Kliker.info

VL: No nije to samo razmišljanje. Neki tako govore!  
ČOVIĆ: U Bruxellesu smo dobili jasna afirmativna stajališta za BiH, ali i upozorenja kako bi bila politička ludost ne potpisati SSP. Neki su iz toga izvukli zaključak kako će do potpisivanja SSP-a doći bez obzira na sve.
Ako na taj način budemo razmišljali, onda ćemo oko svake reforme na taj način postupati, uključujući i reformu Ustava. Međutim, moramo imati na umu da nema ulaska u EU s ovakvim ustavom. Tko to misli da može, u velikoj je zabludi. Jednako gledam i na vezu SSP-a i reforme policije, budući da se radi o vrlo niskoj prepreci koju smo morali bez problema prijeći.   

VL: Protivnici policijske reforme tvrde, međutim, da je taj proces svojevrsna matrica za ustavne promjene. Je li to tako?  
ČOVIĆ: Ne, ni blizu.   

VL: Ali to je argumentacija SDA i značajnog dijela bošnjačkih političkih struktura, koji tako vide opstanak RS-a u sadašnjim granicama!  
ČOVIĆ: I u razgovorima o ustavnoj reformi nikada nismo spominjali zemljovide.
Čak i u boljoj atmosferi teško je o tome voditi razgovore. To će biti posljednja stvar o kojoj ćemo razgovarati. Prije svega moramo utvrditi model po kojemu bi se vrlo jasno zaštitila građanska i kolektivna prava. Zato ne bih na bilo koji način vezivao policijsku i ustavnu reformu.  

VL: Jedan od ključnih sudionika u BiH još je međunarodna zajednica. Svi ističu da s OHR-om BiH ne može u Europu. No, može li BiH bez međunarodne zajednice?  
ČOVIĆ: U pravom smislu nalazimo se u prijelaznom razdoblju, kad bi domaći političari trebali preuzeti odgovornost od OHR-a. No, u pravom se smislu pokazuje koliko smo za to zreli. Po mojemu razmišljanju, OHR bi trebao okončati mandat kada provedemo reformu Ustava.   

VL: Ali u OHR-u tvrde drukčije.
ČOVIĆ: Mi jednostavno moramo imati tumača Daytona i taj se proces mora okončati. Postavlja se pitanje tko će vrlo praktično reći što je to Ustav BiH i tumačiti ga, budući da kod nas nikada nije prošao parlamentarnu proceduru.
Pa vrlo kratak sadržaj Mostarske deklaracije, koja ima iznimno značenje, svi nastoje tumačiti na svoj način.  Zamislite kako bi se za par godina tumačio neki daytonski aneks četiri. OHR, ustavne promjene i europski put BiH međusobno su povezani i u jednom trenutku to se mora rasplesti.  

VL: To onda može potrajati vječno?!  
ČOVIĆ: I to je jedna od mogućnosti za one koji ne bi nikada pokrenuli ustavne promjene.
Ako bismo bili u stanju ove godine snažnije pokrenuti ključno pitanje ove zemlje, imali bismo svoju europsku šansu. Nama se sada ne smije dogoditi da zemlje u regiji odu predaleko. Hrvatska i Makedonija ulaze u NATO, Albanija dobiva pozivnicu.   

VL: Međunarodna je zajednica podijeljena oko toga treba li do općinskih izbora počinjati razgovore o ustavnim promjenama, strahujući da se ne bi pojavio neki novi političar koji bi na tome procesu poentirao. Kako na to gledate?  
ČOVIĆ: Iako su svaki izbori kod nas značajni, ipak općinski i opći izbori nemaju jednaku težinu i ne treba ih stavljati u istu ravan. Kada bismo na taj način razmišljali da treba pričekati kraj izbora, onda nikada ne bismo počeli ustavnu reformu, jer su kod nas izbori svake dvije godine. Međunarodna zajednica sada je podijeljena s te strane što ne mogu razumjeti nespremnost da uzmemo nešto što nam se otvoreno nudi.
Mi u HDZ-u ponudili smo rješenje za koje tvrdim da je srednja mjera svih strana u BiH. No, evo, kako bismo pokazali svoju otvorenost za dogovor, a što smo prenijeli svim veleposlanicima, HDZ BiH spreman je na bilo koji prijedlog koji jednako tretira tri konstitutivna naroda Hrvata, Bošnjaka i Srba u smislu ustavne pozicije u budućem uređenju.   

VL: Počesto ste na meti medija da ne znate što vam je cilj?  
ČOVIĆ: Mi želimo, kao i u reformi policije, kad smo na početku procesa osigurali poziciju županija, imati aktivnu ulogu i u izmjenama Ustava.
To smo pokazali kroz Kreševsku deklaraciju.
Samo je pitanje kada promovirati stajališta kako bismo naišli na razumijevanje onih koji trebaju dignuti ruke za taj prijedlog.
Ne smijemo sebi dopustiti da budemo, kao iz brojnih slučajeva iz bliske povijesti, kolateralna ili izravna žrtva. Sjetite se samo koliko smo imali eliminacija hrvatskih političara i ideja samo zato što smo tek imali aktivnu ulogu.   

VL: Na okruglom stolu koji je prošli tjedan organizirala Hrvatska zajednica Herceg-Bosna upućene su jednake poruke o nejednakopravnom položaju Hrvata, ali i praktično izraženo očekivanje da hrvatski političari zatraže Dayton 2, jer se bez međunarodne zajednice ne može riješiti kriza u BiH. Što mislite o tome?  
ČOVIĆ: Nisam siguran je li realno o tome promišljati. I da se dogodi, taj bi proces imao neizvjestan epilog. A u međuvremenu bi, primjerice, Hrvatska već poodavno bila u Europskoj uniji i time bi se Hrvatima iz BiH širom otvorila vrata za odlazak.
Nijedan međunarodni diplomat nije odškrinuo niti trunke prostora da se uključe u taj proces. Svi kažu, to je vaš problem.  

VL: Nakon susreta s hrvatskim predsjednikom Mesićem, a napose s premijerom Sanaderom, pojavili su se različiti komentari u javnosti, od toga da ste razgovarali o odnosima dvaju HDZ-a do personalnih odnosa. Što je točno?  
ČOVIĆ: Zadovoljan sam što smo u Zagrebu izgradili partnerske, rekao bih iskrene prijateljske odnose.
Hrvati su jedan narod, ali mi moramo biti sretni da imamo dvije države. Dakako da smo se nedavno dotaknuli i odnosa Hrvata u BiH, ali ne na način da nešto radimo ispod stola. Sve smo to mogli i javno izreći.
Međutim, sve oči Zagreba uprte su sada u Bruxelles. Zagreb se nema pretjerano puno vremena baviti nama u BiH.
Ja sam ih temeljito informirao o stanju u BiH, našim gledanjima i nagovijestio da će o svim inicijativama u BiH biti pravodobno informirani.
S druge strane, pozvao sam na gospodarsku suradnju i da nadiđemo razinu razmišljanja o očekivanju pomoći iz Zagreba.
Mi se moramo nametnuti kako bismo postali dio prioriteta Hrvatske, s obzirom na to da su Hrvatska i BiH međusobno najznačajniji vanjskotrgovinski partneri.   

VL: Neki sada tumače da je vaša stranka novi partner Sanaderu, a ne HDZ 1990., iza koje je HDZ Hrvatske otvoreno stajao nakon posljednjih izbora u BiH. Što se promijenilo?  
ČOVIĆ: Za javnost to je možda tako zato što su se vidljivo intenzivirali susreti koje smo imali u posljednje vrijeme.
No, ja ne bih iz toga izvlačio posebne zaključke. Vjerujem da je HDZ danas, i jednako u očima Zagreba, stranka koja je najsnažnija hrvatska politička snaga u BiH, i da ćemo to ostati. Nadam se i da će se razriješiti politička razmimoilaženja koja smo imali ovdje.   

VL: Što to praktično  znači?  
ČOVIĆ: Ja sam posljednjih dana potrošio jako puno vremena s gospodinom Ljubićem i drugim političkim predstavnicima.
Nama je ovdje potrebno partnerstvo. Nekada su različiti pogledi na ustavne promjene navodno bili razlog za određene procese.
Evo, danas toga nema. Danas gotovo isto o tome pričamo. No, s druge strane moram priznati kako je puno lakše kada imamo dvojicu predstavnika među šest stranaka koje raspravljaju o najvažnijim pitanjima u zemlji.   

VL: Spomenuli ste susrete s gospodinom Ljubićem. Je li taj susret bio vezan za općinske izbore i eventualno zajednički nastup? 
ČOVIĆ: S gospodinom Ljubićem imam vrlo česte i otvorene razgovore. Prije svega razgovarali smo o potrebi da se izgradi partnerski odnos.
Mislim da smo ga nas dvojica izgradili, no sada je suštinsko pitanje kako to provesti da funkcionira na svim razinama vlasti. To, moram priznati, stvarno ne funkcionira.
Moja je želja bila da pokušamo izgraditi krajnje afirmativan odnos kad su u pitanju sljedeći izbori.   

VL: Molim vas, objasnite što to točno podrazumijeva, je li to zajednički nastup?  
ČOVIĆ: Naša stranka vrlo jasno je pozvala sve stranke u RS-u da izađemo u svim općinama s jedinstvenim listama. To je jedini način da zaštitimo našu poziciju.  

VL: A Federacija?
ČOVIĆ: Sami ćemo izaći na izbore za općinska vijeća, kako bi bilo jasno tko ima stvarnu snagu. Partnerstvo za mene znači da poslije izbora na temelju izbora izgrađujemo dobru suradnju u svim projektima. Što se tiče izbora načelnika, mislim da je u većinskim hrvatskim općinama najbolje da imamo konkurenciju kandidata.
U mješovitim sredinama, gdje bismo hrvatskim podjelama izgubili poziciju, apsolutno smo otvoreni za dogovor.
Tamo gdje su Hrvati manjina moramo se organizirati kao u RS-u. Bit će, stoga, pomalo čudno da ćemo ponegdje biti zajedno, a drugdje konkurencija. Ja ću osobno zagovarati da svi vodimo jednu posve drukčiju kampanju, gdje će biti kritika, ali ne sukobljavanje s negativnom kampanjom. S te sam strane gospodinu Ljubiću ponudio vrlo jasno partnerstvo kako bismo išli zajedno i zaštitili te prostore. Vjerujem da postoje pretpostavke za dogovor.   

VL: Nedavno su četiri hrvatske stranke potpisale Izjavu kojom traže izmjene entitetskih ustava i jednaku poziciju svih triju naroda. Vaša stranka je načelno podržala taj dokument, ali je nije potpisala. Zašto?  
ČOVIĆ: Nisam bio na tome sastanku. Naša je stranka razmatrala tu Izjavu i dali smo afirmativni ton takvoj inicijativi.   

VL: Neki su, gotovo paranoično,  tvrdili da ste izbjegli sastanak u Mostaru kako biste toga dana razgovarali sa Sanaderom i Mesićem u Zagrebu, dok pak drugi vele da su četiri stranke na brzinu napravile dokument kako bi profitirale vašom nenazočnošću. Što je istina?  
ČOVIĆ: Svakodnevno doživljavam slične komentare, koji su uistinu na razini paranoje. Činjenica je da sam razgovore s predsjednicima Mesićem i Sanaderom dogovorio najmanje deset dana prije odlaska u Zagreb. Istodobno, poziv na sastanak u Mostaru dobio sam četiri dana prije održavanja. Iznenadio me, što sam prenio predsjedniku Ljubiću, način na koji je sazvan taj sastanak. Mislim da je bilo pogrešno organizirati sastanak na kojemu nema predstavnika najsnažnije hrvatske stranke.   

VL: Kako komentirate sadržaj mostarske Izjave?  
 ČOVIĆ: Posljednjih smo mjeseci imali nekoliko ozbiljnih poteza u vezi s cjelovitom ustavnom reformom u BiH, koja je započela s Kreševskom deklaracijom. A onda je, kao grom iz vedra neba, od nekoliko hrvatskih stranaka došla inicijativa o maloj rekonstrukciji dvoentitetske BiH i njezinih entitetskih ustava.   

VL: A upravo su vam te iste stranke, HDZ 1990. i HSP, koje sada traže entitetske korekcije, zamjerale na cementiranju dvoentitetske BiH s travanjskim paketom ustavnih promjena. Kako na to gledate?
VL: U novinarskim kuloarima provuklo se kako je SDA pripremila smjenu premijera Nedžada Brankovića. Što znate o tome i kakvo procjenjujete odnose u federalnoj Vladi?  
ČOVIĆ: Kriza se nazire u Vladi Federacije, počevši od privatizacije, energetskih projekata.
Međutim, mi u Vladi moramo imati i izraženi partnerski odnos o svim pitanjima.
Došlo je do razmimoilaženja i zbog socijalne politike. Nastojim da se ta kriza okonča i već sam razgovarao s gospodinom Tihićem, ali i premijerom Brankovićem. Obećao sam pomoć premijeru, ali očekujem i njegovu odgovornost kad su u pitanju svi procesi koji pred nama stoje.
Ne mogu se ubuduće strateške odluke naknadno uvrštavati u dnevni red. Prividno se, kao i u slučaju ranijih imenovanja pojedinih nadzornih odbora, može nekoga prevariti, no to neće dugo potrajati.
VL: Nakon susreta triju bošnjačkih lidera Tihić-Silajdžić-Lagumdžija stekao se dojam kako su Hrvati unaprijed otpisani oko energetskih investicija. Promiču li hrvatskim strankama strateški projekti jer su zabavljeni drugim političkim temama?  
ČOVIĆ: Pokušalo se kojekakvim političkim nadmudrivanjima kroz Vladu ili Parlament Federacije krenuti u taj proces. Vidite kako je sve to skupa završilo. Svi oni koji su prije deset godina pozivali da se ne investira u Aluminij, sada su na čelu tih sumnjivih inicijativa. Pozivaju se kojekakvi sumnjivi partneri izvana i čudnovatim procedurama dobivaju poslove.
U pozadini svega je pokušaj da se gospodarski pokuša ono što se nije politički uspjelo prije više od deset godina. Takve stvari neće moći proćim.        Zoran Krešić (VL)