hamburger-icon

Kliker.info

Komentar Halila Šetke: Sjećanje na dan koji je promjenio Ameriku

Komentar Halila Šetke: Sjećanje na dan koji je promjenio Ameriku

Septembar 12
09:56 2006

 

 

Piše: Halil Šetka

Sjećam se kao da je bilo jučer. Ranom zorom sam ušao u banku gdje sam zatekao zbunjenu
zemljakinju Vesnu koja me je pokušala informisati o nekakvom napadu na Ameriku.
Ni kafu još nisam bio popio pa mi  je bilo kakva zajebancija bila višak, sto sam joj i rekao,
pogotovo jer sam spavao samo par sati nakon noćne smjene. Energična, kakvu je Bog stvorio, uvjerila me je brzo da nije u pitanju nikakva američka šala već ozbiljna stvar koju samo ljudi oguglali u ratu mogu iz prve prepoznati.  Zazvonio mi je mobitel .
– Upali televizor molim te, izgleda da New York napadaju Japanci – uspaničeno je referisao prijatelj Asim, koji je u prvi mah pomislio da avionima mogu napadati jedino japanske
kamikaze.
– Što posto se svete za Hirošimu i Nagasaki – bio je uporan tvrdoglavi Bosanac  poručivši
mi na  kraju da u svakom slučaju budem oprezan , pošto je, kako  reče, ovo početak ne
čega nepoznatog. I zaista bi tako. Amerika je preko noći postala  nekako narogušena  prema nama emigrantima , naročito muslimanima  posto je naravno, vrlo brzo ustanovljeno da u avionima nisu bili Japanci već Osamini fanatici.

 
 

Valjalo je preživjeti prvi  neselektivni udar kauboja čiju su jačinu najviše osjetili muslimani tamnije puti, dok su svjetliji imali vremena da smisle valjan odgovor u slučaju da ih  nenadano i na  nezgodnom mjestu zatekne pitanje- «Are you muslim?»
Podgrijavanju atmosfere u dobroj mjeri su doprinijeli i američki mediji od kojih su samo rijetki sačuvali minimum profesionalnog dostojanstva.
Mene je recimo totalno razočarala planetarna mreža CNN koja je tek par mjeseci nakon
napada  uvidjela da mora sijati strasti, jer će  se inače i sama  naći na putu bez povratka.
Do tada je nažalost napravljena golema šteta koja je ugrozila i same temelje američkog društva . Temelji su čini mi se ipak sačuvani i to zahvaljujući velikoj armiji lokalnih činovnika u  državnom , javnom i privatnom sektoru, koji su u najgorem periodu za Ameriku besprijekorno radili svoj posao  bez emocija, zasnovan na brojkama i suhim činjenicama.
Ovoj armiji, a ne onoj pod šljemovima, Amerika mora odati dužno poštovanje  jer su joj
osigurali šansu da na domaćem terenu bar prividno svi budu jednaki. Pet godina nakon jedanaestog septembra2001 godine, osjećam se kao bosanskohercegovački musliman u Americi , kudikamo sigurnije i ljepše, nego prije pet godina,  ali spokojan nisam ni ja ni moji domaćini.

 

 

 

 

 

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *