Haris Silajdžić : Jasan mi je Beograd, svijet je ponovo pred izborom
05 Marta
21:36
2010
U ekskluzivnom intervjuu za Dane član Predsjedništva BiH i lider Stranke za BiH govori o hapšenju Ejupa Ganića, odnosu Beograda prema Bosni i Hercegovini, Obaminoj poruci i poruci za Obamu, o Sulejmanu Tihiću, Prudu i Butmiru… te o naporima da milijardu maraka vrijedne ugovore za bh. kompanije u Libiji – udvostruči .
"Vidite, ja znam da oni neće biti sretni što ja ovo govorim i činim javnim, ali ja to moram reći: fasciniran sam time što Sanela Ćatić-Jenkins i njen suprug Roger Jenkins već godinama samozatajno rade za Bosnu i Hercegovinu. Evo, samo ovo posljednje: dovoljan je bio samo jedan poziv da i Sanela i Roger ponude i poduzmu sve što je neophodno da se gospodin Ganić nađe na slobodi – od plaćanja kaucije do pomoći u angažiranju advokata i smještaja u Londonu" – kaže član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Haris Silajdžić na početku razgovora za Dane. U njegovom kabinetu je veoma živo već danima, od trenutka kada je saopćeno da je na zahtjev srbijanskih vlasti u Londonu uhapšen nekadašnji član Predsjedništva BiH Ejup Ganić. Od tada Silajdžić na neki način koordinira aktivnosti na Ganićevom oslobađanju i povratku u Sarajevo, a u London je uputio i pravnog savjetnika u svom kabinetu dr. Damira Arnauta. DANI: Gospodine Silajdžiću, jeste li iznenađeni odlukom Srbije da od vlasti Velike Britanije zatraži hapšenje i izručenje Ejupa Ganića, nekadašnjeg člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine?
DANI: Kako Vi objašnjavate tu neočekivanu odluku Beograda, upravo u kontekstu potpisanog međudržavnog sporazuma o kojem ste govorili?
DANI: Kako gledate na sve glasnije informacije po kojima bi Parlament Srbije mogao usvojiti Rezoluciju o Srebrenici, ali bez spominjanja genocida?
DANI: Jučer, na Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, gostovali ste u veoma gledanoj emisiji Christiane Amanpour na CNN-u. Nakon Vas, ona je intervjuirala bivšeg visokog predstavnika Paddyja Ashdowna, koji je više puta istakao da se slaže s Vašim ocjenama. Nisam siguran da je dobar znak to što ste ponovo postali interesantan sugovornik CNN-u…
DANI: Reklo bi se da imate razloga za zadovoljstvo. Međutim…
DANI: Govorite o Tihiću i Butmirskom sporazumu?
DANI: …Tihić, a i neki strani ambasadori, govore da je aktuelno stanje posljedica Vašeg rušenja aprilskog paketa ustavnih promjena 2006.?
DANI: Gospodine Silajdžiću, ekonomska situacija u cijeloj državi, a pogotovo u Federaciji BiH, je jako teška. Vidite li izlaz iz nje?
"Vidite, ja znam da oni neće biti sretni što ja ovo govorim i činim javnim, ali ja to moram reći: fasciniran sam time što Sanela Ćatić-Jenkins i njen suprug Roger Jenkins već godinama samozatajno rade za Bosnu i Hercegovinu. Evo, samo ovo posljednje: dovoljan je bio samo jedan poziv da i Sanela i Roger ponude i poduzmu sve što je neophodno da se gospodin Ganić nađe na slobodi – od plaćanja kaucije do pomoći u angažiranju advokata i smještaja u Londonu" – kaže član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Haris Silajdžić na početku razgovora za Dane. U njegovom kabinetu je veoma živo već danima, od trenutka kada je saopćeno da je na zahtjev srbijanskih vlasti u Londonu uhapšen nekadašnji član Predsjedništva BiH Ejup Ganić. Od tada Silajdžić na neki način koordinira aktivnosti na Ganićevom oslobađanju i povratku u Sarajevo, a u London je uputio i pravnog savjetnika u svom kabinetu dr. Damira Arnauta. DANI: Gospodine Silajdžiću, jeste li iznenađeni odlukom Srbije da od vlasti Velike Britanije zatraži hapšenje i izručenje Ejupa Ganića, nekadašnjeg člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine?
SILAJDŽIĆ:
Jesam, iznenađen sam neprijatno. Unatoč našim nastojanjima srbijanske vlasti su godinama opstruirale uspostavu dobrosusjedskih odnosa između Srbije i Bosne i Hercegovine. Podsjećam vas na slučaj, valjda nezapamćen u diplomatskoj praksi: godinama je Beograd odbijao prihvatanje čak dva imenovana ambasadora Bosne i Hercegovine u Beogradu. No, nakon snažnog diplomatskog angažmana Turske, krenulo se u otklanjanje prepreka u uspostavljanju dobrih odnosa. Prvo je Beograd prihvatio našeg ambasadora kojeg je godinama odbijao, a onda je prošlog petka naš ministar pravde Čolak potpisao sporazum sa srbijanskom ministricom pravde kojim se uređuje nadležnost pravosudnih organa u svim spornim istragama i suđenjima. Iako je taj sporazum stupio na snagu danom potpisivanja, Beograd ga je praktično prekršio već prvog dana upućivanjem zahtjeva britanskim vlastima za hapšenje i izručenje gospodina Ganića.DANI: Kako Vi objašnjavate tu neočekivanu odluku Beograda, upravo u kontekstu potpisanog međudržavnog sporazuma o kojem ste govorili?
SILAJDŽIĆ:
Mislim da je Beograd zarad unutrašnjih političkih razloga žrtvovao mogućnost popravljanja svojih odnosa sa Sarajevom, svjesno pristajući i na pogoršanje međunacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini koje njihov zahtjev britanskim vlastima jest proizveo. Naime, Srbija se našla u apsurdnoj situaciji: od Međunarodnog suda pravde je zatražila stav o legalnosti proglašenja Republike Kosovo, očekujući da države poštuju odluku tog suda, valjda ako bude išla njoj u prilog. No, istovremeno, Srbija godinama odbija da ispuni nalog iz presude tog istog Međunarodnog suda pravde: iako je proglašena odgovornom za nesprečavanje genocida u Srebrenici, kao i za neprocesuiranje odgovornih, Srbija odbija usvojiti skupštinsku Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Sada, kada se od nje očekuje da tu rezoluciju ipak usvoji, nezadovoljstvo jednog dijela svojih građana i jednog dijela javnosti srbijanske vlasti pokušavaju amortizirati zahtjevom za hapšenje i izručivanje gospodina Ganića.DANI: Kako gledate na sve glasnije informacije po kojima bi Parlament Srbije mogao usvojiti Rezoluciju o Srebrenici, ali bez spominjanja genocida?
SILAJDŽIĆ:
Rezoluciju o genocidu u Srebrenici su usvojili i Kongres SAD-a i Senat SAD-a i Vijeće Evrope i Evropski parlament i valjda sve evropske države osim Srbije i Bosne i Hercegovine. Zločin u Srebrenici se od svih ostalih ratnih zločina na prostoru bivše Jugoslavije razlikuje upravo po tome što se radi o genocidu – jedinom genocidu i u našoj regiji i u cijeloj Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici pokazuje civilizacijsku odgovornost svih država, a za Srbiju ono dodatno predstavlja i obavezu uspostavljenu sudskom presudom najvišeg međunarodnog suda.DANI: Jučer, na Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, gostovali ste u veoma gledanoj emisiji Christiane Amanpour na CNN-u. Nakon Vas, ona je intervjuirala bivšeg visokog predstavnika Paddyja Ashdowna, koji je više puta istakao da se slaže s Vašim ocjenama. Nisam siguran da je dobar znak to što ste ponovo postali interesantan sugovornik CNN-u…
SILAJDŽIĆ:
Nisam interesantan ja, nego raste zabrinutost za Bosnu i Hercegovinu. Christiane Amanpour je bila ovdje i u ratu i poslije rata, predobro je informirana da bi povjerovala bezočnim lažima koje Radovan Karadžić iznosi u Haagu. A Paddy Ashdown nije jedini od nekadašnjih međunarodnih zvaničnika involviranih u situaciju u Bosni i Hercegovini koji uviđa da nastavljanje toleriranja opstrukcije države BiH predstavlja realnu prijetnju opstojnosti same države. DANI: Govorite o toleriranju entitetskog glasanja?SILAJDŽIĆ:
Naravno. I 2006. sam to govorio, ali smo tada Stranka za Bosnu i Hercegovinu i ja bili uglavnom usamljeni. Drago mi je što je danas i za SDP i za SDA, osim njenog lidera, entitetsko glasanje neprihvatljivo. Doduše, na isti način su se o entitetskom glasanju izjasnili i Vijeće Evrope i Evropski parlament i Kongres i Senat SAD-a, te Venecijanska komisija i Evropska unija, u svom posljednjem godišnjem izvještaju o napretku Bosne i Hercegovine.DANI: Reklo bi se da imate razloga za zadovoljstvo. Međutim…
SILAJDŽIĆ:
…Međutim, i pored svega pobrojanog, evropski i američki posrednici u pregovorima o ustavnim promjenama ni riječ ne posvete entitetskom glasanju kao ključnom problemu funkcioniranja države! Ali, zato bez ikakvog razloga ili pravnog utemeljenja ili razloga u pregovore uvedu priču o podjeli državne imovine… DANI: Izvinite, ne čini li Vam se da se radi o zaista jedinstvenom primjeru u historiji: ne čeka se podjela države da bi se podijelila državna imovina!? Pa, i Jugoslavija se prvo morala podijeliti da bi se podijelila zajednička, državna imovina…SILAJDŽIĆ:
…Dobro ste to uočili. Traži se međuentitetska podjela imovine koja i po Ustavu BiH i po Sporazumu o sukcesiji imovine bivše Jugoslavije i po pravosnažnim sudskim presudama i po tumačenju visokog predstavnika – pripada državi Bosni i Hercegovini. Podjela državne imovine je ovdje u funkciji podjele države. Znate, slavni ekonomista Milton Friedman je govorio o okolnostima i preduslovima u kojima "ono što je politički nemoguće u jednom trenutku postaje politički neminovno". E, vidite, nestanak države Bosne i Hercegovine je cilj nastavljača Miloševićeve i Karadžićeve politike, a način za ostvarenje tog cilja su privikavanje na stotinu manje ili više neprihvatljivih "okolnosti": nerealiziranje Dejtonskog sporazuma, blokada povratka prognanih, entitetska privatizacija, zadržavanje entitetskog glasanja, podjela državne imovine, etnički popis stanovništva u funkciji legalizacije genocida i etničkog čišćenja, osporavanje funkcija i nadležnosti OHR-a, protjerivanje stranih sudija i tužitelja, pritisci na Tužiteljstvo i Sud BiH, zatvorene izborne liste… DANI: A kako objašnjavate činjenicu da lider Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić praktično bezuslovno prihvata sve ovo što ste pobrojali, a što sasvim izvjesno vodi u rasturanje države Bosne i Hercegovine?SILAJDŽIĆ:
Ne znam… Možda smo se sveli na nivo našeg stvarnog formata. DANI: Ko to "mi"?SILAJDŽIĆ:
Oni kojima je stalo do očuvanja države Bosne i Hercegovine. U ratu smo, u puno težim okolnostima, svi bili bolji. Možda zato što mislimo da danas Bosna i Hercegovina nije ugrožena, što je tada radio adrenalin… DANI: Mislite da je danas ugrožen opstanak države Bosne i Hercegovine?SILAJDŽIĆ:
Ja ću vječno biti zahvalan predsjedniku Clintonu što je u knjizi o njegovih osam godina u Bijeloj kući priznao: Majorova britanska i Mitterandova francuska vlada su mu toleriranje zločina nad Bosnom i muslimanima objasnile "realnošću" kršćanske Evrope… Zato je i predsjednik Obama u svom čuvenom govoru u Kairu akcentirao stradanja Bosne kao mrlju na savjesti međunarodne zajednice. Bio sam obradovan njegovom sviješću, ali sam u razgovoru za CNN jasno rekao da mrlja o kojoj je govorio predsjednik Obama – još stoji. DANI: A čime biste Vi bili zadovoljni, šta učiniti da se ta mrlja ukloni?SILAJDŽIĆ:
Ništa više od onoga na što su kao neophodno za euroatlantske integracije ukazali i Vijeće Evrope i Evropski parlament i Venecijanska komisija i SAD. Ja sam spreman to odmah, bjanko prihvatiti. E, ja koji sam spreman prihvatiti to do čega su oni sami došli, za dio međunarodnih predstavnika sam problem, a nije problem onaj koji otvoreno govori da priželjkuje i radi na dokusurivanju države, koji govori i priprema referendume. DANI: Čime to objašnjavate?SILAJDŽIĆ:
Ide se linijom manjeg otpora: i na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu međunarodna zajednica je imala mogućnost da je zaustavi ili da pomogne Miloševiću. Pomogla mu je tako što nam je nametnula embargo na oružje i time vezala ruke u odbrani. Sada se ponovo nalaze pred sličnim izborom: podržati legalizaciju Miloševićevog projekta ili ga osujetiti time što će stvoriti ustavne pretpostavke za funkcionalno postojanje države ravnopravnih građana i naroda. Nadam se da svijet neće istu grešku napraviti dva puta. I zato ću se za sada zadržati na sljedećem: ovdje se radi o strategiji međunarodnih posrednika da na strani onih koji se navodno bore za državu nađu lidera koji je zarad svojih uskih egoističnih interesa spreman, što rekao Zlatko Lagumdžija, pitati gdje treba, a ne šta treba potpisati.DANI: Govorite o Tihiću i Butmirskom sporazumu?
SILAJDŽIĆ:
Ne, govorim prije svega o Prudskom sporazumu. Sve ovo što nam se danas događa je posljedica Prudskog sporazuma…DANI: …Tihić, a i neki strani ambasadori, govore da je aktuelno stanje posljedica Vašeg rušenja aprilskog paketa ustavnih promjena 2006.?
SILAJDŽIĆ:
Vi svakako znate da aprilski paket ustavnih promjena nije prošao u Parlamentu zbog toga što je zadržavao entitetsko glasanje. Ako ja nisam bio u pravu, zašto su onda i SDA i SDP došli na pozicije Stranke za BiH kada je entitetsko glasanje u pitanju? Govore o tadašnjoj dobroj političkoj klimi, atmosferi… kao da se klima i atmosfera, a ne precizne odredbe, unose u Ustav. Uostalom, zamislite kakvi bi mi politički amateri bili da smo prihvatili zadržavanje entitetskog glasanja, a da nam nakon toga, kao što su to pokazale njihove rezolucije i ekspertize, i Vijeće Evrope i Evropski parlament i Kongres i Senat SAD-a i Venecijanska komisija kažu da je entitetsko glasanje ključna prepreka efikasnom funkcioniranju države. Zahvaljujući entitetskom glasanju, duže od 18 mjeseci su u Parlamentu blokirani zakoni neophodni za ukidanje šengenskih viza za državljane BiH. Očito, onog trenutka kada su na strani bošnjačkih predstavnika našli jednog spremnog da prihvati sve što se od njega traži, pozicija države Bosne i Hercegovine je postala inferiorna. U međuvremenu su, dok je prudski cirkus još trajao, zahvaljujući "kooperativnom" predstavniku Bošnjaka, Bosanski Brod i Bosanska Kostajnica ostali bez bosanske atribucije, u Mostaru je HDZ ponovo dobio gradonačelnika unatoč prethodnom međustranačkom dogovoru, Vijeće ministara mjesecima nije imalo ministra sigurnosti, a Vlada Federacije ni danas nema ministra prostornog uređenja…DANI: Gospodine Silajdžiću, ekonomska situacija u cijeloj državi, a pogotovo u Federaciji BiH, je jako teška. Vidite li izlaz iz nje?
SILAJDŽIĆ:
Vidim ga, a Stranka za Bosnu i Hercegovinu ga je imala i prije više od dvije godine. Ni tada, ni danas, a ni za dvije ili pet godina značajnijeg resursa od elektroenergetskog sektora u Bosni i Hercegovini nema. Svi ministri u Vladi Federacije su jednoglasno prihvatili projekt izgradnje novih termo i hidro elekrana, baziran na principima: nema rasprodaje naših rudnika ni rijeka, nema koncesija na njihovo korištenje, izgrađene elektrane od prvog dana su u stopostotnom vlasništvu Federacije BiH. I takav projekt, strano greenfield ulaganje od sedam milijardi maraka, koji bi doveo investitore iz Njemačke, Austrije i Kazahstana, zaposlio naše firme i do 50.000 naših radnika – jednostavno je srušen. Da smo realizirali taj projekt, danas nam ne bi trebao ni Međunarodni monetarni fond ni Svjetska banka sa svojim kreditima namijenjenim budžetskoj potrošnji. Vlada Federacije BiH je ponovo pokrenula realizaciju energetskih projekata – to je dobro, ako "ekonomski prud" ponovo ne odradi svoje. Kad mi je postalo jasno da od upošljavanja naših radnika u našoj zemlji nema ništa, ja sam se angažirao da naše firme dobiju značajne ugovore u Libiji. Rezultat toga je da su bh. kompanije, od Trebinja do Sarajeva, u posljednjih desetak mjeseci dobile poslove u vrijednosti većoj od milijardu maraka. Sada intenzivno radim na tome da ovu milijardu udvostručim. DANI: Kriza u Vladi Kantona Sarajevo je paralizirajuća zbog međusobnih odnosa ministara iz Stranke za BiH i SDA. Postoji li još uvijek koalicija u Sarajevskom kantonu?SILAJDŽIĆ:
Očito je da postoji namjera da se pod egidom finansiranja komunalnih preduzeća finansira i nečija predizborna kampanja. Premijer Mehmedić ima punu podršku stranke, a siguran sam i građana Sarajeva, da to istjera na čistac. Molim vas, zar je normalno da niko godinama ne može da utvrdi vlasničku strukturu kantonalnih komunalnih preduzeća, ko su njihovi vlasnici, koga to građani Sarajeva godinama subvencioniraju desetinama miliona maraka? Ako je to cijena opstanka Vlade, Stranka za BiH je ne prihvata i neće je, novcem građana Sarajeva, platiti. Senad Pećanin (BH Dani)
Komentari