Kliker.info

Piše : Enes Ratkušić (Aljazeera )

Svaki pokušaj stavljanja bilo kojeg političkog događaja u Bosni i Hercegovini pod lupu kritičke analize danas je, nažalost, suočen s rizikom mogućih kvalifikacija "stranačke pristrasnosti". Razlog je to zbog kojeg i najozbiljniji mediji, koji drže do standarda profesije, upadaju u "drugu zamku", pa, zatvarajući oči, zaobilaze svake priče o važnim političkim događajima u zemlji. Ovakav odnos prema dramatičnim zbivanjima zlokobno podsjeća na vrijeme kada su se najbolji predstavnici "sedme sile" ogledali u osvrtima na vanjsku politiku, od kritike zapadnog imperijalizma do alternative u liku Pokreta nesvrstanih.Istina, značajan broj medija, ali i analitičara političkih prilika, ostao je naprosto zatečen posljednjim zbivanjima "uzrokovanim" odlukom Stranke demokratske akcije da odbije glasati za predloženi budžet institucija Bosne i Hercegovine.

 Čuđenje, naravno, nije producirao isključivo odnos SDA prema jednom važnom dokumentu nego, prije svega, riješenosti lidera Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine Zlatka Lagumdžije da ih zbog njihove odluke automatski kazni za iskazanu neposlušnost, preciznije rečeno – udalji iz sistema vlasti, iako njihovo protivljenje nije ugrozilo usvajanje budžeta.No, da ne bi bilo zabune i da se na samom početku, bez ikakve dvojbe, razumijemo: SDA nije ni politički ni povijesno pozvana da mora biti u vlasti, a kamoli na vlasti. Prihvatanjem rizika vlast bi, uostalom, prema demokratskim mjerilima, trebala pripadati onom kome je narod, odnosno glasači, povjeri. Problem, dakle, treba analizirati u kontekstu "stvarnih razloga" za ovakav postupak, nikako emocija prema nečijoj promociji ili odlasku sa scene, sasvim svejedno.

Ko se to ‘preračunao’

Da li se ova stranka "preračunala", kako govori predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ili je zaštita države na putu ka Evropi temeljni razlog njihovog protivljenja predloženom budžetu, u ovom trenutku je, međutim, apsolutno irelevantno pitanje, iako to na prvi pogled ne izgleda tako. Bilo bi, naravno, besmisleno tvrditi da značajan broj članova ove stranke u istoj ne prepoznaje isključivo okvir za vlastitu promociju što, opet, naravno, nije SDA-ovski ekskluzivitet.Šta je problematično u cijelom slučaju? Način na koji se ova stranka pomjera sa političke pozornice je problematičan, jer je u pitanju "stil" koji afirmira autoritarni, a ne demokratski tip vladavine. To je temeljni problem, jer svaka priča o evropskim integracijama, u kontekstu afirmacije takvog oblika vladavine, postaje naprosto iluziorna i apsurdna.Polazeći od navedenog ponašanja, koje je apsolutno neprimjereno profilu bilo koje demokratske stranke, pogotovo one socijaldemokratske orijentacije, očito je da je na djelu, odnosno da u političkoj praksi imamo delikatan problem koji će, ukoliko se nešto istinski ne promijeni, limitirati, gušiti svaku demokratsku inicijativu.

Skupštine preko noći

Prvi problem je konstantno jačanje liderske samouvjerenosti i potrebe da se vođa ima bezuvjetno slušati, što je obilježje diktratorskih, a ne demokratskih društava. Retrospektiva zbivanja u SDPBiH u podužem kontinuitetu, od već gotovo zaboravljenog "puča", odnosno eliminacije socijaldemokratske elite u likovima Nijaza Durakovića, Ive Komšića, Nermina Pećanca, Mire Lazovića, Bogića Bogićevića, Esada Zgodića i drugih, za upućenije je bila najzornije svjedočanstvo da se aktuelni lider SDPBiH Zlatko Lagumdžija poodavno opredijelio za autoritarni način vladavine u ovoj stranci.Posljednji koji se drznuo "izdvojiti mišljenje" bio je Željko Komšić, ali ni njemu nije pomoglo ništa da u svojim nakanama istraje. Dvoumio se i oko budžeta, kao i Vuka Jeremića, ali se oba puta povukao. Nije mu pomogao ni doprinos odbrani zemlje, kao ni svojevrsni magnetizam za animiranje pažnje armije glasača, koji su se zbog njega opredijelili glasati za SDPBiH.Nakon što je uklonio i samu pomisao na bilo kakva neslaganja unutar stranke na čijem se čelu nalazi, prvi čovjek SDPBiH takvu nedemokratsku logiku sada nastoji prenijeti i na državu, odnosno sve nivoe vlasti. Najilustrativniji pokazatelj da u ovakvu kvalifikaciju nema bilo kakve sumnje jesu vanredne sjednice kantonalnih skupština koje su, u cilju uklanjanja neposlušnih, naprosto zakazane preko noći. Na neviđenoj brzini u operacionalizaciji naredbi sa vrha uistinu bi im pozavidjela i partijska infrastruktura nekadašnjeg SSSR-a, kada su se odluke iz Kremlja imale bespogovorno provoditi.

‘Demokratske prijetnje’

S druge strane, javno objelodanjene prijetnje njegovog novog saigrača, aktuelnog predsjednika Saveza za bolju budućnost Bosne i Hercegovine Fahrudina Radončića, da će bez posla ostati blizu 2.000 ljudi predstavlja morbidni epilog cijelog slučaja. Njegove "demokratske prijetnje" zapravo su indirektno priznanje da su pozicije, a ne evropski put, krajnji smisao nove koalicije.Da u cijelom slučaju vidno dominira diktatorski, a ne demokratski refleks ne svjedoči samo taj kolektivni klimoglav nego i drugi bitni detalji, koje na navedenoj razini uistinu treba temeljito analizirati. Podsjećanja radi, cjelokupnu strategiju formiranja vlasti Lagumdžija je temeljio na eliminaciji dva HDZ-a, mjesecima istrajavajući u opstrukcijama, sve dok mu koncept takvog formiranja federalne Vlade nije pošao za rukom. Na isti način se nastojao poigrati i s državnom Vladom. No, njegov kandidat nije prošao, te je novi saziv Vijeća ministara Bosne i Hercegovine formiran s participacijom dva HDZ-a, koji odgovara njihovom izbornom rezultatu, na čemu su insistirali i kod formiranja federalne Vlade.

Sve opcije su otvorene

Danas, godinu i po dana nakon što mu je koncept vlasti bez dva HDZ-a praktički propao, Lagumdžija pravi neshvatljiv salto mortale i sprema se, kao da ništa nije ni bilo, ispoštovati čak i dodatne zahtjeve Dragana Čovića. Naravno da medijske opservacije o saradnji s liderom HDZBiH, naslonjene na "izvore koji su željeli ostati anonimni", koje Lagumdžiji već pripisuju i saučesništvo u kreiranju "trećeg entiteta", "predaji Mostara ovoj stranci", instaliranju "hrvatskog tv kanala"… treba uzimati s rezervom. Iz prostog razloga što mediji takvoj "argumentaciji" u pravilu pribjegavaju kad rade za protivničku stranu.Ipak, sam pakt s Radončićem takvu vrstu saradnje s koalicijom dva HDZ-a jednostavno podrazumijeva. Lagumdžijin novi partner se već u svom prvom obraćanju naciji potrudio jasno reći da je, uvažavajući izbornu volju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, ulazak dva HDZ-a u vlast na svim razinama neminovan proces.Kakav epilog je moguće očekivati, teško je sa sigurnošću reći. Sve opcije su otvorene. U ekspresno pokretanje javnih radova i sveopći prosperitet bosanskohercegovačkog društva, koji najavljuje Radončić, teško je povjerovati. Najizvjesnija mogućnost je da ćemo i dalje, radi prekompozicija vlasti na federalnom i kantonalnim nivoima, posmatrati maratonska dogovaranja.