Kliker.info

Doživljavajući ovih dana izbliza narastanje masovnog pokreta okupljenog oko ideje “Crni životi su bitni” sjećam se razgovora s američkim profesorom – Afroamerikancem – tokom zajedničkog učešća na jednoj od brojnih akademsko-diplomatskih-vojnih-strateških rasprava o tek završenim ratovima devedesetih na Balkanu.

Piše : Kemal Kurspahić (RSE)

Imao je i lično iskustvo iz naših krajeva kao američki stipendista u Hrvatskoj i podijelio jedan zanimljiv utisak: “Nikad nisam mogao razumjeti kako vi znate koga da mrzite kad svi izgledate isto i govorite slično. Kod nas je to lako: jedni su bijeli, jedni crni, i to je jasna linija podjele”.

Mislio sam na to ovih nedjelja eksplozije pobune protiv policijskog nasilja nad američkim crncima s podijeljenim osjećanjima: saosjećanja sa žrtvama rasističke politike, duboke žalosti za nevino pogubljenim mahom mladim ljudima, ali i ohrabrenja pred prizorima s američkih ulica u kojima u jednakom – a nerijetko i većem broju – učestvuje i bijela Amerika.

Užasavajuće scene okrutnog ubistva 46-godišnjeg Džordža Flojda (George Floyd) na ulici u Mineapolisu, snimljene pametnim telefonima iz više uglova, pokazuju policajca koji uz učešće još trojice kolega, čovjeka vezanog lisicama koljenom prikiva za pločnik i punih osam minuta i 46 sekundii izbija iz njega i posljednje tragove života od kojeg su ostali samo još jecaji “ne mogu da dišem” i “mama”.

Uslijedila je masovna pobuna protiv policijskog nasilja ali i protiv decenija rasne nejednakosti: gorjeli su gradovi, bilo je i raznošenja cijelih robnih kuća uključujući i ikonski njujorški Macy's koji je status najveće robne kuće na svijetu potcrtavao reklamom: “Ako to što tražite ne nađete ovdje, onda to vjerovatno i ne postoji”.

Pokušaji američkog predsjednika Donalda Trampa (Trump) da odvoji “loše policajce” od “dobrih policajaca” i “zle momke” i “dobre momke” među demonstrantima s obećanjem da će – uz istragu i kažnjavanje odgovornih – obnoviti javni red i bezbjednost u Americi bili su znak potpunog nerazumijevanja dubine i razmjera rasne nejednakosti.

Njegovo nastojanje da se, u danima nakon okrutnog javnog smaknuća čovjeka osumnjičenog da je u susjednoj radnji koristio lažnu novčanicu od 20 dolara, predstavi kao odlučni “predsjednik reda i zakona” više je potpaljivalo, nego smirivalo, masovne proteste.

Tramp je, tako, nakon što su demonstranti došli i do ograde oko Bijele kuće zaprijetio kako će u slučaju ugrožavanja Bijele kuće pustiti na njih “vrlo opasne pse” i kako će ih dočekati oružje kakvo nikada nisu vidjeli: prijetnja upotrebom pasa u obračunu s demonstrantima za rasnu jednakost krajnje je zapaljiva u ovo vrijeme obilježavanja godišnjica događaja u kojima je policija u Alabami zaista puštala pse na nenasilne povorke učesnika u marševima za rasnu jednakost šezdesetih godina prošlog vijeka.

Predsjednik je, u ranim fazama masovnih protesta, u jednoj od svojih Twitter objava insinuirao kako je čuo kako slijedi MAGA (Make America Great Again ili napravimo Ameriku ponovo velikom) okupljanje oko Bijele kuće: tada je, međutim, pobuna protiv policijske okrutnosti i rasne nejednakosti već poprimila razmjere požara u kojem MAGA ideje iz Trampove izborne kampanje 2016. više nemaju nekadašnju moć i privlačnost.

Mladi demonstranti, svih boja, pred slikom javnog linča čovjeka čija je jedina krivica boja njegove kože na oživljavanje MAGA obećanja odgovaraju pitanjem: Da li je Amerika ikada bila velika?

Još jedna demonstracija “odlučnosti” u održavanju reda oko Bijele kuće imala je učinak političkog autogola. Nakon žestokih protesta prethodne noći, u kojima je požar zahvatio i “predsjedničku crkvu” preko puta Bijele kuće, Trampov tim je u demonstraciji “kontrole nad situacijom” upotrijebio jedinice Nacionalne garde, suzavac i nasilje kako bi očistio park između Bijele kuće i crkve da bi onda predsjednik pred kamerama prešao taj put i slikao se pred crkvom s Biblijom u ruci.

Crkveni predstavnici osudili su takvu zloupotrebu svete knjige a neki od učesnika Trampove “pobjedničke šetnje” – uključujući američkog ministra odbrane i načelnika štaba oružanih snaga – javno su se izvinjavali zbog učešća u toj predsjednikovoj “foto seansi”.

Tramp je, u javnom traženju odgovornih za nasilje u gradovima širom Amerike, ponudio i objašnjenje kako je za sve kriva antifa. Riječ je o pokretu čija je ključna inspiracija – kako ukazuje i njeno ime – antifašizam ali joj se u američkim idejnim krajnostima pripisuje i ekstremizam u zastupanju lijevih ideologija. U godinama Trampovog predsjednikovanja antifa je izvedena na javnu scenu nakon nemira u ljeto 2017. u Šarlotsvilu (Charlottesville) u Virdžiniji. Tada je sam Tramp stavio znak jednakosti između nasilnih neonacista i rasista na jednoj i pripadnika antife na drugoj strani: “Bilo je vrlo finih ljudi na obje strane”.

To je pokušaj uspostave jednakosti između neuporedivih opredjeljenja i vrijednosti. Kako ovih dana poručuju pretežno bijeli demonstranti u prosperitetnim predgrađima Vašingtona “bijela šutnja ravna je saučesništvu” i “nije dovoljno da niste rasista; morate biti antirasista”.

Na toj tački izjednačavanje fašizma s antifašizmom u nedavnoj debati povodom “Blajburške mise” u Bosni i Hercegovini nudi iskustvene svjetske pouke onome ko želi da čuje.