hamburger-icon

Kliker.info

Analiza Al Jazeere : Primiče li se Rusija pobjedi u ukrajinskoj regiji Donbas?

Analiza Al Jazeere : Primiče li se Rusija pobjedi u ukrajinskoj regiji Donbas?

11 Juna
16:39 2022

Novinar Al Jazeere Alex Gatopoulos ispituje daju li nove taktike i ciljevi Rusiji prednost u ratu u Ukrajini.

U bici za Donbas, borba oko Sjeverodonjecka ušla je u ključnu fazu. Ukrajinske jedinice su zarobljene u očajničkoj borbi sa ruskom pješadijom i oklopnim jedinicama koje namjeravaju zauzeti grad, koji je na istočnom kraju ukrajinskog odbrambenog džepa i koji je sada u ozbiljnoj opasnosti da bude prepolovljen.

Dok održavaju kontrolu nad gradom, ruske snage južno od ove značajne tačke također sporo napreduju prema sjeveru u pokušaju da presijeku puteve koji vode do grada Bakmuta.

Na sjeveru, ruska pješadija i oklopne jedinice napreduju južno prema strateški važnim gradovima Slovjansku i Kramatorsku, s njhovim ključnim željezničkim čvorištima, presudnim za kretanje zaliha i vozila s obzirom na ogromne razdaljine koje rat u istočnoj Ukrajini uključuje.

Ova dva ruska udarca osmišljena su da stisnu ovaj džep koji se stalno sužava, stiskajući ga sve dok Sjeverodonjeck i Lisičansk ne budu odsječeni od ostatka Ukrajine, okruživši i opkolivši ukrajinske jedinice ukliještene među Rusima.

Nove taktike

Dinamika rata, koji je sada ušao u četvrti mjesec, se promijenila. Rusija je učvrstila svoje snage, čuvajući svoje najbolje čete za operaciju u Donbasu, dok nastavlja držati svoje pozicije na drugim lokacijama koristeći rezerviste opremljene starijim tenkovima kao što je T-62.

Dok se jedinice ukrajinske zračne odbrane povlače iz sjeverodonjeckog džepa kako bi izbjegle opkoljavanje, ruske zračne snage sada mogu sigurnije djelovati, jer im prijeti samo oružje lansirano s ramena koje je efikasno jedino protiv niskoletećih aviona. Ovo je omogućilo ruskim zračnim snagama da podrže popratno kopneno napredovanje, udarajući po dva opkoljena grada, već razorena artiljerijskim i raketnim napadima.

Ruske snage još prave nespretne poteze. Početkom maja, više od bataljona vojnika i oklopnih vozila pokušali su preći rijeku Sjeverni Donjec kako bi pokušali odsjeći ukrajinske branioce u ova dva grada. Ovo vjerovatno mjesto prelaksa prethodno su pregledale ukrajinske snage kao vjerovatnu lokaciju za pontonski most. Ukrajinske artiljerijske jedinice usredotočile su se na ove koordinate i dronovi su opazili skupljene kolone ruskih oklopnih vozila koje su čekale da most bude sastavljen. Paljba koja je uslijedila ih je razorila, uništivši ruske jedinice i improvizovani most u tom procesu.

Iako još trpe taktičke poraze, ruske snage napreduju. Poboljšanja su provedena nakon inicijalnog debakla na početku rata. Dobavljačke linije su skraćene, uspjesi su sada sporiji i metodičniji dok visoko rusko zapovjedništvo uči i prilagođava se na rat na istoku.

Obje strane sada efikasno koriste dronove, a nihovo opažanje i zvuk koji proizvode obično su uvod u artiljerijski napad koji na ravnom terenu može imati razorne posljedice za jedinice koje se nemaju gdje sakriti.

Artiljerija je oružje koje prvo biraju dok se vode dueli između ove dvije vojske. Strani sistemi oružja, haubice, tenkovi i višecijevni bacači raketa koje je Ukrajini isporučio Zapad, se osjete ali sa sobom donose i probleme.

Rat logistike

Kontinuirana borba uzima danak ne samo od ljudi koji se bore, već i od opreme koja se koristi. Cijevi na artiljerijskom oružju se istroše nakon nekoliko hiljada metaka, gube preciznost i treba ih mijenjati. Gusjenice na oklopnim vozilima treba redovno održavati. Oštećena vozila se mogu popraviti, ali to zahtijeva vrijeme i radnu snagu. Ruske čete se moraju nositi s lošim održavanjem, ali ukrajinske ekipe koje rade na popravci i održavanju sada se muče da poprave niz nepoznatih stranih sistema za koje nemaju dovoljno rezervnih dijelova. Oštećeni tenkovi, vozila i artiljerija moraju biti povučeni iz ključnih sektora dok pokvarene popravlja malobrojno ukrajinsko osoblje koje je u stanju da ih popravi i vrati u upotrebu.

Jedan od nekoliko strateški pametnih ruskih poteza bio je udar na ukrajinska postrojenja za popravke daleko iza linija fronta u pokušaju da uspori uskrajinski ciklus popravaka, s namjerom da onesposobi nekolicinu preostalog ukrajinskog oružja na liniji.

Rusiji također ponestaje oklopnih vozila i artiljerije dok ovaj rat uzima danak na opremi, a ruska ekonomija još nije na ratnoj osnovi. Ovaj sukob je sada sve više fokusiran na logistiku i borbe iscrpljivanja, s kretanjem koje je ograničeno na niz malih ciljeva koji se polako množe kako bi pokazali da Rusija polako okreće vodu na svoj mlin.

Ruske žrtve su mnogobrojne, ali na približno 100 mrtvih ukrajinskih vojnika zajedno sa 400 do 500 ranjenih dnevno, Ukrajina počinje gubiti neke od najboljih vojnika dok su snage ove države uhvaćene „u mašinu“ koja ne pokazuje znake usporavanja.

Promijenili su se i ciljevi. Ako zanemarimo zatvaranje sjeverdonjeckog džepa, fokus je sada na transportnim čvorištima kao što su željeznička, ključna u sukobu gdje vojnici, vojna vozila i ključne zalihe moraju prelaziti velike razdaljine i stizati svježi u borbu. Vozovi su u stanju prevesti stotine vojnika i hiljade tona kad god je to potrebno, što je veoma korisno za rusku vojsku jer je u stanju da napreduje prema svojim ciljevima, iako sporo i uz veliku cijenu.

Rusija još nije suzbila ukrajinske zračne snage, ali to ni ne pokušava. Ostvaruje spore napretke i radi stabilne poteze, koristeći vojnike koji su sve više očeličeni od borbi i držeći broj žrtava na relativno niskom nivou, u poređenju da izričito nespretnim potezima na početku invazije. Zračne snage sada djeluju efikasnije podržavajući pješadiju i okolpne jedinice.

Članice NATO-a zajedno su radile na cilju da naoružaju Ukrajinu ali i dalje oklijevaju da daju Ukrajini oružje koje može napasti mete unutar Rusije, jer se pribojavaju eskalacije koja bi uključivala moguću rusku objavu rata koja bi vodila do potpunog fokusa ruske ekonomije na rat.

Eskalacija rata bi mogla voditi do opće regrutacije u Rusiji, što bi znatno povećalo veličinu vojnih snaga koje su joj na raspolaganju, iako bi bile slabo obučene. Moguća je i upotreba nuklearnog oružja, ukoliko bi ova država osjetila da je dovoljno ugrožena. Najveći strah država članica NATO-a je taj da bi rat brzo izmakao kontroli, izazvavši nuklearni požar, nešto što svi, pa čak i Rusija, žele izbjeći.

Ovaj rat bjesni nekoliko mjeseci i sada postoji utrka između Ukrajine i Rusije da se vidi ko će koga prije iscrpiti i, u ovoj novoj fazi sukoba, ko može ostati opskrbljen i naoružan dok se Rusija polako primiče svojim ciljevima, a Ukrajina se bori da uspori rusko napredovanje u Donbasu.

Alex Gatopoulos

 

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku