hamburger-icon

Kliker.info

Denis Kuljiš : Neviđen teatar apsurda

Denis Kuljiš : Neviđen teatar apsurda

Decembar 17
12:06 2007

Piše : Denis Kuljiš(NN)

Svake večeri gledam Šešelja na srpskoj televiziji. Moj sin i ja od smijeha padamo jedan preko drugoga kad ludonja s nosom nalik na papriku i krastavac stane pokazivati debele knjižurine – svaka ima tisuću stranica – ispitujući ekspertnog svjedoka: "Gospodine, jeste li imali u rukama ovo moje djelo pod naslovom Vatikanska kurija uvijek žedna srpske krvi? Ili ovo – Hrvatska nacija kao veštačka tvorevina Vatikana? Ili moju studiju Rimski pape Ivan Pavle II i Benedikt XVI – ratni zločinci odgovorni za rat u Jugoslaviji?"."Nisam", kaže ekspertni svjedok, "srećom nisam s tim materijalom dolazio u dodir…"Ekspertni svjedok, pritom harvardski profesor, mađarski Židov, izražava se civiliziranim formulama, a Šešelj, rječit i goropadan, na nj nasrće silovito kao bik. U zatvoru je prikupio milijun podataka, napisao gomiletinu knjižurina, sastavlja političke hrestomatije, a njihovu izradu plaća Haški sud budžetom za obranu koji mu je stavio na raspolaganje. Odvjetnici hrvatskih optuženika troše tu lovu po amsterdamskim bordelima, a dr Voja pokrenuo je tamnički univerzitet kao Moša Pijade. Kipti od gnjeva akumuliranog za pet godina provedenih u buturi, dok je Haško tužilaštvo pripremalo svoju nevjerojatno šlampavu optužnicu, punu elementarnih netočnosti, pogrešaka na koju Šešelj juriša, razbucava je rogovima, gazi kopitima… Tužilaštvo je u teškoj banani. Pokušava dokazati da je Šešelj skupa s Miloševićem pripremao pohod na Hrvatsku i Bosnu početkom devedesetih, dok je on tada, zapravo, kao deklarirani nacionalist i velikosrbin bio na margini, u opoziciji Slobinom partijskom unitarizmu i boljševičkoj tiraniji. Tužilaštvo ga je pobrkalo s Vukom Draškovićem – ništa oni ne znaju, lutaju, lupetaju, utopili su se u papirima koje su odasvud navukli, pa izgubivši smjer i pamet, fraziraju, skrivaju se iza generalizacija i više ne znaju kako da vode slučaj. Specifične optužbe on lako demantira, a opću, da je ratnohuškač, bez puno poteškoća predstavlja kao verbalni delikt. Uopće ga nisu našli – nisu shvatili njegovu ulogu u sklopu Miloševićeva režima, koji mu je u outsource dao uličnu represiju i zločinačku operativu u pozadini fronte, ali ne u prvim godinama rata, kad su se radikalske dobrovoljačke bande bile naprosto prišljamčile paravojnim hordama, nego tek sredinom desetljeća, u onim osjetljivim trenucima kad je Sloba pokušavao balansirati, postati prihvatljiv Zapadu, pa se distancirao od Karadžića, a Šešelja upotrebljavao poput opsadnog ovna za razbijanje opozicije i građanskog poretka.Francuski sudac potpuno je izgubljen – ne može on to poloviti – prisjednici ne shvaćaju što se zbiva, a simultani prijevod očito je loš, jer nesporazumi nastaju kod najjednostavnijih pitanja. Cijela stvar ide dovraga, a Radio-televizija Srbije mirno to prenosi svaku večer, kao neviđen teatar apsurda u kojem rječiti vojvoda, naoružan historijskim podacima i teorijama zavjere, te debelim knjižurinama, srčano juriša na osupnute Zapadnjake, koji svaki čas ostaju bez teksta…Kako se taj noćni program gleda u Srbiji? Bit će da radikali trijumfiraju po birtijama. Kako ga vidi ekspertna politička populacija europskih metropola koja sve to prati po dužnosti? Sad su još čvršće uvjereni da se s nepopravljivim balkanskim divljacima uopće ne može civilizirano komunicirati…Svake večeri gledam na Hrvatskoj televiziji kako političari koji pokušavaju sastaviti vladu licemjerno grade suglasnost o uvođenju ekonomske zone isključenja na jadranskoj granici, te pokretanju ribarskog rata – tako se to stručno zove – sa susjednim zemljama. S moćnom Italijom i sa Slovenijom koja će od Nove godine, po rotaciji, upravljati Europskom unijom. Nema boljeg momenta da te susjed zatekne s njegovom ženom, nego kad se s puškom vraća iz lova. No, Friščić, koji s onim svojim poluspuštenim kapcima izgleda kao da je i sam ulovljen u ZERP-u, pa ostao predugo u kašeti, nepopustljiv je oko nacionalnih prioriteta – hrvatska skuša bliža mu je i od hrvatske svinje, koju će od sada zajednički bedinati Čobanković i Pankretić, pa će im vlada za to staviti na raspolaganje milijardu eura. Kako to vidi televizijski auditorij, te ljudi po gradovima koji su većinom glasali za promjene i europski smjer hrvatske politike? Oni su deziluzionirani, a seljaci trijumfiraju po birtijama. Kakav pak dojam ostavlja ribarsko-poljoprivredni lobi koji je preuzeo idejnu inicijativu na ekspertnu populaciju europskih metropola, koja sve to prati po dužnosti? Bit će da to ocjenjuju kao opasan balkanski politički folklor, na pola puta od onih skarednih šešeljevskih učenjačkih ispada…+Svake večeri gledam na slovenskoj televiziji kako se ruše kućice graničnih prijelaza na "zapadnoj meji" koju su predsjednik jugoslavenske vlade Ante Marković i njegov ministar vanjskih poslova Budo Lončar prije samo šesnaest godina pokušali zauzeti vojskom i policijom. Zašto ovdje nitko ne može shvatiti najočitije stvari i ne nauči najjednostavnije lekcije? 

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *