Kliker.info

Uz petnaestu godišnjicu Dejtonskog mirovnog sporazuma, otvorena su pitanja njegove primjene, a posebno Aneksa IV ili Ustava BiH. Miro Lazović,  bivši predsjednik Skupštine Republike BiH i član bh. delegacije koja je učestvovala u mirovnim pregovorima, smatra da je Dejtonski mirovni sporazum prevaziđen  i da ga je potrebno mijenjati kako bi bila uspostavljena  efikasnija i funkcionalnija država BiH, posebno u svrhu  njenog približavanja Evropskoj uniji  i NATO savezu, o čemu razgovaramo sa Mirom Lazovićem, sada potpredsjednikom Socijaldemokratske unije.

RSE:  Gospodine Lazoviću, odavno se govori o potrebi mijenjanja  dejtonskog ustava BiH ali, istovremeno, u prvi plan se  stavljaju prijedlozi koji vode daljoj podjeli zemlje. Najglasniji su zahtijevi za treći, odnosno hrvatski entitet.

Lazović:  U pravu ste kad govorite o tendenciji daljnjih podjela u bh. društvu, i one nisu slučajne. One su produkt lošeg dejtonskog ustava BiH jer Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma – to je Ustav BiH – je koncipiran tako da on u suštini afirmira podjele – i političke podjele i etničke podjele. Podjele svake vrste. Podjele u glavama ljudi. To je nešto za što se zaista konačno mora jasno reći da je glavni problem Bosne i Hercegovine nepovoljan dejtonski ustav, koji je kao takav koncipiran sa prevashodnom namjerom da zaustavi rat. On je mirovni ugovor. On je predviđen za određeno vremensko trajanje. Nakon petnaest godina, taj mirovni ugovor je ispunio svoju svrhu. Mir je na ovim prostorima, mir je na cijelom prostoru BiH, ali su ustavne norme nepovoljne. I one unose i nemir, unose podjele, unose neizvjesnost. Zbog toga se mora zaista otvoreno govoriti o tome i mora se prići promjenama Ustava BiH.

Zašto ovo govorim? Zato što sam, kao učesnik svih mirovnih pregovora, pa i Dejtonskog mirovnog sporazuma, bio očevidac i učesnik, kada su i američki predstavnici, prije svega Holbruk, u Dejtonu govorili da je ovo mirovni sporazum koji ima svoj ograničeni rok trajanja i da će doći vrijeme kada će se govoriti o ustavnim normama koje trebaju napraviti funkcionalnu državu. S obzirom da BiH, i njeni građani prevashodno, itekako trebaju jednu funkcionalnu državu, itekako trebaju ustav i ustavne norme koje će prevazići postojeće podjele, onda se zaista stvara potreba  da se razgovara o novom ustavu BiH. S druge strane, Dejtonski mirovni sporazum je ambivalentan: on je, istovremeno, dao dovoljno prostora i onima koji žele napraviti funkcionalnu državu BiH, ali i onima koji žele njezinu dezitegraciju. Faktički, rat na ovim prostorima je vojno stao, ali, politički, on se još uvijek nastavlja za te političke ciljeve. U tom kontekstu, mora se razgovarati o novom ustavu BiH koji će od Bosne i Hercegovine  napraviti jednu funkcionalnu, evropsku državu, po evropskim principima i standardima i u kojoj će se ljudska prava poštovati na cijelom prostoru BiH.

RSE:  Dok se zalažete  za poštovanje ljudskih prava, oktobarski izbori su održani uz diskriminirajuće odredbe. Šta o tome mislite?

Lazović: To je apsurdno i za svaku osudu. Ja, kao Srbin, ili drugi Srbi u Federaciji, mi ne možemo imati pravo da se kandidujemo za određene funkcije, kao što to mogu Bošnjaci i Hrvati u Republici Srpskoj. To je nešto što je za svaku osudu, ali me, zaista, kao čovjeka, ljuti što međunarodna zajednica sve to, na neki način, prihvaća, uz verbalne osude ali praktično jalove radnje koje ne idu ka tome da te nepovoljnosti otklone.

RSE: Takođe, u raspravama o ustavnim promjenama, najčešće čujemo „pripadnik ove ili one nacije”, dok niko, ili malo ko, pominje građane ili ustavne odredbe koje bi ljude zbližavale, a ne dijelile.

Lazović:  Slažem se s vašim razmišljanjem. Bosni i Hercegovini treba jedan građanski ustav, ustav koji će afirmirati građansko pravo, dakle, individuu, a ne da se ponovo svrstamo u neke kolektivizme. Kolektivizmi na ovim prostorima  nikada nisu doveli do sreće. Mi živimo već petnaest, dvadeset godina jedan etnički kolektivizam koji je nakaradan, koji u sebi nosi strahove, nosi okupljanja, nosi pritiske, nosi određene potrebe da se prije svega vodi računa o svom etničkom konstitutivitetu, a ne o građanima. Sve dok je tako, BiH će biti zarobljenik etničkih izolacija, etničkog nacionalizma koji će nas dijeliti, a građanima će se sijati lažna iluzija da oni, preko svojih političkih vlasti, trebaju to eliminisati. Zato apsolutno nije ispravna teza ono što  međunarodni zvaničnici, pogotovo predstavnici Srbije, govore: „mi ćemo poštovati sve što se dogovore tri naroda“. Na lošem ustavu, na lošoj osnovi, ne mogu se tri naroda dogovoriti onako kako bi se trebalo dogovoriti, već se to treba uz međunarodni pritisak ili uz određene aktivnosti Bosni i Hercegovini ponuditi evropske principe sazdane na bazi ljudskih prava. U tom kontekstu, zaista sumnjam da se može napraviti kvalitetan novi ustav, ukoliko će ga kreirati samo domaće snage. (Kliker.info-RSE)