Kliker.info

Dr. Neven Anđelić predaje međunarodne odnose i ljudska prava na Regent's univerzitetu u Londonu, gostujući je profesor na Univerzitetu u Bologni i IDC univerzitetu u Izraelu, te je ekspert i član Savjetodavnog komiteta za Okvirnu konvenciju o zašititi nacionalnih manjina u Vijeću Europe u Strasbourgu. Gostujuća predavanja držao je na svjetski vodećim univerzitetima poput Stanforda, Berkeleya, Columbie, LSE-a te brojnih drugih.

Za sebe kaže da je strast za politikom pokazao još u mladosti, kada je bio jedan od osnivača Pokreta zelenih te partije reformista. Posljednjih nekoliko mjeseci ponovo je aktivan na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni, naročito kao jedan od prvih zagovornika zajedničkog nastupanja lijevih i nenacionalističkh partija na izborima. Uz razgovor sa dr. Anđelićem, Prometej objavljuje jahorinsku deklaraciju , koju su, uz brojne bh. intelektualce, novinare i kulturne radnike, potpisale i Socijaldemokratska partija BiH, Demokratska fronta i Građanski savez.

Dr. Anđeliću, Vi godinama živite i radite u Londonu. Koja je Vaša motivacija da se sada bavite tako krupnim političkim pitanjima u Bosni i Hercegovini, kao što je ujedinjavanje ljevice i nenacionalističkih partija?

Pa, i Marks je pisao Kapital u Londonu, tako da je lokacija zgodna i inspirativna. (smijeh) Međutim, ono što me je zaista ponukalo da se krenem baviti ovim pitanjima je činjenica da sam često prisutan i u Bosni i Hercegovini, koliko mi poslovi dozvoljavaju, kao i uvjerenje da je meni, mojim roditeljima i mojim prijateljima bolje kada nacionalisti nisu na vlasti. Oni su stalno na vlasti, od uvođenja dejtonske BiH. Druga motivacija je osjećaj da se nešto, možda, može napraviti. Možda je malo arogantno reći, ali mislim da nema previše ljudi za koje se može reći da su u dobrim odnosima sa tri lidera političkih partija pozicioniranih lijevo od centra – SDP, DF i GS. Oni međusobno nisu u najboljim odnosima. Zbog toga sam mislio, pošto ne živim u BiH, da imam neku prednost, jer meni ne treba ništa, nemam nikakve ambicije u Bosni i Hercegovini, a mogu barem pokušati na neki način izvršiti pritisak na članstvo i rukovodstvo spomenutih partija da naprave koaliciju i da zajednički nastupaju na izborima, jer samo tako imaju šansu pobijediti nacionaliste na vlasti.

Najprije definirajmo pojam ljevice u Bosni i Hercegovini. Na šta ovdje tačno mislimo, budući da sve stranke koje o sebi vole misliti da su lijevo, zapravo suštinski u najboljem slučaju predstavljaju lijevi centar?

Stvari su se definitivno promijenile na globalnom planu, pa tako i u BiH. Trijumfom neoliberalnog kapitalizma, ubrzavanjem globalizacije, stvari su se toliko radikalno promijenile u posljednjih četvrt stoljeća u svijetu da se i ljevica morala promijeniti. Većim dijelom ona se ili izgubila u tim promjenama, ili se akomodirala, i sada se postavlja filozofsko pitanje što je to ljevica uopće i da li je to ljevica ili ne. Postoje neke radikalne struje, koje se još uvijek po staroj nomeklaturi mogu svrstati u istinsku ljevicu, poput onih u Grčkoj ili Španjolskoj, ali istinska ljevica, kakva je bila prije 1990. više realno ne postoji.

Vodstvo Laburističke partije u Velikoj Britaniji se sada pokušava reformirati, ali je činjenica da oni ni elitu u vlastitoj partiji ne mogu potpuno pridobiti na svoju stranu. Jednostavno, ta vremena su prošla. Samim tim, i ljevica u BiH se morala reformirati, naročito nakon narušavanja međuljudksih odnosa u SDP-u, što je dovelo praktično do daljnjeg usitnjavanja i polariziranja te, uvjetno rečeno, lijeve scene. Tako je nastalo nekoliko manjih partija, od kojih neke tvrde za sebe da su lijeve, a druge da su građanske. Ono što im je zajedničko je to da nisu nacionalstičke. Po svojim programima, te partije su vrlo slične i jedino se razlikuju po nastupima pojedinih članova tih partija, koji se po svojim stavovima približavaju stavovima nacionalno osviještenih partija.

Birači u BiH su izgubili povjerenje u SDP, vidjeli smo to na posljednjim Općim izborima, a i na lokalnim. Socijaldemokratska partija BiH, kao najveća stranka lijevog spektra, ako ništa, a ono zbog svoje veličine i brojnosti članstva, nameće se kao prirodni lider ovih procesa, ali je istodobno i najveći krivac za krah ljevice u BiH. Slažete li se?

Pa, kao što bi najveće zasluge za uspjeh trebale ići ka najvećoj partiji, isto tako i krivica treba krenuti ka SDP-u. To nije sporno. Povjerenje građana u BiH je generalno poljuljano, ali imam osjećaj da je to nepovjerenje usmjereno prema svim političarima. Evidentno je da su ljudi nezadovoljni. Kada hodate ulicama, ne viđate više ljude koji se osmjehuju. To je refleksija stvarnosti. Ovo što mi sada radimo je pokušaj da se inicira akcija upravo među namrgođenim ljudima, da izvrše pritisak na one političke snage koje potencijalno imaju mogućnost da donesu pozitivne promjene. To, sasvim sigurno, nisu nacionalisti, koji su tokom posljednjih 25 godina upropastili sve šanse koje su imali, i sada je neophodno izvršiti pritisak na političke partije koje bi, možda, mogle, ako jedinstveno nastupe, prevagnuti u smjeru pozitivnih političko-ekonomskih trendova.

Nije moguće, kada govorimo o SDP-u, zaobići “slona u dnevnom boravku” – nas recentno iskustvo, a tu mislim na izbore 2010, uči da bez istovremenog “lijevog skretanja” u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci, nema suštinske smjene nacionalista. SDP je nakon pobjede na izborima postupio istovjetno kao i nacionalisti prije njih, pa su uslijedile višemjesečne blokade vlasti, paralelno praćene masovnim smjenama na rukovodećim pozicijama u javnim preduzećima, da bi na kraju uz mnogo kompromisa vlast bila formirana opet sa nacionalistima. Dakle, ako pretpostavimo da lijeve i građanske partije ostvare zajednički uspjeh na narednim izborima, šta od njih možemo očekivati, budući da ni teoretski u BiH nije moguće oformiti funkcionalnu vlast bez HDZ-a BiH i SNSD-a, koje uživaju podršku najvećeg dijela hrvatskih, odnosno srpskih birača? Hoće li ponovo ući u neprincipijelnu koaliciju sa nacionalistima?

Neće. To je, između ostalog, dogovoreno na sastanku na Jahorini. SDP se nakon izbora 2010, ponašao u skladu s motom “sada smo na vlasti i nikad više, hajde da prigrabimo što je moguće više moći”. To je bila jedna užasna greška, koja je otjerala ljude od njih i dovela do razaranja te partije. Ja se slažem da je taj njihov pristup bio isti kao i pristup nacionalista prije njih, s tim što bih dodao da su neka kadrovska rješenja u smjenama o kojima govorite bila bolja nego prethodna. Drugi problem je izborni sistem koji proizilazi iz ustavnih rješenja postratne BiH. To je jedan konsocijalni sistem koji neminovno vraća na vlast široke koalicije u kojima moraju biti predstavnici političkih partija koje sebe utemeljuju u jednoj od tri konstitutivne nacije u BiH. SDP, po mom sudu, nakon izuzetnog uspjeha na izborima 2010, nije ni mogla sama formirati vlast, nego je morala koalirati sa nacionalistima. Po tome, SDP je samo zamijenila SDA, kao nešto liberalnija opcija, a onda su pokušali zamijeniti HDZ sa istinskim ustašama iz HSP-a. To su sve bile greške i to je novina koju donosi Jahorinska deklaracija – nema suradnje sa nacionalistima ni na kojem nivou. Na izborima u Velikoj Britaniji 2010, nijedna parija nije mogla samostalno oformiti vlast, pa su liberalni demokrati ušli u koaliciju sa konzervativcima, samo da bi pojedini članovi osvojili ministarske pozicije i veći utjecaj u društvu. Pet godina kasnije, spali su samo na osam zastupnika u parlamentu, jer su izgubili povjerenje glasača, koji nisu željeli koaliciju sa konzervativcima. Isto je i u Bosni i Hercegovini. Građani koji glasaju za nenacionalističke partije ne žele koaliciju sa nacionalistima.

Cilj bavljenja politikom je dolazak na vlast, a Vi sada govorite o političkoj snazi koja se svjesno sprema da bude oporba.

To je realnost. Uz ovakav izborni sistem, nemoguće je oformiti vlast bez nacionalista. Dakle, opozicija je jedina preostala opcija. Od 1996. do danas uvijek smo imali šest-sedam partija na vlasti, a i SDP je u dva navrata ulazio u vlast, ali opet sa nacionalistima i to je to. DF je probao u jednom trenutku, ali to jednostavno nije moguće održati, što onda, prirodno, dovodi do razočarenja u stanovništvu.

Željko Komšić je odlslužio dva mandata u Predsjedništvu BiH, ali je taj njegov udio u vlasti zapravo homogenizirao hrvatsko biračko tijelo, zbog čega sada ne postoji ni teoretska šansa da HDZ ne bude na vlasti.

U tome je poenta – mi možemo mijenjati pojedince, ali uz postojeći izborni sistem nikada ne može doći do suštinskih promjena, zbog kojih bi se građani imali prilike uvjeriti da je bez nacionalista na vlasti bolje. Osnova ovog dejtonskog sistema je da se spriječe nasilni sukobi, ali njegov nusprodukt je garancija ulaska predstavnika konstitutivnih naroda u vlasti. Po tom sistemu, nikakve promjene nisu moguće. Ali, jeste moguće pokušati uvesti promjene u mikrosredinama i na taj način povratiti povjerenje birača. Plan je da se pokuša ponoviti taj uspjeh iz 2010, i da se ide u opoziciju na svim nivoima, ukoliko ne bude bilo moguće formirati vlast bez nacionalista. Time će se otvoriti prostor za četiri godine žestoke i ozbiljne kritike vlasti. Uz sve to, realan cilj je promjena izbornog sistema koji će ukinuti ekstremnu retoriku tokom predizborne kampanje. Dio tog plana je da se ciljaju mikrosredine, poput Tuzle, da se osvoji Sarajevo, kao glavni grad, da se osvoji Bihać, Trebinje, itd. – pet do deset ekonomski jakih centara sa značajnom populacijom – te da se u tim sredinama razvije privreda, da se smanji nezaposlenost, da se privuku investicije iz inostranstva, da se pokaže umješnost vladanja, pa da se tek onda na narednim izborima pokuša osvojiti vlast.

To zvuči kao zaista lijep spisak želja, međutim, upravo u sredinama o kojima govorite je SDP izgubio povjerenje birača, i to zbog umiješanosti visoko pozicioniranih članova u teške kriminalne radnje, počevši od Hamdije Lipovače u Bihaću, preko nedavno uhapšenog Damira Hadžića, pa do samog bivšeg predsjednika Zlatka Lagumdžije koji, istina, još nije dospio pred pravosudne organe, ali o čijim se aferama pisalo nadugo i naširoko. A da ne spominjemo Banju Luku, gdje je SDP imao solidnu bazu, koja je potpuno diskreditirana i marginalizirana, i to upravo iz sarajevske centrale; da ne spominjemo desetkovano članstvo iz istočne Bosne, suradnju sa nacionalistima u Prijedoru, i tome slično. Suštinski, osim Tuzle, u kojoj uspjeh ostvaruje načelnik Jasmin Imamović, a ne SDP, mi i ne možemo navesti značajniji primjer sredine u kojoj je SDP bio na vlasti i u kojoj je donio značajnu pozitivnu promjenu. Kako sada ubijediti glasače da će se to u budućnosti promijeniti?

Stvar je u selekciji kandidata i kadrova, i vjerujem da je učešće nezavisnih intelektualaca u ovom projektu pozitivan pomak, jer se radi o ljudima koji nemaju ambicije da prigrabe vlast, već da kreiraju ambijent za izbor kvalitetnijih kadrova, čiji bi glavni atribut prije svega bio poštenje. Ljudi koje spominjete više nisu u partijama, i to također smatram pozitivnim. Jahorinska deklaracija govori i o tome. Mi smo za deklaraciju osigurali podršku partijskih lidera, koji, opet, nisu mogli donijeti tu odluku bez konsultacija sa svojim članstvom, što je po meni već pokazatelj demokratizacije unutar tih partija. Vi ste s pravom rekli da je cilj bavljenja politikom osvajanje vlasti, i ljudi koji su uključeni u ovaj projekat to u osnovi i žele. Međutim, to je u BiH banalizovano, jer se na ključne pozicije u javnim preduzećima postavljaju podobni a ne sposobni, što je u načelu suludo.

To je praksa koju su nakon rata usavršili nacionalisti, a koju je i SDP preuzeo kad je bio na vlasti.

Jeste, i zbog toga smo sada pokrenuli ovu ideju, dvije godine prije izbora, kako bismo definirali neka osnovna načela kojih ćemo se onda pridržavati. Ovo nije ad hoc akcija, plan je da se u februaru ponovo okupimo u Mostaru i da nastavimo pregovore, koji će, vjerujem, rezultirati nekom poveljom, a onda i manifestom. Cilj je privući pažnju i podršku javnosti, bez koje nam je posao uzaludan.

Ima li ova jahorinska inicijativa podršku iz međunarodnih krugova? Jasno je, a i sami ste to rekli, da bez te podrške nema izmjena izbornog zakona, što je jedna od ključnih tačaka Jahorinske deklaracije. I ako bi do tih izmjena došlo, u kojem bi se smjeru one kretale?

Jedna od mogućnosti je uvođenje principa predizbornih koalicija. Retorika nacionalista u prediznornim kampanjama se uglavnom svodi na antagonizaciju sa političkim snagama sa kojima oni kasnije neminovno koaliraju. Na taj bi se način omogućilo biračima da u kampanji prepoznaju laž. Tako bi nacionalisti morali reći svojim glasačima: “ako nas nagradite svojim glasom, mi ćemo onda ući u koaliciju da drugim nacionalistima”. Konkretno, ukoliko Bakir Izetbegović svojim glasačima u, recimo, Zenici obećava Eldorado i procvat ekonomije, islama i Bošnjaka kao nacije, i za sve nedaće krivi Milorada Dodika, birači bi uz takvu promjenu izbornog zakona odmah znali da će on neminovno završiti u koaliciji sa tim istim Dodikom. To je vrlo kompliciran i ozbiljan proces i takve je promjene nemoguće ostvariti bez utjecaja sa strane. Mi jesmo privukli pažnju pojedinih diplomata iz zapadne Europe, ali formalne podrške još uvijek nema, ni iz tih država, a ni iz Bruxellesa.

Nije li to u ovom slučaju hendikep, budući da i sami tvrdite da bez podrške međunarodne zajednice nema promjena izbornog zakona, bez kojih je vaša inicijativa osuđena na vječitu oporbu, ma šta radila, ili na koaliranje sa nacionalistima?

Istina, i mi mislimo o tome, ali u ovoj fazi nismo htjeli kontaktirati strane ambasade, prije nego što se unutar sebe ne dogovorimo o principima i načelima koje ćemo slijediti. To bi izgledalo kao traženje instrukcija izvana, a to ne želimo.

Predstavnici SDP-a, Demokratske fronte, Građanskog saveza, civilnog sektora, angažirani intelektualci i nevladin sektor sastali su se nedavno na Jahorini te dogovorili “Jahorinsku deklaraciju”. Donosimo njezin sadržaj.

Političke stranke nacionalističke orijentacije načinom svoje vladavine, nekompetentnošću izabranih kadrova i sljepilom sopstvenih ideologija prave korake ka razaranju države i njenih institucija i bosanskohercegovačkog društva u cjelini.

Građanske stranke u Bosni i Hercegovini su u krizi. Razlozi se mogu naći na globalnom nivou, u objektivnim regionalnim i nacionalnim faktorima ali i u redovima institucionaliziranih pokreta, stranaka, frontova i partija koje ne ostvaruju svoj emancipatorski potencijal.

Građanke i građani Bosne i Hercegovine mogu imati vrlo malo utjecaja na globalne tokove, ograničen utjecaj na regionalne procese, ali su u mogućnosti i sposobni su preurediti odnose u Bosni i Hercegovini stvarajući političke i socijalne uvjete za bolje društvo.

Da bi se izgradilo dobro društvo u kojem su svi žitelji naše domovine jednaki i u kojem se ostvaruju sva individualna prava, čak i kada su originalno osmišljena kao grupna, politika lijevog centra mora biti jasno određena. Zbog toga pozivamo sve politicke subjekte lijeve i građanske orijentacije, građanske inicijative, udruženja, sindikate, građanke i građane da podrze plan objedinjavanja nenacionalistickih snaga u Bosni i Hercegovini kroz:

1. Zajednički i koordinirani nastup nenacionalističkih snaga na prostoru cijele države Bosne i Hercegovine. Snage ne moraju biti formalno ujedinjene u jednu političku grupu, ali moraju zajednički nastupiti na svim nivoima na izborima 2018. godine.

2. Promjenu Izbornog zakona u smislu jačanja predstavničke demokratije, značajnijeg sankcionisanja govora mržnje, ali i drugih nedozvoljenih aktivnosti u predizbornom procesu, jačanja nezavisnosti izbornog procesa i procesa finansiranja političkih partija, osiguravanja brže implementacije izbornih rezultata, kao i ukidanja svih vidova diskriminacije u izbornom procesu.

Novi izborni zakon fundamentalno usmjeren na snažni razvoj predstavničke demokratije i osiguranje ravnopravnosti može omogućiti dolazak novih ljudi u strukture vlasti i ograničiti ili potpuno zabraniti nacionalističku retoriku tokom predizbornog perioda. Ove promjene trebaju pratiti i promjene Ustava na različitim nivoima kojima bi se omogućio kvalitetniji život svih građana i građanki BiH na cijelom teritoriju države.

3. Uvođenje zajedničkog obrazovnog sistema nakon sveobuhvatnih javnih rasprava u svim dijelovima zemlje. Novi sistem bi omogućio odgoj i obrazovanje drugačijih generacija otvorenih za ideje koje mogu biti i različite od onih zastupljenih u prethodnim obrazovnim programima, te bi kao takav stvorio uvjete za izgradnju otvorenog, pluralnog društva.

4. Nepristajanje građanske opcije na bilo kakve nacionalističke principe i koncept vladavine na bilo kojem nivou vlasti. Istovremeno, ova lista će imati kandidate u svakoj teritorijalnoj jedinici Bosne i Hercegovine te će iskazati svoj odgovoran odnos prema državi i svim njenim ljudima.

5. Temeljno preispitivanje procesa privatizacije društvene i državne imovine u prošlosti i krivičnopravno sankcioniranje svih dokazivih slučajeva nezakonitog bogaćenja tokom ovog procesa. Kontinuiranim umanjenjem duga kod MMF-a sačuvala bi se šansa za prosperitetnu budućnost narednih generacija građana i građanki Bosne i Hercegovine.

6. Priznavanje i poštivanje prava svih žrtava ratnih zločina utvrđenih presudama Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije te presudama domaćih pravosudnih organa, bez obzira na etničku i vjersku pripadnost, bezrezervnu podršku procesuiranju svih ratnih zločina počinjenih na teritoriji bivše Jugoslavije; Uvođenje zakonske regulative kojom se najoštrije sankcionira negiranje, relativiziranje i veličanje zločina genocida, drugih ratnih zločina, kao i njihovih počinitelja, uz oduzimanje pasivnog biračkog prava svim građanima osuđenim za ratne zločine pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji i pred domaćim sudovima; Stvaranjem mogućnosti da nove generacije imaju iskreni odnos prema prošlosti kreirat će se konsenzus oko zajedničkih vrijednosti svih ljudi u društvu.

7. Prihvatajući pozitivne istorijske tekovine, kreiranje društva i države 21. vijeka baziranih na socijalnoj pravdi, jednakosti svih žitelja, modelu društvenih odnosa najrazvijenih evropskih demokracija, poreskom sistemu za dobrobit svih građana, sprečavanju povećavanja klasnih razlika u društvu, te na socijaldemokratskim i socijal-liberalnim principima koji će postati temeljne vrijednosti političkog djelovanja.

8. Izgradnja nezavisnog i efikasnog pravosuđa i pravne države čija je praksa rukovođena nultim stepenom tolerancije prema korupciji.

9. Odnos prema prirodnim resursima, obnovljivim izvorima energije i općenito prema prirodi čiji smo i mi dio, bit će reguliran uvođenjem ekološki prihvatljivih tehnologija i planiranjem privrednog razvoja u skladu sa održivim i regeneracijskim sposobnostima naše okoline.

10. Zaustavljanje konzervativne kontrarevolucije i diskriminacije internacionalne kulture koju je sistemski provela aktuelna vlast s ciljem da iz nje isključi sve koji ne dijele isključivi nacionalistički i klerikalni svjetonazor. Otvoriti kulturni prostor alternativnoj i kritičkoj misli koja će razvijati pluralno i demokratsko društvo.

11. Jednakost svih građanki i građana bez obzira na grupna i individualna opredjeljenja, u skladu sa presudama Evropskog suda za ljudska prava. Izborne liste građanskih stranaka će u punom smislu tih pojmova demonstrirati rodnu i spolnu ravnopravnost. Sve vrste diskriminacije na etničkom principu u ustavima i zakonima na svim nivoima u BiH će biti ukinute. Minimalni princip novih rješenja će biti jednakost svih grupa u BiH, uključujući i grupaciju građana i građanki koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda.

12. Principijelnu sekularizaciju svih državnih institucija, na svim nivoima vlasti i u svim granama vlasti kroz sve ustave, zakone i ostale akte u kojima se država potvrđuje kao suvereno i odgovorno sredstvo za ostvarenje prava i zaštitu sloboda svojih građanki i građana. U društvenoj debati, pa i u pitanjima koja se odnose na slobodu vjeroispovijesti i srodna prava, načelo sekularizma ne može i ne smije biti ugroženo.

13. Uvođenje principa i modela dobrog upravljanja, sa jasno preciziranim zakonskim rješenjima i praksama u smislu otvorenosti institucija vlasti, jednostavnog pristupa javnosti svim javnim informacijama, građanske participacije, učešća civilnog društva u donošenju odluka i kreiranju strategija i politika, te demokratizacija svih političkih procesa.

14. Svi javni akteri – potpisnici Deklaracije, obavezuju se na odgovoran odnos prema zaštiti vrijednosti i principa koje promovira ova građanska deklaracija, a svi politički akteri koji prihvataju njen sadržaj obavezuju se na ispunjavanje predizbornih obećanja, strategija i akcionih planova, kako u vlastitom funkcionisanju tako i u funkcionisanju svih koalicija, institucija i ustanova u kojima budu imali predstavnike.

Obaveza i odgovornost građanskih partija je da se uvažavaju kritički i angažovani intelektualci u BiH koji stvaraju i pišu, ali i obrazuju i prosvećuju, kako bi se sačuvalo samosvijesno i autonomno mišljenje.

Potpisnice i potpisnici:

Sinan Alić

Esad Bajtal

Predrag Blagovčanin

Zrinka Bralo

Darko Brkan

Nerzuk Ćurak

Nerin Dizdar

Oliver Frljić

Bakir Hadžiomerović

Jasmin Imamović

Azra Kazija

Slavo Kukić

Haris Ljevo

Dragan Markovina

Roko Markovina

Jasmin Mujanović

Asim Mujkić

Zvonimir Nikolić

Mensur Osmović

Zlatiborka Popov

Vehid Šehić

Emir Suljagić

Srđan Šušnica

Tihomir Loza

Amer Bahtijar

Dino Mustafić

Neven Anđelić

Jahorinsku dekaraciju podržavaju i potpisuju i rukovodstva Socijaldemokratske partije, Demokratske fronte i Građanskog saveza.

Eldin Hadžović (Prometej)