantnih osoba, svaka država i obavještajno-bezbjednosna agencija radi te procjene. Pitanje je koliki broj ima stvarno opasnih osoba, spremnih na terorističke akte, i koliki broj je lica koja te aktivnosti podržavaju na ideološki, materijalni ili neki drugi način. Vjerujem u procjene naše OSA-e, i te brojke ne bih komentirao. Međutim, nedavno smo čak i od predstavnika NATO-a u BiH dobili procjene da je slučaj "Bugojno" izoliran. Ponovo pitam, koliko je realna šira teroristička opasnost?

– Situacija sa radikalnim grupama koje djeluju na području Bugojna nije od jučer. Vrsni profesionalac, inspektor Ivo Šako iz Federalne uprave policije (FUP), nažalost, umro je prije nekoliko mjeseci, istraživao je djelovanje ekstremističkih grupa i pojedinaca na području Bugojna od kraja devedesetih godina. Znači, to je situacija koja se razvija i tinja već duže od 10 godina.

Prvoosumnjičeni u ovoj istrazi vezanoj za Bugojno (Haris Čaušević, op. a.), odranije je poznat policijskim i sigurnosnim agencijama po ekstremizmu i radikalizmu. Ono što je dobro, radi preventive i sprečavanja bilo kakvih terorističkih aktivnosti, jeste da sigurnosne agencije prate i imaju pod nadzorom lica ekstremističkih shvatanja i ponašanja, i da reagiraju ukoliko njihove aktivnosti i djelovanja počnu izlaziti izvan okvira dozvoljenog. Gotovo u pravilu, prilikom istraživanja ekstremističkih grupa i pojedinaca, i prilikom vršenja pretresa, policija kod takvih lica nalazi nedozvoljeno oružje, eksploziv, vojnu opremu. U svojoj odbrani, oni se pravdaju kako oni mirno žive svojim životom i da nikoga ne diraju. Šta će nekome ko živi mirnim životom oružje ili eksploziv?

Koliko ste, recimo, do sada istraživali pojam tekfir ideologije, čiji pripadnici priznaju samo Božije zakone, pa i muslimane koje ih ne prihvataju proglašavaju legitimnim metama. Je li napad u Bugojnu produkt takvih sumanutih ideja?

– Ne želim komentirati konkretan predmet. Problem kod lica koja pripadaju ekstremnim ideologijama i islamskom radikalizmu u BiH jeste što često nemaju lične dokumente i isprave, što je nedopustivo. Imali smo situacija gdje je policija imala poteškoća da ustanovni stvarni identitet ili datum rođenja, jer je bilo teško doći do dokumenata i isprava. Imate primjer Jusufa Barčića, za kojeg se nije znalo je li imao vozačku dozvolu ili ne. To se mora zaustaviti. Država se mora poštovati, državne institucije se moraju poštivati, i svako suprotno ponašanje mora biti sankcionirano.

Kako se uspješno boriti protiv terorizma, a da izbjegnemo zamku masovnih hapšenja? Šta bi u smislu oduzimanja prava pogrešnih tumačenja vjere trebala uraditi IZBiH?

– Ne bih komentirao šta može učiniti IZBiH. Na njima je da se jasno odrede prema ovom problemu, da zauzmu jasan stav i da se ograde od bilo kakvih pojava ekstremističkog rada i djelovanja u BiH. Na taj problem ne može se gledati neutralno. Problem je upravo to što su u prošlosti tu pojavu neke političke ili vjerske strukture promatrale bez osude, pa čak i uz određeni stepen naklonosti. Mnoga lica iz afroazijskih zemalja su nakon rata dobijala državljanstva BiH pod sumnjivim okolnostima, a neka od njih su učestvovala i u terorističkim aktivnostima u svijetu. To se trebalo spriječiti.

Mi sada nemamo mogućnosti da sankcioniramo lica odgovorna za nezakonita davanja državljanstava zbog raznih amnestija donošenih nakon rata, kao i zastare predmeta. Zbog čega pravosuđe u BiH nakon Dejtonskog sporazuma, u drugoj polovini devedesetih, nije sankcioniralo ovakve pojave? Također, radikalni pokreti imaju sve više sljedbenika u mladim ljudima i to je opasnost. Dakle, sve strukture u BiH moraju zauzeti jasan stav prema radikalnim pojavama. Tada će i borba protiv terorizma i opasnosti od terorizma biti lakša.

Jasno, ali koliko se IZBiH uopće može i treba baviti državnim poslovima odbrane od terorizma?

– Sigurno je da se ne može baviti, jer zato nema ovlasti. Mora se samo jasno odrediti prema ovom problemu i osuditi takve aktivnosti.

Jeste li izvršili najavljenu analizu slučaja "Leutar"? Da li ste utvrdili određene propuste i ima li novih saznanja i, eventualno, dokaza koji bi mogli pomoći rješavanju tog predmeta?

– Analiza još nije završena. Kao čovjek i profesionalac iskreno se nadam da će se to ubistvo, koje predstavlja mrlju u pravosudnoj historiji BiH, razriješiti. Vjerujem da će se to desiti kroz rasvjetljavanje nekih drugih krivičnih djela, jer je praksa pokazala da se upravo kroz rješavanja nekih drugih predmeta razotkriju dugogodišnji nerasvijetljeni slučajevi. Taj teroristički čin predstavljao je direktan udarac na državu, i počinioci moraju biti kažnjeni. Uspjeli smo razriješiti ubistvo Ljubiše Savića Mauzera, nakon 10 godina, pa ćemo, nadam se, razriješiti i misteriju oko atentata na gospodina Leutara.

Mediji su se u posljednje vrijeme često bavili pitanjem zloupotrebe koncesija i kriminalom u toj oblasti koji pokazuje i mafijaške oblike organiziranosti kakve ste Vi, recimo, svojevremeno primijetili u građevinarstvu. Jeste li se bavili tim problemom?

– Mislim da je u Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu bio jedan predmet i vidim iz medija da je ponovo aktiviran. Prirodna bogatstva vlasništvo su svih građana Bosne i Hercegovine. Mislim da je potrebno stvoriti jaku zakonsku kontrolu i regulativu prije bilo kakvog davanja na korištenje prirodnih bogatstava i resursa. Ta regulativa treba da onemogući eventualne zloupotrebe.

Jeste li u zadnjih godinu dana primijetili eventualno jačanje mafijaških grupa i u kojim sektorima? Po Sarajevu se uveliko priča i o mafijaškim ubistvima sličnim onima u Zagrebu?

– U Sarajevu i cijeloj BiH ima organiziranog kriminala. Na našu sreću ne u tom obimu kao što je bilo u Srbiji u slučaju "zemunskog klana", ali situacija nije puno bolja. Kada smo radili sa kolegama iz Srbije na predmetu protiv Darka Eleza, vidjeli smo da je kriminal u regionu povezan. To dokazuje i nedavno hapšenje pripadnika "zemunskog klana" u Zagrebu. U BiH još ima nekoliko neriješenih ubistava, a saznanja iz istraga govore da su u njima učestvovali počinioci koji su u BiH dolazili iz susjednih zemalja. Znam za predmet za koji pitate, a koji se odnosi na nestanak nekoliko osoba u Sarajevu posljednjih mjeseci. Na tom predmetu radi vrlo dobar profesionalac i moj nekadašnji  saradnik u Tužilaštvu BiH, koji je sada tužilac u Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu. Vjerujem i nadam se da će on otkriti istinu o tim događajima.

Mnogo puta ste poručili kako u Tužilaštvu BiH nema nedodirljivih. Možemo li uskoro očekivati optužnice protiv "velikih faca" u predmetima takozvanog političkog kriminala?

– Tačno je da nedodirljivih nema i ne smije ih biti, a optužnica u ovom tužilaštvu je bilo i uvijek će biti.

Kako se snalazite nakon odlaska stranih tužilaca? Koliko je ovaj prijelaz utjecao na rad Tužilaštva BiH?

– Nakon prestanka rada međunarodnih tužilaca iz Posebnog odjela za organizirani kriminal, u Tužilaštvu se vršila raspodjela predmeta na kojima su radili domaći tužioci. Jeste da su sada domaći tužioci više opterećeni, ali šta je – tu je. Imenovan je i šef Odjela tužilac Božo Mihajlović, koji je vrstan tužilac i profesionalac, i vjerujem da će Posebni odjel za organizirani kriminal pod njegovim vodstvom ostvariti značajne rezultate. Dobili smo dva međunarodna tužioca u Posebnom odjelu za ratne zločine. Ranije sam rekao da mislim da bi u Tužilaštvu BiH trebalo biti 40 tužilaca. Sada nas još nema toliko, tako da nam treba još nekoliko kolega da bismo dostigli taj broj.

Nedavno ste ustvrdili kako su neophodne određene izmjene Zakona o privatizaciji? Da li se počelo išta raditi na tom pitanju?

– Tužilaštvo BiH, kao što znate, nema ovlaštenja da mijenja zakone, taj dio posla je u nadležnosti zakonodavnih tijela, prije svega parlamenata. Izmjene su potrebne da bi se onemogućilo da neko kriminal, da tako kažem, "ugradi" u zakon, pa da vrši malverzacije, koje su formalno po zakonu. Također, potrebno je da ta djela ne podliježu zastari. Zbog toga je bitno da se u BiH stvori zakonski okvir da onaj ko posjeduje enormno bogatstvo mora dokazivati kako ga je stekao. Rekao sam to i ponavljam da se treba provesti revizija privatizacije, u kojoj bi istražni organi utvrđivali da li je sve bilo po zakonu.

Zašto mislite da bi trebalo izvršiti reviziju privatizacije i u kojem obimu?

– Vidite, problem privatizacije je problem svih tranzicijskih zemalja i kada pogledate područje Balkana, pa i šire, gotovo da nema države ili grada gdje je ta privatizacija realizirana bez kriminala ili korupcije i nema države koja nije dobila svoje tajkune. Naravno, na policiji i pravosuđu je da ispita legalnost privatizacijskih procesa i sankcionira počinioce krivičnih djela ukoliko je došlo do povrede zakona. Jedan naš mladi tužilac ima običaj, više u šali, reći: "Trebalo bi sve vlasnike luksuznih terenaca u BiH vrijednih po 50 ili 100 hiljada KM uhapsiti i privesti, pa ko dokaže da je legalno stekao auto, vratiti mu ključeve". Mislim da ova šala nije daleko od istine.

Je li ikada pronađen provalnik u Vaš stan?

– Počinioci još nisu otkriveni. Neću o tome govoriti u medijima, jer ne želim da se oko toga diže fama.

Kako, evo, danas gledate na upad provalnika u Vaš stan u Sarajevu? Da li nekome, zapravo, smeta jer ste se nametnuli kao neprikosnoveni borac protiv kriminala sa kojim nema "dogovora"?

– Mogu samo poručiti da ću i dalje profesionalno raditi svoj posao i da me neće zaustaviti.

Šta nakon oslobađanja Ejupa Ganića? Kazali ste da se istraga nastavlja? Do kada možemo očekivati konačan ishod i u kojoj je ona fazi? Hoće li se Tužilaštvo BiH baviti i ostalim spornim slučajevima čije procesuiranje traži Srbija?

– Istraga je u toku. Kada bude donesena tužilačka odluka, javnost će biti obaviještena. Tužilaštvo BiH i dalje insistira da na predmetima ratnih zločina koji su počinjeni u BiH radi pravosuđe BiH, i na tome i dalje insistiramo. Faruk Vele (Dnevni avaz)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku