Foreign Policy : “Putin izvrsno poznaje geopolitiku, a Zapad reagira hladnoratovski i zato se ne snalazi”
Iako mnogi govore o “nazadnom razmišljanju” Rusije, čini se da Putin strategijom u Ukrajini zapravo pokazuje izvrsno poznavanje geopolitike 21. stoljeća, a da Zapad reagira hladnoratovski i zato se ne snalazi, piše u Foreign Policyju Peter Pomerantsev.Pristup Kremlja mogao bi se opisati kao “nelinearni rat”: taj je izraz upotrijebio Vladislav Surkov, bliski savjetnik predsjednika Vladimira Putina u kratkoj priči koju je pod svojim pseudonimom Nathan Duvovitsky objavio tek koji dan prije ruske aneksije Krima.
Osoba koju smatraju izumiteljem sustava “upravljane demokracije” kakva dominira Rusijom 21. stoljeća u ovoj se priči okreće vanjskoj politici i stvara svijet u kojem više ne vrijede stare geopolitičke paradigme.
Stari savezi poput NATO-a ili EU-a znače manje od komercijalnih odnosa s nominalno zapadnim tvrtkama poput Exxona, BP-a ili Mercedesa. Zapad se htio ubrzanim prihvaćanjem Rusije u globalno gospodarstvo osigurati od eventualne agresije, ali Kremlj je brzo shvatio da upravo takvim povezivanjem Rusija može nekažnjeno izvršiti agresiju.”Mnoge će pokrajine prići jednoj strani. Mnoge drugoj. Jedan grad, ili naraštaj, ili rod, otići će na treću stranu. A onda će mijenjati strane, katkad i usred bitke jer su im ciljevi raznorodni, a većina rat smatra samo dijelom toga procesa. I to ne nužno najvažnijim dijelom”, napisao je proročanski Surkov.
Neizravna intervencija
Upravo se takav pristup “neizravne intervencije” može prepoznati u ukrajinskim događajima u kojima najbogatiji Ukrajinac Rinat Ahmetov, milijarder iz Donjecka ili Mihail Dobkin koji je nekad bio na vlasti u Harkivu, a sad je predsjednički kandidat, javno daju potporu novoj vlasti, ali od nje ipak i strahuju jer su nekad podupirali i svrgnutoga predsjednika Viktora Janukoviča. Nužna im je “prava doza separatizma” koja jamči sigurnost i njima i njihovim globalnim financijskim interesima. Korporativni klišej “razmišljaj globalno, djeluj lokalno” prepoznaje se kao ruski moto u Donbasu.
“Nelinearni” senzibilitet Kremlja prepoznatljiv je i u manipuliranju zapadnim političarima i medijima. Kremlj 20. stoljeća mogao je lobirati samo među sovjetskim simpatizerima na ljevici, a današnji kaleidoskopom različitih poruka stvara raznorodne saveznike. Protueuropejstvo privlači mađarski desničarski i nacionalistički Jobbik, krajnjoj se ljevici sviđa priča o borbi protiv američke hegemonije, američki religiozni konzervativci slažu se s kremaljskim protivljenjem homoseksualizmu.
U medijima se pojavljuju tekstovi u kojima autori zaboravljaju spomenuti svoje veze s Kremljem, bila tu riječ o Ketchumu, tvrtki za PR koja u Huffington Postu objavljuje prokremaljske uvodnike, ili o protumajdanskim člancima u Spectatoru u kojima autor, britanski povjesničar John Laughland izostavlja podatak da je direktor think-tanka koji je osnovan u suradnji s osobama povezanima s Kremljem. Sukob interesa opovrgava i utjecajni njemački politički konzultant Alexander Rahr koji plaću prima kao savjetnik njemačke energetske tvrtke Wintershall, partnera ruske plinske kompanije Gazproma.
Globalno selo protiv nelinearnog rata
Za borbu protiv nelinearnog rata nužne su nelinearne mjere, piše Foreign Policy. Antikorupcijske nevladine organizacije moraju dobiti potporu kako bi mogle vršiti snažna i svakodnevni pritisak na korumpirane mreže, kako bi ih prokazivale i natjerale zapadne vlade da provode vlastite zakone o pranju novca.Nužno je shvatiti i da Kremlj globalizaciju ne doživljava kao “kič sličicu” s naslovnice godišnjeg izvještaja Svjetske banke ili Microsoftova oglasa. Za Moskvu je globalizacija neka vrsta “korporativne pljačke” – izrazito nasilne postsovjetske verzije preuzimanja poduzeća: nakon kupnje manjinskoga udjela potpuni se nadzor stječe bilo kojim sredstvom, od lažnih uhićenja i mafijaških prijetnji do otmica, ucjena i dezinformiranja.
Kad je poznato rusko iskustvo kapitalizma i činjenica da i pripadnici elite katkad svoju zemlju opisuju kao “manjinskoga dioničara u globalizaciji”, čini se da je Rusija najveći svjetski “korporativni pljačkaš”.Nelinearnim ratom geopolitički pljačkaš može svoju razmjernu slabost pretvoriti u prednost. Zato se, ma koliko Zapad govorio o ruskoj izolaciji, ekonomije u jačanju poput brazilske, indijske ili kineske ne natječu u kritiziranju aneksije Krima. Naprotiv, Rusija je i Kini i Indiji zahvalila na razumijevanju u tom slučaju.
Bez obzira na to što kaže američki predsjednik Barack Obama, možda je danas ipak riječ o sukobu ideja, ali ne ideje kapitalizma i komunizma, ili progresivaca s konzervativcima, nego lijepe i nestvarne ideje “globalnoga sela” s idejom “nelinearnog rata”.Naivno je pretpostaviti da bi Zapad za ovu bitku mogao iskoristiti formulu koja se u Hladnome ratu pokazala kao pobjednička. U bici kapitalizma protiv komunizma slobodno tržište, pop kultura i demokracija pokazali su se jačima od politbiroa, planske ekonomije i socrealizma.
Ali nova Rusija i nova Kina prihvatile su zapadnu kulturu, njihovi imućni voze BMW, snalaze se na svjetskim burzama i slušaju zapadnu glazbu, ali bliska im je i protuzapadna retorika i naslađivanje američkim neuspjesima.Kad je prije nekoliko dana osvanuo na popisu Putinu bliskih ljudi na koje se odnose zapadne sankcije, Surkov se narugao mogućnosti da ostane bez američke vize. “Mene u SAD-u zanimaju samo Tupac Shakur, Allen Ginsberg i Jackson Pollock. Za uživanje u njihovu radu vizu ne trebam, ja ne gubim ništa”. (Kliker.info-Hina)
Komentari