Kliker.info

Iskreno, da Milošević nije umro, možete li, na osnovu dokaza koje ste iznijeli, pretpostaviti kako bi izgledala njegova presuda, odnosno kakvu kaznu bi dobio?

– On se u odbrani najviše bavio optužnicom za Kosovo, nešto za Hrvatsku, a BiH se uopće nije uspio baviti. To je bio njegov izbor. Računao je, sigurno, da će mu sudije na kraju dati više vremena. Teško je sada pretpostavljati, ali da je presuda donesena bez njegove odbrane za optužbe za Bosnu, uključujući i zločin genocida, bilo bi opet kritika o vrijednosti takve presude. Ne mogu pretpostavljati odluku sudija u tom slučaju, ali znam da je postojalo i suviše dokaza o njegovoj odgovornosti.

Brojni dokazi

Istina je da nema presude, ali značaj i dostignuća ovog suđenja sigurno su vrlo važni i imaju historijsku vrijednost. Kakav je Vaš stav?

– Veliko dostignuće je upravo ta masa dokaza, svjedočenja, dokumenata ili videomaterijala koji, da nije bilo suđenja, nikada ne bi ugledali svjetlo dana niti bi bili dostupni budućim generacijama, širokoj publici ili istraživačima iz raznih područja društvenih nauka. Otkrivanje i dekonstrukcija načina kako su Milošević, njegovi saradnici i politički istomišljenici korak po korak išli sve dalje da bi, na koncu, upotrebljavali političko nasilje, znajući da čine zločine, jedno je od najvažnijih dostignuća.

Politička kontrola

Postoji li opasnost da ovo suđenje, upravo zbog toga što nema pisane presude, jednog dana postane nevažno i zaboravljeno?

– Naravno da se to može desiti. U slučaju suđenja Miloševiću i arhivskog materijala koji je ostao, već sada vidimo da se na osnovu njega nastavlja borba za interpretaciju povijesti između bivših zaraćenih strana. Za objektivno i metodološki potkovanu interpretaciju trebat će vremena. S druge strane, počinioci zločina i njihovi politički nasljednici često žele marginalizirati važnost procesa gdje počinjeni zločini ulaze u povijest njihove države ili naroda. Često i žrtve ne žele da se podsjećaju ratnih trauma i nastoje ih ostaviti iza sebe.

Iz Srbije je samo Milošević optužen za genocid. Ispada da je on sam planirao i izvršavao dio genocidnog plana. U to niko razuman ne može povjerovati…

– Tako to može izgledati budućim generacijama ako se povijest bude pisala preko Tribunalovih arhiva. Postoji presuda za genocid u slučaju Krstića. Očekuju se i presude za srebreničke zločine u slučaju Popović i drugi. Tu su još i Karadžić i Mladić, kojima se isto sudi za genocid. Svi su oni pripadnici RS i VRS. Fundamentalno političko pitanje je kako je Milošević politički operirao svima njima. On ništa nije mogao postići sam! Dokazni materijali govore da je on radio preko srpskih i federalnih institucija i preko pojedinaca u tim institucijama koji su mu bili odani. U transkriptima sastanaka najvažnijih vojnih i političkih institucija Milošević se ne razlikuje od drugih. Svi oni govore zajedničkim jezikom i sa zajedničkim razumijevanjem o tome šta i kako činiti.

Snimak ubistva Srebreničana nije ušao među dokaze!