hamburger-icon

Kliker.info

Hajrudin Somun: Ovakva politika dugoročno vodi Izrael ka njegovom uništenju!

Hajrudin Somun: Ovakva politika dugoročno vodi Izrael ka njegovom uništenju!

Juli 26
13:37 2017

Hajrudin Somun, ugledni novinar i diplomata, ratni televizijski reporter sa Srednjeg istoka, dopisnik Tanjuga iz Irana za vrijeme Islamske revolucije, te bivši jugoslovenski diplomata u Bagdadu i Iranu i ambasador Bosne i Hercegovine u Turskoj i Maleziji, u intervjuu za INS komentira posljednja dešavanja u Svetoj zemlji, te prognozira buduća kretanja u ovom dijelu svijeta.

Odličan poznavalac Bliskog istoka  i autor više knjiga, među kojima je i najnovija pod naslovom „Jesmo li mi antisemiti?“, koja je nedavno promovirana u regionu gdje je izazvala  pažnju, kritičan je prema arapskim zemljama koje uglavnom nemušto posmatraju palestinsku dramu, te odgovara na pitanje šta Bosanci i Hercegovci mogu naučiti iz palestinskog iskustva.

INS: Gospodine Somun, je li ovo vrijeme antiizraelizma? Naravno, referiramo se na naslov Vaše knjige „Jesmo li mi antisemiti?“, koja je nedavno predstavljena u regionu, te Vaše pojašnjenje s naslovom knjige. Posebno jer razgovaramo u vrijeme ozbiljne eskalacije nasilja zbog mjera Izraela u vezi s džamijom Al-Aqsa…

SOMUN: Jeste, bilo bi mnogo bolje kad bi se i u nas i po svijetu tradicionalni antisemitizam zamijenio terminom antiizraelizam. To je čak u jednom razgovoru sugerisao i Jakob Finci, prvi među našim malobrojnim bosanskim Jevrejima. Citirao sam ga i u knjizi koju pominjete, i čije sam nedavne promocije u Sarajevu, Zagrebu i Ljubljani nastojao pretvoriti u raspravu o pitanju koje ona postavlja u svom naslovu.

U knjizi sam, prvi put na ovim južnoslavenskim jezicima, skupio, obradio i začinio ličnim iskustvom, historijske veze naroda bivše Jugoslavije s Jevrejima i palestinskim Arapima, kasnije Palestincima i Izraelcima, od vremena kad su se na tle historijske Palestine doseljavali bosanski muslimani, nezadovoljni što je Bosna okupirana od austrougarske kršćanske monarhije.

Nisam se upuštao, osim uzgred, u politiku, ali se od nje nije moglo ni pobjeći kad sam, oslanjajući se na provjerene izvore, do sada najopširnije iznosio svoju staru tezu o negativnoj ulozi jerusalimskog muftije Al-Husejnija u palestinskoj borbi za nacionalni identitet i vlastitu državnost. Politički sam cjelokupan palestinsko-izraelski kompleks odnosa i sukoba obradio ranije u knjizi „Palestinska Nakba“.

INS: Dešavanja u vezi sa Al-Aqsom su kulminacija, no što su stvarni uzroci dešavanja posljednjih sedmica? Da li se nalazimo pred novom palestinskom Intifadom ili Nakbom?

SOMUN: Da nije izraelski premijer Netanyahu u posljednji čas naredio da se uklone metalni detektori, kao provjeru vjernika koji su ulazili na Haremu-Šerif, odnosno po jevrejskom Brdo hrama, bojkot Palestinaca mogao je prerasti u treću Intifadu, iza koje je teško pretpostaviti šta bi se moglo dalje događati.

Srednji istok je danas drukčiji nego kad je izbila druga Intifada, 2000. godine, kada je Ariel Sharon s hiljadu specijalaca prodro do džamije Al-Aksa. U međuvremenu je prošlo još 17 godina palestinske Nakbe, odnosno katastrofe, koja je pod tim imenom poznata od prvog arapsko-izraelskog rata 1948., ali koja, u stvari, traje preko jednog vijeka, ili tačno jedan vijek, jer je ove 2017. bila stogodišnjica Balofourove deklaracije, kojom je Britanija obećala Jevrejima „nacionalni dom“ na tlu historijske Palestine.

INS: Bivša izraelska ministrica vanjskih poslova Tzipi Livni u međuvremenu je izjavila  kako strahuje da je Izrael na rubu vjerskog sukoba s muslimanskim svijetom. Vaš komentar?

SOMUN: Ima raznih izjava o mogućem ili nemogućem daljnjem stanju na Srednjem istoku. Većina, kao i Livni, kako u Izraelu tako i arapskom i musliamnskom svijetu, a posebno otkako se pojavila tzv. Islamska država, palestinski problem vide u svjetlosti, ili tami vjerskih sukoba. A on je prije svega problem okupacije palestinske Zapadne obale i blokade Gaze.

Jerusalim, istina je, nosi simboliku sve tri jednobožačke vjere, i bilo bi najbolje kad bi bio pod međuanrodnom jurisdikcijom, kako je bilo predviđeno podjelom Palestine 1947., ali od tada do danas, do ovih događanja protekle sedmice, Izrael se koristi svim sredstvima da bi od njega učinio svojom „vječnom prijestonicom“ i iz njega istisnuo Palestince. Problem, dakle, nije vjerski, nego okupacijski.

INS: Arapska liga je upozorila Izrael: “Igrate se s vatrom, status quo u Jeruzalemu je crvena linija za muslimane”. Mogu li posljednja dešavanja eskalirati u pravcu širih zaoštravanja ili će Palestinci po ko zna koji put ostati sami?

SOMUN: Eto, opet sličnih izjava iz arapskog i muslimanskog svijeta, a Arapska liga bi prije svega trebalo da se upita – šta su arapske zemlje učinile da spriječe izraelsku okupaciju Palestine, ili da pomognu Palestincima da steknu vlastitu državu na svojoj okupiranoj zemlji.

Daleko bi me odvelo da pominjem bivše ratove, sve do jednog izgubljenog, ali i danas jedne arapske zemlje podržavaju legitimnu vladu Mahmuda Abasa u Ramalhu, a druge izdašno pomažu otpadnički Hamas u Gazi.

Izrael se „igra s vatrom“, i možda je opasnost od njenog širenja nagnala Netanyahua da reterira, jer, kao što rekoh, ko zna u šta bi se mogla pretvoriti treća Intifada.

Kratkoročno Izrael jeste najjača vojna, pa i politička sila na Srednjem istoku, ali dugoročno politika kakvu vodi njegova vlada može da dovede u opasnost čak i njegovu egzistenciju. Jučer je Bradely Burston u izraelskom liberalnom listu Haaretz, komentarišući mržnju Izraelaca prema Palestincima i svemu što ga okružuje, napisao: „Izrael prijeti Palestincima novom Nakbom, ali (tako) prijeti vlastitom uništenju“.

INS: Je li po Vama slučajno da se posljednja eskalacija dešava u vrijeme krize u Perzijskom zaljevu, među tamaošnjim monarhijama i emiratima? I da li dva događaja mogu imati veze?

SOMIN: Nemaju neposrednu, ali imaju posrednu vezu. Suština napetosti u Perzijskom zalivu je sveopšta i tradicionalna netrpeljivost i animozitet između Irana i Saudijske Arabije – što je sve mnogo više civilizacijski i strateški interesni, nego vjerski sukob. Saudijski dvor je nasjeo Netanyahuovoj novoj taktici da nastavi okupaciju i preskoči Palestince, poboljšavajući odnose sa Saudijcima i Egipćanima. Formira se nova  osovina zaštite vlastitih interesa, arapskih monarhija, Izraela i Egipta, što je i u strateškom interesu Trumpove američke administracije.

INS: U članku koji je ovih dana objavio jedan izraelski list, predsjendik Jevrejske zajednice i promotor Vaše knjige Jakob Finci kazao je da su Jevreji u BiH najsigurniji, odnosno, a na Vašoj promociji je kontatirao da je ovo rijetka zemlja sasvim oslobođena antisemitizma. Kako gledate na to iskustvo jer Vi upravo pišete o odnosima Izraela i naših naroda.

SOMUN: Bosna i Hercegovina je uvijek bila imuna od antisemitizma, ako se on shvati kao neprijateljstvo ili mržnja prema Jevrejima. Tako je i danas, za razliku od nekih drugih balkanskih zemalja. Incidenti koji su se javljali na sportskim stadionima bili su upereni protiv izraelske politike, pa otuda mislim da je antiizraelizam bolji termin od antisemitizma za kritiku, otpor i BDS, odnosno bojkot izraelskih roba s okupiranih palestinskih teritorija, ne samo na ovom našem regionu, nego i u Evropi, čak i Anmerici.

Paljenje izraelske zastave je, međutim, ne samo antiizralizam, nego i antisemitizam, jer niko ne može Jevrejima odreći pravo da imaju svoju državu, a ona jeste Izrael. O tim stvarima ima i u knjizi „Jesmo li antisemiti?“, u kojoj se ne govori baš puno o antisemitizmu, ali se on kroz veze ovdašnjih naroda, a posebno država nastalih na tlu bivše Jugoslavije s Jevrejima i Izraelom, provlači kao „crvena linija“. Osim BiH, naravno.

INS: Šta Bosna i i Hercegovci, a posebno Bošnjaici, mogu naučiti iz iskustva Palestinaca?

SOMUN: Razlike su, historijske kao i današnje, prevelike da bi jedni od drugih mogli učiti. Bošnjaci su prije svega Bosanci i Hercegovci, a onda muslimani, kao što su i Palestinci prije svega vlasnici ili suvlasnici historijske Palestine, pa tek onda muslimani. Žrtve izraelske okupacije su ne samo palestinski muslimani, nego i kršćani. Moglo bi se naći i sličnosti u njihovom političkom položaju posljednjih decenija. Palestincima su, na primjer, nametnuti sporazumi iz Osla, samo koju godinu prije nego što su dejtonski sporazumi nametnuti Bosancima i Hercegovcima.

 

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *