hamburger-icon

Kliker.info

Bodo Weber : Prihvatanjem municipalizacijskog modela građani BiH bi državu koja bi bila bazirana na njihovim potrebama i interesima !

Bodo Weber : Prihvatanjem municipalizacijskog modela građani BiH bi državu koja bi bila bazirana na njihovim potrebama i interesima !

Septembar 11
20:55 2014

Bodoooo8Njemački politički analitičar Vijeća za politiku demokratizacije i ekspert za njemačku politiku na Balkanu Bodo Weber sa američkim kolegom Kurtom Bassuenerom izradio je „Model municipalizacije BiH“.Pojednostavljeno rečeno, radi se o modelu po kojem bi se u BiH smanjio broj nivoa vlasti, gdje bi općine imale široke ovlasti i iznad njih bi bio samo jedan nivo – država.Ovaj model u BiH zagovara Koalicija 143 (K143), koju, uz predvođenje Centra za građansku suradnju iz Livna (CGS), čine Centar za ustavne i upravne studije (CUUS), Evropski istraživački centar (EIC) i Centar za zastupanje građanskih interesa (CPI).
◾Gospodine Weber, šta je Vas i kolegu Bassuenera potaklo da napravite model municipalizacije BiH?

Weber: Dvije stvari su bile motiv da pretvorimo osnovnu ideju kolege Bassuenera u alternativni državni model. Prvo, osjećaj da je dosadašnji pristup ustavnoj reformi koji su primjenjivale domaće političke elite i međunarodna zajednica pogrešan i ne vodi cilju, a radilo se o dogovoru sa političkim liderima o onom minimalno mogućem kompromisu, koji izostavlja pitanje potreba i interesa građana i građanki. A drugo, primijetili smo da ima jedna jedina svijetla tačka u postratnim reformskim procesima, koju niko ne uzima u obzir – općinski nivo vlasti.

Jedino su tamo reforme javne administracije bile makar djelomično uspješne, jedino tamo kroz uvođenje neposrednog izbora načelnika/ gradonačelnika imamo nekakvu vezu između osnovnih potreba i interesa građana i građanki i djelovanja predstavnika vlasti-države, jedino tamo možemo naći samorazumijevanje javne funkcije u službi građana, osjećaj odgovornosti zvaničnika i aktivnu participaciju građana.Istovremeno, istraživanja pokazuju da je vanjska granica društvenog povjerenja, čak i unutar etničkih grupa – općina. A dejtonska Bosna je građena iz entiteta i kantona, koji ništa od toga nemaju, prema dolje i gore – prema općinskom i centralnom nivou vlasti, koja je time hendikepirana do besvijesti.

Tako smo gradili državni model na vrlo jednostavnim principima: maksimalna decentralizacija državnih funkcija do općinskog nivoa, a poučeni iskustvima sa lokalnom samoupravom najrazvijenijih decentraliziranih evropskih država, umjesto današnje autoritarno lažne decentralizacije; centralni državni nivo reduciran na osnovne državne nadležnosti i funkcije moderne države 21. vijeka. To jest, harmonizacija, standardizacija, nadzor umjesto centralizma; stvaranje jakih, stvarnih mehanizama kolektivne etničke zaštite, umjesto današnjih lažnih, koje se služe manipulacijama političkih elita na štetu građana i građanki (između ostalog na osnovu pokušaja jasne definicije šta su to vitalni nacionalni interesi); nema stvaranja novih etničkih teritorijalnih linija razdvajanja; ispunjavanje svih uslova za euroatlantsku integraciju BiH.

Prijedlog je sastavljen po principu najidealnijeg modela u neidealnim uslovima tmurne bh. realnosti. Ugrađene su “crvene linije” – zaštitni mehanizmi protiv najvećih strahova etničkih kolektiva – Srba, Hrvata, Bošnjaka, na način da niko ne dobija što traži – nezavisna Republika Srpska, treći entitet, unitaristička država – time se uvodi princip realnosti i oslobađa prostor za normalan život.
◾Može li se Model municipalizacije smatrati pretečom reforme Ustava BiH?

Model nije još jedan prijedlog ustavne reforme. On se od svih dosadašnjih razlikuje u tome što nije napravljen kao još jedan prijedlog, nego kao instrument koji građani, razne društvene grupe i grupe civilnog društva mogu uzimati za aktivno učešće u ozbiljnoj društvenoj diskusiji o budućnosti države BiH, kao sredstvo za počinjanje jednog realnog diskursa, koji počinje od njihovih osnovnih interesa i potreba, a oni su isti u čitavoj BiH – javna sigurnost i vladavina prava, posao i socijalna sigurnost, funkcioniranje javnih službi (voda i struja, otpad…), te da institucije države rade u njihovoj službi, a ne obratno…
◾Čitajući dokument shvatila sam da bi došlo do ukidanja entiteta i kantona, a pristupilo bi se regionalizaciji na općinskom nivou. U tom slučaju bi se smanjio veliki administrativni aparat, posebno u FBiH, što bi vjerovatno dovelo do otpora onih koji rade u tom aparatu. S druge strane, RS teško da će prihvatiti ukidanje entitetskog nivoa vlasti. Smatrate li da u BiH postoji kritična masa i snage koje su spremne usvojiti taj dokument i pristupiti izmjeni Ustava?

Weber: Lako bi se napravio socijalni plan i plan zapošljavanja za dio državnog aparata koji bi se smanjio iz ušteda. Interesantno da sama vaša pitanja, ona koja najčešće čujemo, već predstavljaju svojevrstan uspjeh naše inicijative, u smislu uvođenja realnog diskursa naspram onog dominantnog – virtuelnog.

Da li država BiH postoji radi velikog dijela javnih službenika u nabujaloj administraciji, a koji sjede i ne rade ništa, te ih ništa ne kvalificira za taj rad osim veza i vezica koje su ih dovele do tih pozicija (onda je to parazitska država) ili treba da služe interesima i potrebama građana/ građanki koje ga finansiraju? Pa onda priča o čuvenoj metafizičkoj snazi Republike Srpske za srpske građane.

Hajdemo da vidimo koliko za pojedinca u entitetu vrijedi jedno radno mjesto, koliko vrijedi dobra penzija, efikasan zdravstveni i školski sistem naspram metafizičke vrijednosti republike koja se ne može jesti.

Šta poljoprivrednom proizvođaču u Krajini vrijedi odbijanje gospodina Dodika da se formira veterinarska služba na bh. nivou naspram toga da više ne može izvesti svoje proizvode u Hrvatsku? Šta vrijedi odbijanje da se napravi državni zakon o gasu i stvori državna regulatorna agencija, kao što zahtijeva Sekretarijat Energetske zajednice, naspram činjenice da bez toga neće biti ni Južnog toka, ni gasovoda IAP-TAP, pa time ni gasifikacije domaćinstava i industrije, pa će građani ‘braći Rusima’ i dalje plaćati najvišu cijenu gasa u Evropi.

To je onda već realan diskurs, umjesto onog današnjeg – virtuelnog. Neka se pita građane i građanke u RS-u i zapadnoj Hercegovini šta su njihovi interesi i potrebe. Ne vidim da ih je iko ikad ozbiljno pitao za to – ni nacionalne stranke, niti one sarajevske, koje sebe definiraju kao multietničke ili građanske.

No, da li će nešto od toga biti – to nije do nas. Mi smo sastavili taj instrument, a da li će neko u njemu nešto prepoznati i koristiti ga ili će on ostati samo lijepa ideja na papiru – to nije u našim rukama i ne treba biti, nego u rukama građana/ građanki BiH.

Drago mi je vidjeti da se okupila jedna grupa civilnih organizacija u Koaliciji K143 (prema broju bh. općina), koji u modelu koji smo napravili prepoznaju ono što mislimo, te da se Koalicija ovih dana proširuje i na dodatne organizacije iz dijelova ove prelijepe zemlje, za koju bi vas većina političke i dobar dio intelektualne elite uvjerio da ne može naići na pozitivan odjek.
◾Šta bi građani dobili primjenom modela koji ste predložili?

Weber: Dobili bi funkcionalnu državu, sposobnu za integracije u Evropsku uniju i druge euroatlantske organizacije.Dobili bi državu koja bi bila bazirana na njihovim potrebama i interesima, te mogućnostima građanske participacije i nadzora, između ostalog kroz neposredno biranje skupštinskih zastupnika iz općinskih izbornih jedinica.

Dobili bi jednu od najdecentraliziranijih država u Evropi. Dobili bi zaštitne etničke mehanizme, oslobođene principa straha. Dobili bi javnu administraciju na državnom i općinskom nivou u službi građana/ građanki, oslobađanje privrednog sektora od uticaja političkih elita, te omogućavanje velikih državnih i međunarodnih infrastrukturnih projekata.

Smanjenje današnje politički nabujane administracije na funkcionalnu veličinu oslobodilo bi državna sredstva za harmonizaciju socijalnih troškova cijele BiH na jednom pristojnom nivou.

Finansijska analiza Modela, koji su radili stručnjaci, pokazuje da bi javni prihodi u RS-u rasli za 22 posto po glavi stanovnika, općinske vlasti bi raspolagale sa duplo više sredstava nego danas, a koji bi u interakciji sa građanima mogli koristiti da bolje služe građanskim potrebama. I konačno, dobili bi se moderni fiskalni instrumenti za rješavanje nikad riješenog problema nerazvijenih područja.
◾Od neuspjele reforme Dejtonskog ustava iz 2006, poznate kao “aprilski paket”, BiH je, čini se, sve dalje od te ideje. Hoće li na kraju međunarodna zajednica biti ta koja će nametnuti reformu Ustava?

Weber: Neće i ne treba. Ustav države treba biti stvar građana koji u njoj žive. Međutim, šta međunarodna zajednica može i, ako mene pitate, mora uraditi jeste da stvori ambijent za to da građani/ građanke mogu ispuniti tu centralnu ulogu. To, prije svega, podrazumijeva da se jasno i javno kaže šta jeste i šta nije – vrijeme za stvaranje novih država i etničkih državica te etničke diskriminacije je zauvijek prošlo.

Dejtonska država je bila sredstvo za okončanje rata, a ne trajno rješenje, a kamoli sveta tvorevina. Politika potkopavanja države BiH uz onemogućavanje dijaloga i kompromisa ne vodi nigdje osim do destrukcije i još veće autodestrukcije.

Osim što su dosad, kroz šutnju i navodno pragmatični pristup, koji nije polučio pragmatične rezultate, de facto učestvovali u onemogućavanju ne samo ustavnih reformi, nego i svakog racionalnog razgovora u BiH o ustavnoj reformi, političke elite, potpomognute dobrim dijelom inteligencije, uspjele su zaraziti pojam “ustavne reforme” i uvjeriti građane da su suštinske promjene – nemoguće.

Jer kao što moj kolega voli napomenuti, nefunkcionalan sistem dobro radi za njih. Međutim, vidjeli smo u zadnje četiri godine da je zbog kratkoročnosti takve logike razvoj poprimio iracionalnu, opasnu dinamiku, kako za političke elite, tako ništa manje i za građane.
◾Može li BiH sa ovakvim Ustavom postati članica Evropske unije i, s obzirom na asimetričnost entitetskog ustrojstva i sve poteškoće koje iz toga proizilaze, ispuniti zadatke koje pred nju postavlja EU?

Weber: Naravno da ne može, ni sa ovim ustavnim uređenjem, a još manje sa onim kojem, navodno, gospodin Dodik godinama teži – izvornim Daytonom.

Sama činjenica da ima potrebe da postavite to pitanje pokazuje koliko je virtuelan politički diskurs u BiH, te koliki je stepen sudjelovanja zvaničnika Evropske unije u toj iracionalno-autodestruktivnoj transformaciji, kroz koju je BiH prošla zadnjih sedam-osam godina.
◾Šta i ko, po Vašem mišljenju, predstavlja najveći kamen spoticanja i prepreku na putu BiH ka evropskim integracijama?

Weber: BiH iz virtuelne realnosti u kojoj životari niko ozbiljno nije nastojao izvući. Najprikladnije bi bilo da to urade oni od kojih se to dosad najmanje očekivalo – građani, kao što su pokazali februarski protesti.

Još imam nadu u međunarodnu zajednicu, da ona napravi preokret realizma, kao što je to, pod njemačkim vodstvom, uradila Evropska unija 2011. godine prema Srbiji.
◾Šta su po Vama najznačajniji aspekti nedavne Berlinske konferencije o Balkanu i kakav uticaj bi ta konferencija mogla imati na politička kretanja u BiH?

Weber: Najznačajniji i najkonkretniji aspekt Berlinske konferencije je njen simbolički politički aspekt – da ju je uopće održala i organizirala stranka kancelarke (Angele Merkel) najuticajnije države Evropske unije, usred preokupiranosti drugim svjetskim žaristima – Ukrajinom, Irakom, Gazom…
◾Stiče se dojam da je Njemačka preuzela na sebe ulogu brige o zapadnom Balkanu i njegovoj integraciji u Evropsku uniju. Na koji način Njemačka može pomoći BiH kako bi brže i lakše ispunila uvjete za pridruživanje Uniji, a koji su pred nju postavljeni?

Weber: Evropska unija mora napraviti suštinski preokret u pristupu prema pitanju BiH na osnovu dovoljne zajedničke evropske političke volje za ozbiljnim angažmanom i na osnovu sagledavanja realnosti, kako situacije na terenu, tako i razloga dosadašnjeg neuspjeha politike EU.

Njemačka je dosad bila najznačajniji faktor sprečavanja takvog preokreta. Da li će sad konačno Berlin početi preuzimati odgovornost za takav politički preokret još je rano procijeniti. Ima naznaka, ali nema odluka… Nadam se da hoće.
◾Šta podrazumijevate pod tim kad kažete da je Njemačka bila najznačajniji faktor sprečavanja preokreta u BiH?

Weber: Berlin je godinama bio upetljan u unutrašnje borbe podijeljene Evropske unije oko sudbine dejtonskih instrumenata međunarodne zajednice (OHR, EUFOR), a koja se vremenom pretvarala u pokriće za odsustvo političke volje Zapada da se bavi suštinskim problemima u BiH – institucionalno-ustavne prepreke za stvaranje funkcionalne države, te podrivanje države koje vrši Banja Luka, a koje se vremenom proširilo na ostatak političkih elita.
◾Sve više se stiče dojam da međunarodna zajednica nema efikasnog rješenja za BiH. Zbog čega se ne poduzimaju radikalnije mjere kojim bi se BiH na neki način prisilila na ispunjenje uvjeta za pridruživanje Evropskoj uniji? Bh. političari govore o članstvu u Uniji kao jedinom ispravnom putu, ali u praksi je sasvim drugačije. Kako ih primorati da rade bolje i efikasnije?

Weber: Međunarodna zajednica se godinama udvarala domaćim političkim elitama zbog sopstvene političke slabosti, te izprazne nade koja je zauzimala mjesto političke volje. To udvaranje je makar stalo, ali sad mora preći na govor „bez dlake na jeziku“ sa jasnim porukama i odlučnim reformskim paketom uslova za integraciju u EU. Snježana Mulić-Softić (Aljazeera)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *