Masovna psihoza : Mislili da kreće veliki teroristički napad zbog jedne djevojke i njezinog dobacivanja o seksu! (Video)
“Nikad me u životu nije bilo toliko sram. Svi su gledali u nas“, prenosi rimska la Repubblica ono što im je rekla Souad Ghennam (45), o masovnome paničnom bijegu iz dvorane broj 5 torinskog kina The Space u Livornskoj ulici.
Gospođa Ghennam je muslimanka, Marokanka, nosi maramu preko kose. I usput se “dovikivala“ prstima sa svojom gluhom kćeri koja je sjedila nekoliko metara iza nje. Ljudima oko njih sve je bilo jasno: u toku je teroristički atentat, sada će muslimanke raznijeti bombama i sebe i nas, spašavaj se tko može!
Pa se tradicionalna hrabrost raširila poput šumskog požara: čeljad je bježala preko sjedalica, projekcija je zaustavljena, svjetlo je upaljeno, na svojim mjestima je ostala samo familija relativnih stranaca (kći je sve škole, od prvog razreda, prošla u Milanu, pa kao i ostali stranci u takvim uvjetima bolje (i bogatije) govori i piše talijanski nego arapski. Ali strah je vrag. A ne govore li im po medijima da su muslimani teroristi ili da su barem s teroristima solidarni.
Povela i njih
Sve je “zamutila“ gluha kći. Prvo je kupila karte zajedno sa svojim podjednako gluhim dečkom. Onda je odlučila počastiti predstavom i svoje roditelje. Stigli su u kino, nije bilo dovoljno slobodnih mjesta u nizu da sjednu svi skupa, pa su se razdvojili: par straga, Roditelji Ghennam – mati Souad i otac Moustapha – sprijeda. I sve je išlo glatko dok se na ekranu nije prikazala jedna nešto “slobodnija“ scena. Kći, odgojena u Torinu i u Torino urasla, poslala je majci na mobitel zafrkantsku poruku preko WhatsAppa, malkice podbadajući stariju (i zatvoreniju) generaciju. A majka se okrenula i odgovorila znakovnim jezikom.
Nevino „dobacivanje“ o seksu shvaćeno je kao prijetnja, tipa: znamo mi koga biste vi (slijedi particip tvorbenog glagola u pluralu). Najprisebniji duhom zvali su karabinijere. Dobro upućeni, odmah su “prepoznali“ da žena nosi burku (a što su drugo mogli razumjeti iz talijanskih obavijesnih sredstava?). Dok si rekao keks karabinijeri su nahrupili i prekinuli projekciju.
Na svu sreću, iako su meta grubih viceva koji ciljaju na njihov IQ, karabinijeri su se pokazali bitno inteligentnijima od civila paničara.
Ljubazni
“Nitko nam se nije ispričao, samo su karabinijeri bili ljubazni, rekli su nam da se ništa ne brinemo, da je sve u redu… Koja neugodnost“, snebiva se i gospođa dalje. I smatra dužnošću precizirati: “Nikada nikome nismo učinili išta na žao. Muž i ja smo tu 15 godina, Torino je naš drugi dom…“.
Nakon Talijana prepala se i Marokanka. “Sada me strah. Bojim se izići iz kuće“, veli. Sa strane se masovni bijeg možda doimao smiješnim. Nekada je bila popularna pjesma Idem i ja. Počinje dogovorom mlađarije da odu u Zoološki vrt, da viču: “U pomoć, pobjegao je lav!“, pa da krišom gledaju učinak.
Ali terorizam nije ni lav, ni “sokak laf“, kako bi to rekli naši susjedi skloni turcizmima, nego ozbiljna prijetnja koja sitan postotak učinka postiže bombama, a daleko veći, možda i više od 99 posto, masovnom psihozom i sigurnosnim mjerama koje gaze slobodu. Mirna i tiha marokanska obitelj, počev od dvoje mladih s poteškoćama, našli su se žrtvama ne nesporazuma, nego terorizma, samo s druge strane njegove medalje za podlost.
Inoslav Bešker (Jutarnji list)
){kind=link}
Komentari