Kliker.info

Piše :  Duška Jurišić (BH Dani)

Urednica sarajevskog magazina Dani i bivša urednica Informativnog programa Federalne televizije Duška Jurišić prijavila je prije dvije sedmice prebivalište u Srebrenici.Pripadnici Centra javne bezbjednosti Bijeljina, u rutinskoj kontroli prebivališta, otkrili su juče prilikom provjere mjesta prebivališta J. D. na adresi gdje živi N. H. da tu, u stvari, niko ne stanuje. Kako saznajemo, radi se o kućnoj adresi Srebreničanina Hajrudina Nalića.U CJB-u kažu da policajci na terenu kontrolišu lica koja su u proteklom periodu prijavljena na području ove opštine s ciljem da se utvrdi da li zaista žive tamo ili se radi o fiktivnoj prijavi. Ovu vijest objavio je Glas Srpske, da bi nakon toga u Srebrenicu stigla i ekipa Televizije Republike Srpske. Snimili ljudi pogrešnu kuću. Ali to nije bitno.

Ja se dobrovoljno javljam nakon izbivanja iz zemlje bračnom paru Davidović, koji vodi uticajnu novinu i televiziju u RS-u. Mogu da za sve podastrem validnu dokumentaciju. Ispunjavam obećanje, dato novinarki iz Glasa Srpske, koja me nazvala da provjeri gdje sam. Imam pravo da zaštitim svoju privatnost i da s njom ne dijelim tu informaciju. Ali Davidovićima sam je spremna predočiti. Da se postide opravdanošću mog odsustva.

Međutim njih to neće zanimati kao što ih ne zanima šta je bilo s istragom koju je SIPA započela 2006. Tada su inspektori Državne agencije za istrage i zaštitu ušli u odjel za izdavanje ličnih dokumenata u Stanici policije u Srebrenici i izuzeli svu dokumentaciju zbog sumnji u validnost čak 2.000 izdatih državljanstava. Istraga do danas nije okončana. Ne zna se ko su i gdje su ti ljudi koji su zatražili i dobili državljanstvo BiH u Srebrenici. Na biračkom spisku u Srebrenici je više od 10 hiljada prijavljenih. Od toga samo oko 5.000 živi na području ove opštine. Zašto se istraživački novinari nisu sada, ako ne prije, sjetili i provjerili šta je s preostalih 5.000?

Ni MUP ni Centralna izborna komisija još uvijek nisu izvršili reviziju biračkih spiskova. Ali je zato ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Stanislav Čađo upozorio predstavnike međunarodne zajednice kako je u zadnje vrijeme intenzivirana registracija građana u Srebrenici i kako MUP to mora provjeriti. Da vlastima u Republici Srpskoj nije svejedno što se sve veći broj ljudi registruje za glasanje u Srebrenici, pokazuje i izjava Radomira Pavlovića, predsjednika Skupštine opštine Srebrenica da aktivisti Inicijative Glasaću za Srebrenicu “vrše pritisak” da se otvori još jedan šalter za prijem zahtjeva. Zapravo ovaj zahtjev, koji su prenijeli predstavnici međunarodne zajednice, je iznervirao Čađu. Pavlović inače živi u Srbiji. Njega ni policija, ni Glas Srpske ni RTRS nisu provjeravali.

Prvo, po Ustavu i zakonima BiH svaki državljanin BiH ima pravo da ostvari svoje biračko pravo gdje god to želi. MUP, uključujući i onaj u Republici Srpskoj, dužan je da stvori sve uslove za ostvarivanje tog prava. Drugo, niko nema pravo da bilo koga uznemirava, legitimiše, istražuje ukoliko ne postoje osnove sumnje da je počinio krivično djelo. Pa po kom onda osnovu policija ispituje i istražuje ko gdje stanuje? Kao što je to prenio Glas Srpske, pripadnici Centra javne bezbjednosti su bili u “rutinskoj kontroli” u kojoj se raspituju samo za odabrane pojedince.Trebalo bi sada malo istraže ko se usuđuje da lične podatke, odnosno tuđa imena i prezimena daje medijima. Čak i u slučajevima kad je riječ o počiniocima krivičnih djela, MUP ima pravo dati samo inicijale.

I kako je onda moguće da je Milorad Ulemek Legija bio prijavljen godinama na bosanskohercegovačkoj adresi u Zvorniku, kada tako lako “u rutinskim kontrolama” otkrivaju ko se prijavio na izbore u Srebrenici?Da je akcija Inicijative Glasaću za Srebrenicu već sada polučila značajne rezultate pokazuje još jedna nervozna izjava predsjednika RS-a Milorada Dodika koji je nakon takozvanih policijskih rutinskih kontrola po Srebrenici kazao da će zatražiti da svi koji manipulišu prilikom registracije birača u Srebrenici “budu izbačeni sa spiska”. Trebalo bi onda da krene od Radomira Pavlovića i 2.000 osoba koje su na sumnjiv način dobile uvjerenje o državljanstvu u Srebrenici do 2006.

Ponovio je Dodik i tvrdnje da “postoje ozbiljni dokazi da na mezarju u Potočarima, na spomen-ploči, ima nekoliko imena živih ljudi”. “To znači da su htjeli manipulisati i tim događajem”, zaključio je Dodik. Preživjeli Srebreničani, koji su na početku rata bili djeca, svjedoče kako su njihovi očevi istu tu policiju koja sada kruži Srebrenicom u potjeri za registrovanim biračima, dočekivali na vratima 1992. godine. Bili su dobri, ljubazni, pošteni domaćini. I bili su nevini. “Ako im nisu valjali naši očevi, kako ćemo im valjati mi”, kaže mi jedan od preživjelih, tada dječak koji se sjeća pretresa i odvođenja. Milorad Dodik trebao bi da bude sretan ukoliko Srebreničani ove godine izaberu za načelnika osobu koja ne negira genocid i koja će pošteno služiti svim građanima ovog mjesta. Jer ukoliko se to ne dogodi možda bi za četiri godine mogao da stvarno dođe neki zukorlić.