Kliker.info

Moja motivacija, uz podršku Partije demokratskog progresa, Nove socijalističke partije i drugih partija koje će mi dati podršku tokom kampanje, je promjena vlasti u Banjoj Luci i preuzimanje najsnažnije režimske filijale u ruke opozicije. Krajnje je vrijeme za to. Ako se to dogodi u Banjoj Luci, onda je nagovještaj kraja režima potpuno jasan

Bosna i Hercegovina je ušla u još jednu u nizu političkih kriza. Na jednoj strani tu je raspad koalicije SDA – SDP BiH, koji je ostavio posljedice i na Federaciju i institucije BiH, a na drugoj ponovno isticanje od predsjednika RS-a Milorada Dodika navodne državnosti ovog entiteta. Može li BiH u takvoj konstelaciji odnosa uspostaviti mehanizme koordinacije kako bi ispunila uvjete apliciranja za članstvo u Evropskoj uniji?

– Ustaljena politička praksa kod svih političkih aktera u BiH, koja traje godinama u odnosu prema ključnim pitanjima pristupa Evropskoj uniji ,svodi se uvijek na isto – traži se krivac, a ne traži rješenje. Taj pristup je posebno izražen od izbora 2010. godine od kada imamo potpuni zastoj u napredovanju ka članstvu u EU, odnosno u ispunjavanju obaveza koje je BiH preuzela kroz Sporazum o pridruživanju i stabilizaciji, prvo da bi se izvršila njegova ratifikacija, a da bi se onda došlo do sticanja statusa kandidata i nastavilo s ispunjavanjem obaveza koje su obimne do članstva u Evropskoj uniji. Dakle, nije realno očekivati neke značajnije promjene na tom planu i poslije definisanja mape puta, jer se problemi od posljednjih opštih izbora povlače do današnjeg dana. Mi praktično nemamo funkcionisanje Savjeta ministara, iako je on formalno konstituisan. Krizi nastaloj u Federaciji nakon isključenja SDA iz vlasti se ne vidi kraj. Očito je da su predstojeći lokalni izbori snažno utjecali na SDA da ne podrži budžet, što je proizvelo posljedice u odnosima s njihovih ostalih pet koalicionih partnera.

Ovo je jako dobro za dva HDZ-a da ostvare ono što su željeli, da postanu dio vlasti u Federaciji i da budu u Savjetu ministra tako da smo se vratili na početak, dakle u 2010. godinu, kada je isti problem egzistirao – ko će činiti većinu u Federalnom parlamentu i ko će činiti većinu u institucijama na nivou BiH, samo u mnogo komplikovanijem obliku. To kažem iz razloga što su u međuvremenu konstituisani organi vlasti i mehanizmi za blokadu promjene skupštinske većine i u Federaciji BiH i na nivou BiH. Ti mehanizmi sada postoje i jasno je da SDA neće izbjegavati da ih koristi. Sve je to dokaz da se nismo naprijed pomaknuli ni za milimetar i ja nemam optimizma da može funkcionisati i taj princip dogovorene koordinacije, jer nema ko da vrši koordinaciju. Praktično mi imamo jednu vrstu institucionalnog vakuuma u Federaciji, koji je proizveo i vakuum u Savjetu ministara BiH. To je zakovana situacija u kojoj rastu tenzije unutar BiH, a njeni rejtinzi prema svijetu i dalje padaju i reperkusije se najviše osjete na socijalno-ekonomskom planu u cijeloj BiH.

– Sve je to u sferi nagađanja. Ministar Kasipović i prošle godine je tražio da ga se razriješi s pozicije potpredsjednika Vlade RS-a. Ono što je činjenica je da, ako bi SNSD tražio učešće u novoj Federalnoj vladi, onda bi s obzirom na to da HDZ već ima ministra u Vladi RS-a, trebalo osigurati mjesto za nekoga iz SDP-a BiH. Po meni je takav aspekt dogovora jedino realan na nivou dvije socijaldemokratije, jedne SDP i druge SNSD-a. Ali, sve to treba vidjeti, jer sada nema ni za jednu tvrdnju čvrstog uporišta. U svakom slučaju činjenica je da će teško doći do promjene Vlade Federacije i čisto sumnjam da će se Kebo i Budimir samovoljno povući iz Predsjedništva Federacije. Problemi koji dovode do blokada u funkcionisanju BiH od 2010. godine locirani su u Federaciji i čini se da se dogodilo ono što je Milorad Dodik želio.

Da li je ponašanje ministra Kasipovića nagovještaj da u idiličnoj Vladi RS-a baš i ne vlada idila kakva se javnosti želi prikazati?

– Ma, tamo nije ništa idilično i ja to znam. Prvo su odnosi između predsjednika Vlade i predsjednika RS-a daleko od idiličnih i među njima gotovo da i nema komunikacije. I u samoj Vladi među ministrima je, takođe, veoma loša komunikacija.

Dok vlast u RS-u javnost zabavlja jalovim političkim pričama statistika neumoljivo ukazuje na pad BDP-a, katastrofalno stanje u privredi i poljoprivredi, povećanje broja nezaposlenih, pad kupovne moći stanovništva. Kako Vi cijenite socijalno-ekonomski trenutak RS-a?

– Ova vlast funkcioniše po principu "drži vodu dok majstori odu”. Zato će u periodu dok su na vlasti koristiti sve mehanizme da zadovoljavaju potrebe budžetskih korisnika i ništa više. Upravo zbog toga sredstva namijenjena za podsticaj realnog sektora u privredi i poljoprivredi su ograničena. Najbolji primjer je poljoprivreda u kojoj je obustavljena isplata podsticaja osim za mljekarsku proizvodnju, a svi poljoprivredni podsticaji za ovu počet će se isplaćivati naredne godine. Kako očekivati napredak agrara u takvoj situaciji. Postoji još čitav niz primjera da se izbjegavaju zakonske obaveze. Slučaj je to i s uredbom o isplati boračkog dodatka koja je stupila na snagu koncem maja ove godine. Tom uredbom 17 hiljada onih koji imaju pravo na borački dodatak ostali su bez tog prava, jer je predviđeno da svako ko ove godine ostvari to pravo moći će da ga koristiti tek od 1. januara naredne godine. Ovo su mehanizmi kojima se pokušava održati likvidnost ključnih budžetskih korisnika, a to su administracija, ratni vojni invalidi i kontribucije za fondove PIO i zdravstva. Uz to imamo i narastajuće pritiske na privredu kroz povećanje poreskih osnovica i doprinosa za PIO i zdravstvo. Kada se tome doda i početak primjene Zakona o porezu na imovinu to sve dodatno opterećuje privredu i zbog svega toga dolazi do stagnacija realnog sektora, koji više ne može podnijeti ovoliki nivo izdvajanja.
U RS-u se gomilaju deficiti i radi održavanja samo tekuće likvidnosti budžeta prispjele obaveze se pokrivaju ili emisijom hartija od vrijednosti ili novim kreditnim zaduženjima, koja su sve nedostupnija. Najgore je što se u takvoj situaciji ponovno vrši partijsko zapošljavanje u javnim preduzećima, pa čak i u onima koja su u kolapsu poput Željeznica i Šuma Srpske, koja trebaju da posluže kao mehanizam za podršku SNSD-u u pripremi lokalnih izbora. Time se stvara samo novi teret koji će samo povećati krizu. Dakle, imamo vlast koja vodi samo politiku potrošnje, a nikakvog stvaranja.

– Moja ciljna grupa su građani Banje Luke od kojih veliki broj, nažalost, ne zna da je na svim lokalnim izborima nakon rata vlast dobivala i sada vladajuća struktura. Na čelu Izvršnog odbora 1997. godine kao član SP-a tu su bili Nebojša Radmanović i Slobodan Gavranović. Od 2000. kada su se ujedinili sa SNSD-om nastavili su još 12 godina vladanja. Ovo je najsnažnija filijala režima. Moja motivacija, uz podršku Partije demokratskog progresa, Nove socijalističke partije i drugih partija koje će mi dati podršku tokom kampanje, je promjena vlasti u Banjoj Luci i preuzimanje najsnažnije režimske filijale u ruke opozicije. Krajnje je vrijeme za to. Ako se to dogodi u Banjoj Luci, onda je nagovještaj kraja režima potpuno jasan. Banja Luka je personifikacija njihovog vladanja. Oni 15 godina imaju vlast i oni su u tih 15 godina stvorili jednu gradsku oligarhiju u funkciji SNSD-a. Kada se otvori pitanje šta je Banja Luka dobila od njihove vladavine, koliko je budžetskih i vanbudžetskih para potrošeno i šta Banja Luka stvarno ima od tih tolikih godina njihove vlasti biće potpuno jasno da ona zaslužuje promjenu. U ovom gradu nema radnih mjesta. Tamo gdje su bile fabrike umjesto revitalizacije proizvodnje one se zatvaraju, a izmjenama regulacionog plana ti se prostori pretvaraju u stambeno-poslovne komplekse. Gasi se proizvodnja, otpuštaju se radnici da bi se građevinskim kompanijama omogućilo stvaranje profita. To je stanje Banja Luke.

Banja Luka se nije godinama bavila zapošljavanjem svojih građana nego se oslanjala isključivo na administraciju, jer je postala administrativni centar RS-a. Naravno, ona je postala i centar interesantan za građenje što je u posljednjih deset godina rezultiralo pretvaranjem javnih površina, preko noći, za male pare, u građevinska zemljišta koja su prelazila u ruke jedne grupacije koja se okupila oko SNSD-a. Nije to samo pitanje uništavanja parka, koji je prešao u ruke Grand trade i zbog kojeg su se građani pobunili. Banja Luka treba promjenu. Moja odluka da prihvatim kandidaturu za gradonačelnika je odluka moje opredijeljenosti za borbu protiv režima i tu nema nikakve dileme. Ako režim bude pobijeđen u svojoj najsnažnijoj filijali, biće pobijeđen i na izborima 2014. Do tada treba demaskirati njihovu promašenu ekonomsku politiku, socijalnu politiku, nacionalnu politiku, sve ono što predstavlja na neki način perjanice njihovog nastupa, a onda, nakon demaskiranja, pokazati kakvo je realno stanje, kako su realizovani samo lični interesi SNSD-a svih tih godina. SNSD je u RS-u deset godina imao vlast u svojim rukama i nemoguće je da sve ono što ne valja imputiraju drugima. Ako pobijedim moj posao biće u funkciji građana i njihovih interesa, prije svega. A kad govorimo o buđenju građanske svijesti u Banjoj Luci mene, prije svega, raduje što u taj proces nije involvirana nijedna politička partija. I to je, podvlačim, veoma važno. Gordana Katana (Oslobođenje)