Kliker.info

Svi se kao čude kada se desi neka nesreća u rudnicima, ali niko od onih koji itekako dobro znaju odgovore ne odgovara na pitanje zašto se nesreće dešavaju. Rudari traže da se poboljšaju njihovi uslovi rada, da ih iz jama i s kopova ne bi mrtve izvlačili. Uglavnom je, primijetio je neko i zapisao, rudar mršav. Ispijenog lica. Naglašenih jagodičnih kostiju. On prvi stane u odbranu zemlje a da ga se i ne zove! Prvi je i kad krv treba dati. Zatreba li, dat će u humanitarne svrhe i dnevnicu teško zarađenu. On će, što drugi neće. I što bi rekao rahmetli Alija Izetbegović, prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, ima ljudi koji poštuju i ne poštuju predsjednika i raznorazne predsjednike, ima ljudi koji poštuju i ne poštuju hodže i hadžije, svećenike i advokate!

“Ali nema ljudi koji ne poštuju rudare!”, zaključio je Izetbegović senior.

Vidjet ćemo šta će, ako to uopšte bude morao, zaključiti o rudarima njegov sin Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH, kada “zakuca maca na vratanca” i na hiljade nezadovoljnih rudara iz cijele BiH, 20. jula ove godine, dođe u Sarajevo, na, kako su objasnili, mirne demonstracije. Jer sad, kada nastaje ovaj tekst, više od 200 rudara prve, druge i treće smjene Rudnika uglja Mramor (Rudnik Kreka u Tuzli) odbija izaći iz jame. Traže platu, topli obrok, uplate doprinosa i rata za kredite koje su dizali.

Dan prije (ponedjeljak, 13. juli 2015) njihove kolege Fikret Mehić, predsjednik Sindikata rudara Rudnika Kreka, i Sinan Husić, predsjednik samostalnog Sindikata rudara rudnika Federacije BiH, proveli su u Sarajevu. Pregovarali s Vladom FBiH i Eelektroprivredom BiH. Pregovori propali. Vlada FBiH i Elektroprivreda BiH nisu pristali da rudnicima uglja u Federaciji BiH od 1. septembra ove godine dodijeli dodatni prihod iz cijene struje – 1,5 feninga po kilovatu, navodi se u znimljivom tekstu Asafa Bečirovića u magazinu Dani  koji u nastavku donosi i razgovor sa predsjedenikom SBiH i bivšim generalnim direktorom Elektrooprivrede BiH Amerom Jerlagićem.

Na popčetku razgovora Jerlagić je podsjetio na formiranje  Koncerna Elektroprivrede BiH i 7 Rudnika Zavisnih društava u vrijeme dok je bio generalni direktor Elektoprivrede BiH.

Jerlagić: Smisao osnivanja Koncerna je bila prije svega potreba za stabilizacijom stanja u rudnicima, stvaranje modernih rudnika koji su spremni odgovoriti na potrebe novih blokova u TE Tuzla i TE Kakanj, veća humanizacija rada, podizanje rudarskog standarda, veća sigurnost na radu, modernizacija rudnika, centralizirane nabavke za sve rudnike sa jednog mjesta itd. Prvo smo kao Stranka pokrenuli proces donošenja Zakona o financijskoj konsolidaciji rudnika gdje je jedan dio obaveza preuzela Federacija BiH, a drugi dio kantoni. Potom su donešene odluke o osnivanju Koncerna i izdvajanju preko 200 miliona KM od strane JP Elektroprivreda BiH za dokapitalizaciju sedam rudnika u Koncernu. Upravo ta sredstva su bila neophodna da bi se stvorili bolji uslovi rada, humaniji rad rudara, prelazak sa komornih metoda na široko čeone metode rada, veća sigurnost rada u jamama, modernizacija, nabavka novih, savremenih dampera i teške mehanizacije na kopovima. Lično sam prije osnivanja Koncerna obišao nekoliko jama kako bih se uvjerio u stanje i uslove rada komorata u jamama u RMU Kakanj, RMU Breza, Mramor. To je za sve nas koji smo srcem vezani za energetiku bio najhumaniji posao koji smo uradili u svojoj karijeri. Komorati su ostavrili svoj višedeceniski san. Postali su dio Elektroprivrede BiH.

Dani : Koliko su ti ciljevi ostvareni? Naime, rudnici Kreka po osnovu poreza, doprinosa, taksi i drugih naknada duguju više od 100 miliona KM, od toga Zavodu za zdravstveno osiguranje oko sedam miliona KM. Kako se, obzirom na ciljeve Koncerna, došlo u takvu situaciju?

Jerlagić: Svaka najbolja ideja, pa i ova oko osnivanja Koncerna može biti potrošena uzaludno ukoliko ne postoje predani ljudi koji su spremni podržati tu ideju. Problem na koji smo ukazivali od prvih dana je taj da jedan veliki dio rukovodnog kadra u rudnicima, čast izuzecima, nikada nije htio da prihvati ovu ideju. Ovdje ističem da su je rudari, komorati jedva dočekali, međutim njihova rukovodstva nisu, jer su bili protiv ideje centralizacije nabavki za sve rudnike sa jednog mjesta i samim tim smanjenjem troškova. Oni su željeli da ostane staro stanje nabavki za svaki rudnik ponaosob i tu je bio osnovni sukob na relaciji rudnici – Elektroprivreda. Na žalost rukovodni kadar, kako rekoh iz nekoliko rudnika, je zbog sitno sopstveničkih interesa potapao ovu divnu ideju. Ovo prvi puta javno iznosim.

Takođe, u ovu situaciju u Kreki se došlo, pretpostavljam i zbog nepoštivanja Zakona o financijskoj konsolidaciji rudnika i neplaćanju obaveza Kantona prema Zavodu za zdravstveno osiguranje u korist rudnika Kreka. Koliko se sjećam to je bila njihova obaveza.

Treći veliki problem, posebno u Kreki je ogroman broj administrativnog osoblja u odnosu na rudare – komorate koji kopaju tonu, odnosno proizvode gigajul (GJ). Slična je situacija i u ostalim rudnicima. Teško da komorati mogu iskopati toliko tona da mogu podmiriti i potrebe preglomazne administracije.

Četvrti problem je taj da privatnici koji rade za Kreku na kraju godine ostaruju enormne profite, a Kreka tone u gubitke!!! Hapšenje jednog broja osoblja sa kopova Kreke je samo vrh ledenog brijega. Istražni organi će se morati pozabaviti dublje suštinom problema i bogaćenjem privatnika na račun Kreke i komorata. To se nije moglo desiti bez duboke umješanosti velikog broja rukovodnog kadra rudnika Kreka.

Dani : Rudari Kreke od Vlade FBiH i uprave Koncerna traže dokapitalizaciju rudnika, subvenciju rudnicima za svaki proizvedeni kilovat struje (1.5 pfeninga po proizvedenom kilovatu). Ukoliko ne bude tako, rudari su zaprijetili izlaskom na ulice! Šta mislite, koliko su njihovi zahtjevi realni?

Jerlagić: Rudnik Kreka je u izrazito teškoj situaciji. Otvoreni kop Šikulje je bio potpuno potopljen nakon prošlogodišnjih poplava. Vrlo malo ili gotovo ništa se nije uradilo na iscrpavanju vode iz kopa. Sve mašine su bile potopljene. Jama Mramor je takođe pretrpjela velike štete i nije uspjela davati planirane količine uglja. Jedino je kop Dubrave koliko toliko imao neku planiranu dinamiku, ali ni to nije bilo dovoljno. Smatram da se moralo bolje reagovati, posebno kada je u pitanju kop Šikulje i problem sa potapanjem opreme.

Sa rudarima se mora razgovarati i tražiti najbolje rješenje i za rudnike i za Elektroprivredu. Ne smije se desiti situacija da se jedni ”busaju” u prsa sa velikom dobiti, a da drugi nestaju. Nema jake Elektroprivrede BiH bez stabilnih rudnika.

Navest ću Vam jedan primjer predanog rada rukovodstva RMU Kakanj i nas iz Elektroprivrede kada smo trebali uvesti u rad neiskorištenu prugu kroz Kakanj od rudnika do TE Kakanj. Tada se iz rudnika prevozilo cca 1 100 000 tona uglja privatnim kamionima. Kroz Kakanj, mjesnu zajednicu Doboj do Ćatića. To su bili višemilionski ugovori sa privatnim licima. Dobivali smo prijetnje zbog te odluke da JP Željeznice prevoze ugalj željeznicom, a ne privatni kamioni. Ali mi smo istrajali na našoj odluci, nisu nas mogli ni ucjeniti, ni kupiti, niti uplašiti. Danas je to normalna stvar u Kaknju. Grad je čist, nema kamionskog transporta. Rudnik je smanjio troškove i nema bogaćenja privatnih prevoznika na račun rudnika. Ovo može biti model i ”case study” za svaki rudnik. Bitno je pronaći prave ljude spremne da istraju na ideji i cilju osnivanja Koncerna

Dani : U posljednje četiri godine iz Koncerna je u rudnike uloženo oko 170 miliona KM, umjesto planiranih 300 miliona, koliko je obećano nakon udruživanja!? Nije li Vlada FBiH i rukovodstvo Elektroprivrede moglo uraditi više!?

Jerelagić: Naravno da jeste i moralo je. Opet ću javno progovoriti o razlozima zbog čega nije. A nije zbog javnih nabavki i namještanja tendera za pojedine dobavljače, odnosno rušenju tendera ako ”ti odabrani dobavljači” nisu pobjedili. Sjetite se kada sam prije godinu dana upozoravao javnost o nabavci dampera za RMU Kakanj. Kada sam rekao da su tada kupili najskuplje ”skupljače kišnice” na svijetu, jer su kupili dampere za terene koji ne odgovaraju stanju u RMU Kakanj, da im ne odgovara strmi teren na kopu, da ne mogu raditi po vlažnom terenu itd. Provjerite koliko rade te mašine, a koliko su van pogona iz navedenih razloga. Kolii je to gubitak na godišnjem nivou za RMU Kakanj. Upozoravao sam o problemu tendera za nabavku širokočeone opreme za RMU Breza i kupovinu opreme bez rezervnih dijelova sa cijenom koja je u mom mandatu nuđena sa rezervnim dijelovima. Cijena je bila sa rezervnim dijelovima 20 miliona KM. Kasnije je razlika u cijeni bila 700 000 KM na štetu Koncerna!!! Ova, rezervna oprema, je kasnije nabavljena od poznatog dobavljača pod čudnim okolnostima!!! Neka nam rukovodni kadar Uprave Koncerna objasni zašto su putovali u Katowice i o čemu su pregovarali sa pobjednicima i jednog i ”drugog” tendera. Potom, nabavka širokočeone opreme za RMU Kakanj koja traje već nekoliko godina!!! Zašto i zbog čega? Pa opet ista stvar. Zbog javnih nabavki i rušenja tendera. Red veličine svake od navedenih široko čeonih stavki je cca 20 miliona KM!!! E to je osnovni razlog što se nije uložilo znatno više.

A da bude žalost još veća, pored hroničnog nedostatka opreme potrebne za život i opstanak rudnika i komorata, Koncern se bavio i bavi nabavkom najskupljeg informacionog softvera za finacijsko i korporativno upravljanje preduzećima (ne navodim ime firme i softvera zbog reklame) i na to planirao potrošiti 5 miliona KM za uvođenje te opreme u rudnike!!

Dani : Dakle, očekujete li rudare na ulicama početkom jeseni?

Jerlagić: Rudarima je došlo do grla. Oni žele iskrenog sagovornika. Onoga ko će im obećati pravu pomoć, ko će istrajati na humanoj ideji Koncerna JP EPBiH, ko će se uhvatiti u koštac sa kriminalom u rukovodstvima rudnika i Koncerna, onoga ko će biti spreman podržati komorate naspram nagomilane administracije, onoga ko će stati na rep kriminalu u namještanju i neosnovanom rušenju tendera zbog namještanja odabranim dobavljačima.

Ako nađu takve sagovornike, vjerujem da neće izaći na ulice. U suprotnom sve je moguće.

(Kliker.info-BH Dani )