hamburger-icon

Kliker.info

KOLUMNA EMILA KARAMATIĆA: Zašto je Bog napustio Bosnu i Hercegovinu

KOLUMNA EMILA KARAMATIĆA: Zašto je Bog napustio Bosnu i Hercegovinu

Novembar 08
11:55 2006

Emil Karamatić

 

 

Čudna je zemlja BiH.Na desetine čuda na malom prostoru.Kaže jedna priča da je Bog, nakon svega, BiH stvorio kao mjesto gdje će se odmarati.Tako stvorio malo planina prekrivenih prelijepim šumama, te snijega i sunca, toliko da ni jednog ni drugog ne bude ni premalo ni previše.Ima tu i rijeka i jezera, ali i komad mora.Međutim,priča kaže,kad stvori Bosanca i Hercegovca, bi mu to najveća greška.Jeli to uistinu tako, da je na ovoj skupini plemenitih ljudi, kako ih nazvaše naše nacionalne  vođe, baš pao? Može bit da jeste, ali može bit i da nije.      Ljudi u BiH skloni su povjerovati u razna čuda.A kada  ih ima na pretek nije problem barem na jednom izigravati barskog somića.Riba je to u Hutovom blatu koja zagriza na udicu, čak i onda kad na njoj nema mamca.    Sve je počelo davnih osamdesetih kad se djeci u Međugorju ukazala Gospa, a samo godinu dana poslije meksičkom jebivjetru Salinasu, Priceu, koji nije znao što će od dosade , Troja u Gabeli.
Papa nikad nije priznao međugorsko ukazanje, a znanstvenici nikad nisu priznali Salinasovu Troju.A narod, upravo onaj, za kojeg priča kaže da ga je Bog greškom stvorio, i tako mu poremetio odmor,povjerova i u jedno i drugo čudo.Naš poznati pisac, kojeg ne vole narodne mase u BiH, a kojima se on i ne dodvorava,-Miljenko Jergović kaže:" Valjda je lakše vjerovati mamlazu koji tvrdi nešto što je nevjerojatno, nego pametnom čovjeku koji u to sumnja" .
<!–
D(["mb","
Međugorje se pretvorilo u biznis, a Salinasova troja i dalje jedva preživljava.Valjda je poduzetnički duh u ovom malom hercegovačkom mjestu zakazao ili možda nisu dobro sa žvakali udicu koju im je bacio meksikanac ili su se čak previše divili susjedima u Međugorju, koji od ovog mjesta za dvadesetak godina napraviše najbogatije građevinsko ne urbano nruglo.O svetištu ne bi, u tome je pozvaniji Sveti otac koji ih ne priznaje, za razliku od mene koji se u tom mjestu ipak ponekad pomoli.Da ništa drugo, onda za ljude, koji od mogućeg svetišta prave istinsko trgovačko  čudo, koje nema previše veze s nBogom.Bog je davno raskrstio s novcem,kad je stvarao svijet nije ga imao u planu, ali u svom nastanku  Crkva, jest, a to narod,ovaj naš, dobro zna.
Kad neki dan ugledah na BHTV 1 mog dragog prijatelja Dragana Bradvicu Feltu,inače turističkog pregaoca iz Čpaljine, koji strojevnim korakom meksičke vojske gazi ispred Meksikanca, pomislio sam, evo ih nopet.Jer čuda se lako ne zaboravljaju, kad tad ona u čovjeku prorade.Ne daju mu mira, jer zna kao što i crni vrag zna, da je jedino unovčeno čudo,dobro čudo.
Nastavio sam dalje gledati TVBH1, u nadi da će okrenut priču, ma koliko mrzio tu temu, na hapšenje pokojega zaostaloga ratnoga nzločinca.A u zemlji koju Bog stvori za svoj odmor, nema ničega drugo, osim čuda, ratni zločinaca, i onih koji i jedno i drugo znaju unovčiti.Jedne i druge unovče pojedinci, a negdje se i narodnim masama posrećilo.
"Slijedi anketa koju si pripremile kolege iz bosanskohercegovački dopisničkih centara"izgovorila je  voditeljica, koja me na trenutak posjeti na mlađahnu Salinasovu pratilju, još je onako u strahu, vjerojatno prepadnuta izjavama bosanskohercegovačkih znanstvenika, postavila pitanje, valjda da se ne muče kolege:-Vjerujete li u Osmanigićeve visočke piramide?n
U Mostaru je pet-šest ispitanika kako se i očekivalo izgovorilo-Niđe veze-.U Tuzli su bili podijeljeni.U Sarajevu su, valjda zbog blizine sa gradićem Visoko uglavnom govorili potvrdno.Banjalučane je bolila ona stvar za Osmangićeve n”,1]
);

//–>
     Međugorje se pretvorilo u biznis, a Salinasova Troja i dalje jedva preživljava.Valjda je poduzetnički duh u ovom malom hercegovačkom mjestu zakazao ili možda nisu dobro sažvakali udicu koju im je bacio Meksikanac ili su se čak previše divili susjedima u Međugorju, koji od ovog mjesta za dvadesetak godina napraviše najbogatije građevinsko neurbano ruglo.O svetištu ne bi, u tome je pozvaniji Sveti otac koji ih ne priznaje, za razliku od mene koji se u tom mjestu ipak ponekad pomolim.Da ništa drugo, onda za ljude, koji od mogućeg svetišta prave istinsko trgovačko  čudo, koje nema previše veze s Bogom.Bog je davno raskrstio s novcem,kad je stvarao svijet, nije ga imao u planu, ali u svom nastanku,  Crkva, jeste, a to narod,ovaj naš, dobro zna.     Kad neki dan ugledah na BHTV 1 mog dragog prijatelja Dragana Bradvicu Feltu,inače turističkog pregaoca iz Čapljine, koji strojevnim korakom meksičke vojske gazi ispred Meksikanca, pomislio sam, evo ih opet.Jer čuda se lako ne zaboravljaju, kad tad ona u čovjeku prorade.Ne daju mu mira, jer zna kao što i crni vrag zna, da je jedino ,unovčeno čudo,dobro čudo.     Nastavio sam dalje gledati TVBH1, u nadi da će okrenut priču, ma koliko mrzio tu temu, na hapšenje pokojega zaostaloga ratnoga zločinca.A u zemlji koju Bog stvori za svoj odmor, nema ničega drugo, osim čuda, ratnih zločinaca, i onih koji i jedno i drugo znaju unovčiti.Jedne i druge unovče pojedinci, a negdje se i narodnim masama posrećilo.   "Slijedi anketa koju su pripremile kolege iz bosanskohercegovački dopisničkih centara"izgovorila je  voditeljica, koja me na trenutak posjeti na mlađahnu Salinasovu pratilju, još je onako u strahu, vjerojatno prepadnuta izjavama bosanskohercegovačkih znanstvenika.-Vjerujete li u Osmanigićeve visočke piramide?        U Mostaru je pet-šest ispitanika kako se i očekivalo izgovorilo-Niđe veze-.U Tuzli su bili podijeljeni.U Sarajevu su, valjda zbog blizine sa gradićem Visoko uglavnom govorili potvrdno.Banjalučane je bolila ona stvar za Osmangićeve
<!–
D(["mb","piramide.Valjda ljudima dosta i njihovih čuda i luđaka, koji se neće riješiti dok je Republike Srpske i što je najpogubnije na njima ne zarađuje narod nego tek nekoliko pojedinaca, tj. nacionalističkih vođa.
A kad se kamera spusti do međugorskih lica izmučenih od novca i turista,od reda su govorili-Čuje vjerujemo li, jašta nego vjerujemo to je sigurno tako kako kaže čovjek, sto posto- neki su dodatno potvrđivali.n
Ljudi vježbaju već dvadeset godina, što treba izgovoriti kad ih netko upita za bilo koje čudo.Jer negiranjem tuđeg čuda i njihovo čudo gubi na vrijednosti.Ako odlučite živjeti na ovom prostoru, lakše je prihvatiti,kao u poltici, i vjerovati mamalazima, nego pametnim ljudima koji u to sve sumnjajun
I zato Bog napusti ovu zemlju u nadi da pronađe odmor na nekom mirnijem mjestu.

Emil  Karamatić

                                                          
n”,0]
);
D([“ce”]);

//–>
piramide.Valjda ljudima dosta i njihovih čuda i luđaka, koji se neće riješiti dok je Republike Srpske i što je najpogubnije na njima ne zarađuje narod nego tek nekoliko pojedinaca, tj. nacionalističkih vođa.   A kad se kamera spusti do međugorskih lica izmučenih od novca i turista,od reda su govorili-Čuj vjerujemo li, jašta nego vjerujemo to je sigurno, tako kako kaže čovjek, sto posto- neki su dodatno potvrđivali. Ljudi vježbaju već dvadeset godina, što treba izgovoriti kad ih netko upita za bilo koje čudo.Jer negiranjem tuđeg čuda i njihovo čudo gubi na vrijednosti.Ako odlučite živjeti na ovom prostoru, lakše je prihvatiti,kao u poltici, i vjerovati mamalazima, nego pametnim ljudima koji u to sve sumnjaju
I zato Bog napusti ovu zemlju u nadi da  će pronaći odmor na nekom mirnijem mjestu.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *