Kliker.info

U ponešto drukčijoj i puno opuštenijoj atmosferi protekla je ovonedjeljna emisija Nedjeljom u 2 u kojoj je gostovao Halid Bešlić. Emisija je započela pjesmom "Da te mogu pismom zvati" kojom su Aleksandar Stanković i Milorad Bibić Mosor dočekali Halida. Halid, koji je nedavno doživio tešku prometnu nesreću od koje se još uvijek oporavlja, kaže da bi mogao idućih pet godina biti na jednom mjestu, jer je umoran od putovanja, ali bez pjesme, kaže, ne bi mogao. Za razliku od uobičajenih "napada" voditelja Stankovića na svoje goste, ovaj je put razgovor protekao u potpunosti miroljubivo, što je uglavnom zasluga gosta kojem, kako je sam voditelj istaknuo, nitko ništa ne zamjera niti ima što. Ni on sam, široke duše kakvu ima, ne zamjera nikom ništa, osim onima koji su radili protiv Bosne. Onima, pak, koji su otišli iz nje zbog rata nema, kaže, što zamjeriti. U jednoj od svojih zanimljivih priča koje ispričao Halid je ustanovio da nikad ne bi poznavao Ujevićev rad da nije provodio toliko vremena u "kafani". Naime, u nekad poznatoj kafani u koju je Tin Ujević često zalazio kad bi dolazio u Sarajevo hrvatski je pjesnik po zidu ispisivao stihove.

Nakon "derneka", u kasnim jutarnjim satima kad bi samo rijetki ostajali u kafani, Halid je sa zida čitao Ujevićeve stihove. Stanković nije propustio upitati Halida da ponovi kako je podržao Lepu Brenu, kad su se protiv nje pobunili branitelji u Mostaru, baš kao što je to bio slučaj zbog jučerašnjeg koncerta u Zagrebu. – Pa to mi je kolegica. Kome je Brena što kriva? Da je kriva, ja bih rekao, ali nije. Ona pjeva i to je sve – prostodušno je odgovorio Halid. Na istu je temu slično imao za reći i gost koji je naknadno stigao u studio, Emir Hadžihafizbegović (glumac koji je nedavno hrvatsku javnost osvojio reklamom "Ante, nicht Darinka). – Jedna poslovica kaže: Trač je kao lažan novac – pošten ga ne bi izmislio, ali ga bez problema prenosi. Ne postoji ništa što se toj ženi može spočitati. Ja o toj priči znam puno više, ali neću o tome. Reći ću samo da živimo u licemjernom okruženju. Oko neizbježne teme rata oba su se gosta složila oko nečeg što je Halid izgovorio: – Nikad mi neće biti jasno kako se narod mogao tako lako dići. Tako lako uzeti puške i krenuti u rat. Nikad to neću shvatiti. (Kliker.info-Večernji list)