hamburger-icon

Kliker.info

Dragan Bursać : Milorad Dodik – bosanski patriota i borac protiv otcjepljenja RS-a

Dragan Bursać : Milorad Dodik – bosanski patriota i borac protiv otcjepljenja RS-a

Mart 18
15:30 2017

Predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik je po ko zna koji put pokazao kako je riječ o ultimativnom političkom pragamatiku, koji ima samo jednu zvijezdu vodilju – ostanak na vlasti. On tu svoju zvijezdu slijepo prati, a ona ga svesrdno miluje po glavi i nagrađuje već dvije decenije.

Piše :  Dragan Bursać (Aljazeera)

Kroz tu prizmu treba posmatrati i njegovu najnoviju izjavu, u kojoj decidno veli kako “referenduma [o otcjepljenju RS-a] neće biti, i to znaju svi…”

Dabome da neće biti nikavog referenduma o otcijepljenu RS-a. Dabome da je svako sa dva grama mozga znao kako tako nešto makijavelisti iz Laktaša nikada nije niti palo na pamet. I, da, dabome da se velika većina Dodikovog glasačkog tijela nalazi sa one strane realnosti. Pomalo razočarano je banjalučka čaršija primila vijest iz “teheranskih medija”, što će reći iz Sarajeva, u kojoj se prvi među nejednakim Srbima sa zapadne strane Drine odriče višegodišnjeg puta u nekakvu samostalnost manjeg bh. entiteta.

Što dalje od doline suza i plača

Istina, mnogi će ishitreno prokomentarisati kako je “povlačenje referendumske ručne kočnice” posljedica famoznog 20-minutnog sastanka sa premijerom Srbije Aleksandrom Vučićem u četvrtak u Istočnom Sarajevu. Tu ima istine samo utoliko što je Vučić ozvaničio Dodikovo kočenje i stajanje na loptu. Ako ćemo pravo, Vučić se sastao na histerično insistiranje Dodika, kako bi ga – ućutkao. Zauzvrat, Dodik će podržati Vučićevu predsjedničku kampanju, a dobio je i priliku da se pojavi u istom TV kadru sa srbijanskim SNS Demijurgom, što mu je i najbitnija stvar u Banjaluci.

Upravo je nevjerovatno i fantastično, čak vrijedno ozbiljnijeg sociometrijskog i psihološkog istraživanja, kako Dodik manipuliše masama ljudi u RS-u. I ta manipulacija je bazirana isključivo i jedino na pitanju nekakve nacionalne ugroženosti, potrebe za homogenizacijom, izolacijom i, na kraju, samostalnošću. Velim, ovi instrumenti nikada nisu imali nikakvu potku u realnosti, a što je važnije, nisu imali uporište niti u Dodikovom mentalnom sklopu. Ove poluge su najjeftinija manipulacija narodom. Strah, idolopoklonstvo, ucjene, ksenofobija… tek su puki instrumenti u rukama Dodika i režima mu.

I nije zato čudno što je RS, vječno zadojen istim steroidima, postao siromašniji entitet u Bosni i Hercegovini, koja je, opet, najsiromašnija zemlja Evrope. Za to vrijeme, upravo proporcionalno, Dodik i svita mu postali su najbogatiji stanovnici ove zemlje, čija je materijalna sigurnost i sigurnost njihove djece odavno zagarantovana inostranim pasošima i nekretninama daleko izvan ove doline suza i plača.

Dodik, veliki bosanski patriota, čovjek koji trezveno brani granice Bosne i Hercegovine, od Une do Drine, od Save do Jadrana, isti je onaj čovjek koji je još koliko zimus zazivao referendum, pravio smotru mažoretkinja i bajkera, pod radnim nazivom vojna parada, izvlačio ljude na nepostojeći referenudum… Ali, ne samo to.

‘Slučajna ‘deklaracija za 2018.

Dodik je i istaknuti pripadnik socijalističke omladine, i Saveza komunista Jugoslavije, i reformista Ante Markovića, i samostalni poslanik na Palama, i “dašak svježeg vjetra” nekdašnje američke državne sekretarke Medlin Olbrajt, i ekonomski ujedinitelj Bosne i Hercegovine, i nacionalista, pa ultranacionalista srpski… Pa zašto, u svom razvojnom putu, ne bi bio i bh. patriota?

Sve je to isti čovjek, koji volju za moć dobija korištenjem energije trenutnog stanja.

O razmjerama Dodikove prevare, prije svega prema svojoj partiji, svjedoči i čuvena Deklaracija o samostalnoj i nezavisnoj Republici Srpskoj. Naime, prije dvije godine jednoglasno je usvojena populistička i nakaradna Delkaracija na Saboru Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Podsjećanja radi, Deklaracija podrazumijeva zahtjev SNSD-a za povratak ovlasti RS-u do 2017. godine, koje joj je oduzeo visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Ukoliko se to ne desi, 2018. godine građani RS-a će glasati na obaveznom referendumu za nezavisnost RS-a.

Osim što je kompletno rukovodstvo SNSD-a obmanuto i osim što je Deklaracija nevažeća po bilo kom racionalnom osnovu, postoje ovdje dvije (pre)naglašene stvari. Prva: činjenica da će pitanje Deklaracije biti otpakovano baš “slučajno” 2018. izborne godine, kada će se Milorad unitarista opet okrenuti u Milorada separatistu. Drugo: fakat da je pun naziv partije SNSD – Milorad Dodik.

Para nema, ali Baje (još) ima

Dakle, i Deklaracija od prije dvije godine je samo politički pamflet, a druga i bitnija stvar – Dodik nominalno nosi težinu pola SNSD-a, a u realnosti on jeste SNSD. Po ovome, Dodik je jedini odistinski preostali autarh u ovom dijelu Evrope. Neki će neumitno porediti Bakira Izetbegovića, ali on nije Stranka demokratske akcije. Ako ćemo pravo, SDA je naslijeđe njegovog oca Alije Izetbegovića, a on je tek zadnji od velmoža na njenom čelu.

Sa druge strane, Dodik, ponavljam, jeste najjača i persona, ali i politička partija u RS-u. I tu je najveća opasnost, baš po Dodika. On, pored rukovođenja entitetom, pored predizbornih vratolomija, pored samostalnog rukovođenja partijom, mora voditi računa i o stotinama hiljada budžetlija, koji su preko partijske knjižice dobili radno mjesto, koji su se materijalno skrasili i koji svoje uhljebljenje otplaćuju izborima.

Ali… Što bi rekao trubadur, “para nema”, počela su otpuštanja radnika u firmama na državnim jaslama, zaduživanje premašuje sve forme normalnog, ljudi, statični kakvi i jesu, mirno posmatraju kako im životne sudbine tonu zajedno sa entitetom ogrezlim u korupciju, pljačku, nepotizam i prevare… I zato, sa nestankom SNSD-a sa političke mape moći, nestaće i Dodik. Jer, ponavljam, on jeste SNSD. Do tada, do potpunog ekonomskog kolapsa, gledaćemo otužnu predstavu, tango za jednoga, političke “vidre” koje plaća narod iz svojih pocijepanih džepova i praznih novčanika.

I opet, pad Dodikov nije toliko blizu, kao što neki “analitičari” euforično misle. A, zašto? Pa zato što mu je boginja sreće Fortuna podarila takvu opoziciju da može samo uživati u sebi, diviti se svojoj veličini i spradati sa tim nesrećnim oponentima. Pad je izvijestan, ali je daleko.

Do tada, promatraćemo ovaj najnoviji luping, ovaj salto mortale, u kome se Dodik, poput mlade udavače, obukao u proljetnu košulju velikog bosanskog domoljuba, protivnika bilo kave secesije, koji ide okolo i retorički pita sebe, novinare i svoje članstvo: “Ko je ikada spomenuo otcjepljenje i referendum?!”

Šizofrena ujdurma socijalističkih diktatora

Nezgodno je i žalosno u čitavoj ovoj tragikomediji biti pristalica Dodika. To je šizofrena ujdurma, vrijedna realističkih skazki o istočnoevropskim socijalističkim diktatorima, u kojima glavni lik traži od žene da mu donese novine, pa da zna kako će toga dana razmišljati.

E, to je pozicija i običnog puka u RS-u, i stranačkih pristalica, ali i dijela Javnog servisa, preciznije Radio-televizije RS-a, čiji urednici moraju preko drugih da se informišu, ne bi li imali “svoje mišljenje” za ponedjeljak.

A od ponedjeljka neka nam živi samostalna, jedinstvena i nedjeljiva Bosna i Hercegovina! Barem dok glavni Baja ne kaže drugačije.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *