Kliker.info

Za samo par mjeseci svoga "djetinjstva"  knjiga dr. Esada Boškaila i  Julie  Lieblich  pod naslovom  “Wounded I am More Awake “(Ranjen Ovako Više Sam Budan) postala je čitano štivo na području Sjeverne Amerike i pored činjenice da obrađuje  jednu tešku temu, zločine u koncentracionim logorima Hercegovine  tokom ratnih godina u BiH.Zajedničko djelo  rođenog Počiteljca , koji je u hercegovačkim logorima beščašća proveo više od godinu dana i američke novinarke iz Chicaga, postiglo je veliki uspjeh, prema mnogim ocjenama i zbog toga što su priču  o genocidu  , mržnji i izliječenju, ispričali bez mržnje, a to je opet izazvalo pravi šok kod čitalaca jer je netipičan za ovo bezdušno i pogano vrijeme. 

"Kad su nedavno u mojoj bolnici objavili na web stranici jedan od intervjua sa mnom i predstavili knjigu, mnogi su mi prišli i rekli da ne mogu da vjeruju da je neko sa takvim pozitivističkim stavom  prošao kroz konc logore. Kolege  Amerikanci  su mi kazali  nakon toga  da su puno  naučili o Bosni,  ali i o tome kako ti se može desiti da sa nekim radiš 15 godina svaki dan,  a da "pojma nemaš šta je taj čovjek prošao u životu ." 

Što je naročito značajno,  ovo  nesvakidašnje djelo koje  između ostalog predstavlja i klasični historijski dokument o logorima u Hercegovini o kojima se malo govor , pomoglo  je mnogim logorašima da se oslobode i  da počnu pričati o preživljenim strahotama Dretelja, Heliodroma, Grabovina, Gabele, Ljubuškog.. 

 "Upravo o tome knjiga i najviše govori, da  se mora trauma procesovati kako bi se moglo ići dalje, inače preživjeli ostaje "zamrznut" u vremenu kad se trauma dešavala. Ja se zbog svega toga, na kraju osjećam nekako lijepo, pogotovo kad me logoraši zaustave na ulici i kažu kako sam vjerodostojno opisao logore. Osjećam zadovoljstvo i u trenucima  kada  mi  ljudi iz  Sarajeva, koje je bilo najveći logor u BiH, kažu kako su se poistovjetili sa mojim doživljajima
 i kako im je čitanje knjige pomoglo. Na jednoj prezentaciji knjige u Dalasu, u trenutku emitovanja  slika preživjelih logoraša među kojima je bila i jedna fotografija iz  logora Manjača, neko od prisutnih  me prekinuo i rekao da logoraš sa te slike sjedi ispred mene. Pozvao sam ga na binu  i vjerujte da smo u tom trenutku  obojica osjetili  neko neobično razumijevanje, kao da se znamo dugi niz godina. Nekoliko trenutaka kasnije, pričam o pucanju po nama u Dretelju  i opisujem detalje, a u tom momentu se ustaje čovjek i kaže da sam mu nakon pomenutog događaja  izvadio dva  gelera iz vrata. Većina prisutnih su znali tog logoraša ali nisu znali da je bio ranjen u loogoru," kaže  dr. Boškailo,ističući pritom da svakodnevno dobija sijaset komentara iz cijelog svijeta.

" Mnogi Amerikanci mi pišu i govore da su dosta naučili o ratu u Bosni iz moje knjige i da su iznenađeni nivom zločina koji su počnjeni .Što se tiče susjeda, koji su odgovorni za Dretelj i ostale logore, nisam čuo neke posebne reakcije.Pred njima su međutim teška vremena u kojima će morati priznati i objasniti svojoj djeci zločne nad svojim komšijama.Nema govora o njihovom ozdravljenju dok to ne urade. To je slično sa alkoholičarem ili ovisnikom od droge. Prvi stepen u izliječenju je da prizna da je drogeraš ili alkoholičar pa tek onda da se krene sa terapijom."

Autor knjige i vanredni profesor  psihijatrije na Univerzitetu Arizona, posebno interesantnim navodi  reakcije vezane za Republiku Srpsku. 

"Svima je jasno da je ta tvorevina nastala na genocidu, ali nije svima jasno da odgovornot za nastanak RS nije samo na Srbima nego i na međunarodnoj zajednici.Ponovo tvrdim, da je zajednički život u Bosni moguć i da mu alternative nema. Prije toga je, ponavljam, neophodno priznanje zločina pa da se krene  u "izlječenje".Apsurdno je   da konstantno stižu presude zločincima  iz Haga, koji dobivaju i  preko 30 godina zatvora, a da se negiranje genocida nastavlja. Nije problem uopšte  negiranje genocida od strane političara,  nego  je problem u  nepriznavanju genocida od strane običnog svijeta. Nećete valjda očekivati  da  vođa iz RS javnosti kaže,"mi  smo počinili genocid u BIH",što u prevodu znači," meni je dojadilo da vladam".Problem je, dakle, u narodu  koji mora to priznati pa da krenemo zajedno u  normalniji život, normalniji za nas i našu djecu. Ako budemo čekali na političare, to se nikad desiti neće."

Pragmatični, kreativni i neumorni doktor, kakvim ga je Bog stvorio , zbog svega navedenog  smatra da normalnu i bolju Bosnu i Hercegovinu može iznjedriti nesebični stvaralački angažman svih sposobnih Bosanaca i Hercegovaca. U tom cilju navodi mladu studenticu književnosti Naidu Šekić koja je imala samo 5-6 godina kada je protjerana iz Bosne i Hercegovine. Danas ova djevojka , kako kaže objavljuje prelijepe priče na mnogim web stranicama. Javila mu se nakon što je pročitala njegovu knjigu i  rezultat je već na stolu. Dogovoren je interesantan projekat koji bi se ogledao u objavljivanju knjige životnih prića ljudi sa ratnim traumama,  na engleskom , a potom i na bosanskom jeziku. Izabrali bi priče koje govore  o gubitku najbližih, nepovjerenju,  komšijskoj izdaji, mržnji,  načinu ishrane u logorima, gubitku zdravlja,  odnosima među logorašima,  odnosima sa stražarima,… Ovu informaciju , kako kaže dr Boškailo, sve žrtve rata u BiH,bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost, mogu shvatiti i kao poziv  na saradnju.  Halil Šetka (Kliker.info)