Kliker.info

Historijska je činjenica, naučno relevantnim i stručnim (sudskim) istraživanjima utvrđena i dokazana, da je na teritoriji Ujedinjenih nacija – sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici (gradu i široj okolini), jula 1995, izvršen zločin genocida nad Bošnjacima Republike Bosne i Hercegovine, pripadnicima nacionalne, etničke i vjerske grupe kao takve.

Piše : Emir Ramić (IGC)

Rezultati fašističke agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, razmjere, obim i posljedice zločina genocida ostavile su dubok trag na sve žrtve genocida i pečat srama na savremenu civilizaciju i kulturu.

Taj zločin genocida manifestuje se, pored ostalog, u najtežim oblicima demografske slike autohtonog domicilnog stanovništva, pri čemu je prekunut reproduktivni kontinuitet bošnjačkog naroda (ubijene su i ranjene tri generacije Bošnjaka). Genocidom su djelimično uništeni Bošnjaci.

Upotrebom sile osvojeno je područje Srebrenice, i naseljeno srpskim stanovništvom, čak i iz Republike Srbije, koje nikada nije živjelo na tom prostoru. Tako su zločinci nagrađeni i u strukturi stanovništva, u današnje vrijeme, na području Srebrenice, oni dominiraju i učestvuju u konstituisanju lokalne vlasti koja treba da kreira uslove života i rada stanovništva i omogući povratak preživjelih, protjeranih Bošnjaka i da im ponudi perspektivu.

Da li je to moguće? Da li je moguće da kreatori budućnosti i zajedničkog života zločinaca i žrtava genocida budu oni koji su (iz)vršili najteže oblike zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, uključujući i zločin genocida?

Nažalost, izgleda, ne samo da je to moguće, već je to faktička realnost u Bosni i Hercegovini gdje se iz reda zločinaca i onih koji kontinuirano, stalno i svakodnevno negiraju genocid kandiduju za načelnika Srebrenice. Međutim, na kraju Drugog svjetskog rata nije bio moguć zajednički život Jevreja, žrtava holokausta, nacista, izvršilaca tog i drugih zločina.

Imajući u vidu činjenicu da je u Srebrenici izvršen genocid i da danas na tom području iz reda preživjelih žrtava genocida dominiraju žene i djeca ubijenih Bošnjaka, jedino ispravno i pravedno bi bilo da Srebrenica ima poseban status u državnom uređenju Bosne i Hercegovine. Posebnim statusom je jedino moguće održati biološki opstanak, sačuvati dostojanstvo i odbraniti dignitet preživjelih žrtava genocida.

Modelom posebnog statusa Srebrenice, gdje je izvršen genocid u Evropi na kraju XX stoljeća, jedino je moguće otvoriti perspektivu zajedničkog života Bošnjaka i Srba, uvažavajući najsavremenija civilizacijska dostignuća i najviše kulturne vrijednosti koje treba da krase savremeni svijet, civilizaciju i kulturu. Ovo je i osnovna poruka istraživača genocida zemljama članicama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, Evropske unije i NATO-a, a posebno Kanade.

(Autor je direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada)