Kliker.info

Žalosno je što Bosna i Hercegovina još nije usvojila tu deklaraciju zbog takvih poput Istorijskog prijekta. I srpski političari u BiH, poput svoje prekodrinske braće, uporno relativiziraju genocid i negiraju ono što je činjeno u Srebrenici tokom rata. Ne smiju čak ni izgovoriti tu mrsku im riječ “genocid“. Zbog toga čekamo da političari u Srbiji, koja sebe smatra liderom u regiji, potvrde svoje liderstvo i učine prvi korak, pa ćemo vidjeti kako će se ponašati njihovi klonovi na bh. političkoj sceni.Po ko zna koji put u medijima nalazimo istupe raznih samozvanih eksperata i intelektualaca koji se osjećaju pozvanima da govore o Srebrenici. Treba razgovarati o toj bolnoj temi naše bliže povijesti. Sigurno svi imamo nešto reći. Problem je samo što se ne slažemo s tim šta se tamo desilo.

Tako je ovih dana izvjesna nevladina organizacija Istorijski projekat Srebrenica javno pozvala srbijanski parlament da odustane od usvajanja bilo kakve deklaracije koja će spominjati Srebrenicu. Kako prenose agencije, predsjednik te organizacije, izvjesni Stefan Karganović, smatra “da, ako neka vrsta rezolucije o tome treba da bude usvojena, onda to treba da bude jedinstvena rezolucija pisana etnički neutralnim jezikom“. Šta bi trebalo da znači taj “etnički neutralan jezik“? Da se oglušimo pred činjenicom da su hiljade ljudi ubijene samo zato što su se drugačije zvale? Navodno je stotinjak tzv. vodećih intelektualaca iz SAD-a, Evrope, Rusije i Izraela stalo iza ove inicijative. Ti neimenovani “stručnjaci“ za relativizaciju zločina učinit će sve, pa i javno falsifikovati pravne akte, zarad čega?

Zarad zatvaranja očiju pred očitim – više od osam hiljada sistematski ubijanih u Srebrenici, od kojih je do sada već više od tri i po hiljade ukopanih, a gomile kostiju još stotina i hiljada žrtava čekaju da dobiju svoje ime i prezime. Za njih su ove brojke izmišljene. Oni nisu bili u halama u kojima se čuvaju stotine vreća s ljudskim ostacima, nisu bili u Potočarima sa stotinama majki, žena, sestara i kćerki kad su sahranjivale svoje najmilije, prebacuju kanal na TV-u kad se o tome govori. Na sve to na svojoj istorijskoj web stranici kažu: “Imajući u vidu nesrećne događaje oko Srebrenice u julu 1995, u potpunosti priznajemo da se tamo desio užasan masakr ratnih zarobljenika, i da je on bio u suprotnosti sa zakonima i običajima rata. Mi to ne osporavamo. Ali, želimo da se taj događaj stavi u odgovarajuću pravnu i moralnu perspektivu, što bi vjerovatno isključilo naziv ‘genocid’, ili da je srpski narod, u cjelini ili pojedinačno, u bilo kom smislu, odgovoran za njega.“

Znači, “smatra se“ da su ipak bile snage RS, ali je to bio sitan zločin, zločinčić. To što su i Srbi ubijani, valjda, treba da bude opravdanje, šta li? Ili žele poručiti da će za svaku cifru ubijenih Bošnjaka, i oni odmah naći jednaku cifru ubijenih Srba, čisto ravnoteže radi? Ili poručuju da je to bila samo legitimna osveta po staroj biblijskoj devizi – oko za oko, zub za zub?

Srbi jesu ubijani oko Srebrenice, kao što su i mnogi drugi ubijani širom BiH, ali to ne treba da bude razlog niti opravdanje za negiranje zločina nad Bošnjacima. Javnost i sudovi se bave svime, ali sad je na dnevnom redu deklaracija o osudi genocida u Srebrenici. Da podsjetimo, to je ona deklaracija koju je Evropski parlament već usvojio, kao i američki kongres – obaviještena zapadna javnost. Žalosno je što Bosna i Hercegovina još nije usvojila tu deklaraciju zbog takvih poput Istorijskog prijekta. I srpski političari u BiH, poput svoje prekodrinske braće, uporno relativiziraju genocid i negiraju ono što je činjeno u Srebrenici tokom rata. Ne smiju čak ni izgovoriti tu mrsku im riječ “genocid“. Zbog toga čekamo da političari u Srbiji, koja sebe smatra liderom u regiji, potvrde svoje liderstvo i učine prvi korak, pa ćemo vidjeti kako će se ponašati njihovi klonovi na bh. političkoj sceni.

Za to vrijeme, ono što Istorijski projekat i njima slični treba da shvate, jeste da je najviša svjetska pravosudna instanca – Međunarodni sud pravde u Hagu – prije tri godine (tačno 26. 2. 2007. godine) donijela jednu presudu kojom je rekla da je Srbija odgovorna što nije spriječila GENOCID u Srebrenici, kao što nije kaznila počinioce tog zločina. Treba li to zaboraviti? Ignorisati? Također, Tribunal za ratne zločine u Hagu i Sud BiH donijeli su nekoliko pojedinačnih presuda za genocid. Dakle, ta riječ nije nešto što su neki izmislili i nasumično počeli koristiti. Genocid je presuđen prema Rezoluciji UN-a iz 1946. godine, odnosno Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine, ali i prema dvije privremene zaštitne mjere koje je u aprilu i septembru 1993. godine izrekao Međunarodni sud pravde, a o koje se Srbija oglušila. I tu je kraj priče!

Ne smije biti licitiranja žrtvama, pozivanja na iščašenu logiku “i oni su nas“, tvrdoglavog negiranja očitog – desio se genocid! Treba svi to da ponavljamo u sebi – desio se genocid! Nije dovoljno reći da je bio zločin, nego ga treba nazvati onim imenom kojim je i zabilježen u međunarodnom pravu – genocid! Ta strašna riječ treba svima da odzvanja u ušima, jer ono što se desilo tim ljudima više je nego strašno. Plan koji su pomućeni razumi skovali bio je upravo to – genocid: ubijanje članova određene grupe, uzrokovanje teških tjelesnih ili mentalnih povreda članovima te grupe, namjerno podvrgavanje životnim uslovima koji dovode do potpunog ili djelimičnog fizičkog uništenja, uspostavljanje mjera s namjerom sprečavanja rađanja u okviru grupe, prinudno premještanje djece iz jedne grupe u drugu. Sve to je činjeno u Srebrenici i sve to je opis zločina koji se zove – GENOCID!

Stvar je u svojoj osnovi zapravo vrlo jasna i jednostavna – sud je donio presudu, države tu presudu treba da prime k znanju i uvrste u svoje državne dokumente. Ni više, ni manje. Srbija ako to ne uradi sama, jednog dana kad uđe u EU dočekat će je ta ista deklaracija, koja je sad sastavni dio evropskog pravnog naslijeđa. Vjerovatno će sebi i usporiti, ako ne i zaustaviti, put ka EU ako i dalje bude negirala i uporno odbijala da prihvati ono što su sudovi davno presudili. Time kažnjava svoje građane, koji opet postaju taoci svojih političkih elita. A organizacije poput Istorijskog projekta Srebrenica i njima slični pojedinci koji huškaju na ignorisanje genocida nisu ni svjesni kolike greške čine, koliko zla čine sebi i svom narodu, a koliko nepravde ljudima koji su preživjeli srebreničke torture i porodične gubitke.

Dok god država Srbija stvarno ne prihvati svoju odgovornost, ne može se smatrati liderom. Dok god političari i njihovi sljedbenici iz Republike Srpske ne shvate da je ratno rukovodstvo RS-a počinilo najstrašniji zločin, nema stvarnog pomirenja ni u BiH. Dok svi mi ne prihvatimo, bez ijedne zadrške, da je u Srebrenici počinjen genocid, nećemo biti u stanju stvoriti sebi rasterećen život. U ime pravednosti i istine na koju se svi pozivaju – priznajte genocid u Srebrenici.  Loris Zubanović (E-novine)