hamburger-icon

Kliker.info

Dragan Markovina: Volio bih da Velež još jednom istrči Pod Bijeli Brijeg, pa da umrem…

Dragan Markovina: Volio bih da Velež još jednom istrči Pod Bijeli Brijeg, pa da umrem…

23 Januara
07:10 2020

U organizaciji Centra za kritičko mišljenje večeras je u Klubu 1 u Sarajevu održana promocija knjige “Libanon na Neretvi” autora Dragana Markovine.

Izdavač novog djela ovog historičara, publicista i ljevičarskog aktiviste, Mostarca koji živi u Splitu, jeste Centar za kritičko mišljenje i portal Tačno.net.

O knjizi su govorili pjesnik Mile Stojić, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, prof. dr. Nerzuk Ćurak, režiser Dino Mustafić i Nikola Vučić.

Ovo je, inače, osma knjiga Dragana Markovine, a do sada je predstavljena u Mostaru.

Mile Stojić je rekao da je Markovina uvaženi znanstvenik i talentirani pisac. Ovaj autor piše, veli Stojić, o onome što je od Mostara ostalo.

“Markovina nad tim ruševinama Mostara pokušava rekonstruirati grad… Alija Isaković je zapisao za Mostar da bi, da nije raj, bio pakao. Markovina je tu tezu obrnuo, pa kaže: “Da Mostar nije pakao, bio bi raj””, istakao je Stojić.

Nadalje, Stojić naglašava da je ova knjiga zasnovana na povijesnim činjenicama i bogatom iskustvu.

“Ovu knjigu smatram vrlo značajnom za Mostar i Hercegovinu, ali i za sve nas”, dodao je.

Knjiga “Libanon na Neretvi” svjedoči o vrijednosnim sudovoma Dragana Markovine, smatra prof. Nerzuk Ćurak.

“On se ovom knjigom potpuno ogolio i pred Mostarom i pred sobom. Smatram da ova knjiga sadrži dvije knjige… U ovoj knjizi Markovina nudi emancipacarsku poziciju jugoslovenskog pogleda na svijet”, kazao je, uz ostalo, profesor Nerzuk Ćurak.

Dragan iznosi ideju vezano za razloge koji su doveli do sukoba u Mostaru, koji je bio apsolutno šokantan.

Profesor Ćurak posebno je istakao dramu FK Velež, koiji zauzima posebno mjesto i u knjizi.

“Veličanstvena je stvar da je FK Velež preživio, uprkos svemu, i to nije preživio kao ‘zeleni’, mada je bilo pokušaja, već kao crveni klub”, dodao je Ćurak, nadajući se drugom izdanju knjige.

Ćurak je naglasio značaj ove knjige za kulturu sjećanja, što se nazire u podtekstu knjige.

Mustafić je naveo da je ova knjiga fascinantna. Naglašava njezin značaj u razumijevanju sukoba devedesetih, gdje je Mostar posebno stradao.

“Nije slučajno Mostar bio žrtva tako intenzivnog obračuna devedesetih”, kaže Mustafić, poručujući da se Markovina nije predao:

“Ako ovako nastavimo zacementirani, nećemo učiniti ništa ni za ovu zemlju i građane”.

Mustafić poručuje da je ova knjiga potrebna i Sarajevu, da je pročita, i da preispita i sebe…

Prvo pitanje moderatora Nikole Vučića autoru bilo je hoće li se FK Velež vratiti na stadion Pod Biielim Brinegom?

“Da mi je doživjeti da Velež istrči na Stadion Pod Bijelim Brijegom kao domaći klub i da čujem pjeamu ‘Rođeni,Rođeni… Pa, da mirmo umrem, nije me briga šta će poslije biti”, kazao je Markovina.

Govorio je o stanju o Mostaru danas, te o budućnosti grada…

O samoj knjizi  autor je kazao:

“Sav prethodni tekst kojeg sam ispisivao s dosta skrupula, trudeći se iznijeti vlastiti stav o svemu onome što se gradu desilo i o tome kako su četiri društvene ili nacionalne grupacije doživjele taj bolni proces te kako su u njemu sudjelovale, a istovremeno biti pošten prema svakoj od grupa, imao je dva ključna cilja. Jedan manji i vrlo sebičan odnosi se na terapeutsko djelovanje koje je stvaranje takvog teksta imalo na mene, na doživljaj rata i gubitka rodnog grada zbog izbjeglištva.

Drugi, veći i onaj koji je motivacijski presudio da ova knjiga nastane, odnosi se na pokušaj da se ratne traume nadiđu i da sve društvene grupe u gradu jednostavno prihvate jedni druge takvima kakvi su, u ime toga da se pokuša uspostaviti kakva-takva održiva gradska zajednica koja će imati nekakvu, makar minimalnu, zajedničku viziju budućnosti. Da bismo o nečemu takvom uopće mogli razgovarati, potrebno je odgovoriti na pitanje je li moguće pomiriti antagonizirana društvena sjećanja?

Drugim riječima ova knjiga sadržajno izgleda ovako kakvom je čitate, ponajprije zato što me u identitetskom i životnom smislu formirao jugoslavenski Mostar. Knjiga bi o istim temama bila u većoj ili manjoj mjeri sadržajno drukčija da ju je pisao netko koje potječe iz drugačijeg konteksta i pripadnosti.

Od toga uostalom ne treba bježati i sasvim je logično. Imajući to u vidu, pred vama je tekst svođenja računa nakon definitivno intimizirane svijesti o porazu svijeta koji me formirao i zbog kojeg jesam upravo ovakav, kako u idejnom, tako i u profesionalno-historiografskom, ali i u intimnom smislu.

Ovakav tekst nije mogao nastati sve dok sam taj poraz odbijao priznati i dok me ogorčenost zbog njega, u kombinaciji s bijesom prema aktualnoj stvarnosti izgrađenoj od strane pobjednika, snažno opsjedala. Tek s prihvaćanjem poraza mogao sam početi proces pomirenja s današnjim Mostarom i s racionalnim razgovorima o traumatičnom nasljeđu.”

F.Vele (Radio Sarajevo)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *