Akademik Bajram Redžepagić : Bajram Treći – poput istočnjačke magije
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Na sugestiju čitalaca kritički osvrt prof. dr. Bajrama Redžepagića na priču “Bajram Treći” našeg Šemsudina Gegića objavljujemo u formi kolumne. Kada pročitate pomenutu priču i komentar uvaženog akademika saznat ćete zašto.
Bajram Redžepagić je rođen 1939. godine u Plavu u Crnoj Gori. Studirao je na Medicinskom fakultetu u Skoplju, gdje je i diplomirao 1970. godine. Magistrirao je na Vojno medicinskoj akedemiji u Beogradu 1976. godine , a doktorsku disertaciju je odbranio u Sarajevu pet godina kasnije.
U književnosti se javio 1956. kada dobiva svoju prvu novčanu nagradu za priču. Objavljivao je u velikom broju časopisa diljem bivše Jugoslavije.
Autor je čuvenih romana kao što su: “Pobunjenik” (1977.), “Pustinjak” (1981.), “Bujice” (1974.) i “Brod” (1986.). Dugi niz godina radio je na svom najvećem projektu – bez sumnje njegovom životnom djelu – na trilogiji serije romana: Hod sudbine/ The steps of Destiny.
Živi i radi u Sydney u Australiji, ali se zbog nostalgije sve više vraća u Sarajevo.
Piše : Bajram Redžepagić
Tvoja djela “Ruho” i “Devnik seobenog lica” su originalna djela koja pobilježavaju našu sudbinu i stvarnost ovog svijeta te samom činjenicom da jedan takav autor kakav si ti se osvrnuo na životnu priču o meni čini mi zadovoljstvo da na tu priču odgovorim.
Ta tvoja priča “Bajram Treći”je slivena kao nebesko tkanje ove naše svakodnevne stvarnosti, one u kojoj vidi još više lice i naličje nevidljivog svijeta…
U poruci je satkan književni vez i dubina odslikanih trostrukog lica Bajrama u jednoj ličnosti Trećeg Bajrama. Filozofski i psihološki to je lice i naličje prividne stvarnosti i lice i naličje stvarnosti koja se skriva od javnosti života onako kao u Pandorinoj kutiji, temi koju sam ja pod tim naslovom objavljivao u mojim romanima, posebno u “Pustinjaku” u dijelu romana pod naslovom Pandora-Pandorina kutija.
O tome da veliki i moćni određuju sudbine svojim tajnim dogovorima, kao interesne sfere velikih kojima se konačna istina se skriva od javnosti…
Sudbina Bajrama Trećeg ispričana prelijepim bosanskim jezikom odslikava čarobni vez istine skrivene kao u Pandorinoj kutiji… A duša Trećeg Bajrama i odsijava dušu čarobnog dječaka koji bitiše na razmeđi onih koji vjeruju u istinu i Boga i onih koji vjeruju u materijalni svijet i fizičke zakone zemaljske i koji od ličnih interesa ne vide svijeta od sebe…
Ta bitka egzoterizma i endoterizma odigrava se u razumu, a onda u srcu i duši slaže se refleksija koju ni sam taj dječak ne sagledava drukčije nego kao sopstvenu borbu za istinu.
Brojne su tjelesne i duhovne traume koje titraju kao plamičak sjenki i svijeta u duši dječaka.
I tuga i nostalgija koje ga vraćaju iz daljine.
Od oca i zavičaja ostaju sjenke bola i otsjaji trnovitog puta da se ode u svijet što dalje, ali tek u daljinama dječak Bajram shvata da od pamtivijeka moćnici ratuju i osvajaju tuđe da bi gospodarili nad porobljenim narodima.
Pošten čovjek je vrijedna pčelica, a trutova će uvijek biti, jer svi moćnici svijeta ponavljaju silu svoju kao bogom danu istinu u kojoj jači kroje sudbinu a slabiji slušaju jače.
Filozofi se nažalost zadnjih sto godina bave ispraznim temama, a ne temom šta je istina, a šta privid ili laž.
E to je zanimalo dječaka Bajrama Trećeg.
Šemsudin Gegić je na Mopasanski način odslikao stvarnost i ujedno privid i suprostavio istinu i laž kroz karakter dječaka Bajrama Trećeg.
Način na koji je to ipripovijedao je izmedju Mopasana i Tolstoja.
Pisac je dušu dječaka i karakter mu raslojavao u detalje na način na koji je maestro Dostojevski slikao duše junaka iz nižih slojeva društva.
Priča Bajram Treći Šemsudina Gegića sadrži i skrivene tajne elemente čudesnih dešavanja u porodici i kao u izvrnutoj slici u ogledalu liči na istočnjacke priče magije iz Šeherzadinih priča iz “Hiljadu i jedne noći” gdje čudesno i nestvarno nadmašuje svakodnevno i stvarnosno i gdje su oba ta elementa stvarnog i imaginarnog isprepletena pa se stvarno doima kao imaginarno i čudesno, a nestvarno kao moguće i svakodnevna realnost života da bi se opstalo.
Nije li u priči dominantno u sudbini dešavanja dječaka i docnije mladića snaga božanskog u vidu magičnog i dunjalučka stvarnost pomjerena iz ravni stvarnog u prostore imaginarnog.
U tom pogledu priča o dječaku podsjeća na Andersonove priče, ali kako priča ide dalje opisujući mladića, vizije se kristališu u svijesti dječaka i mladića kroz unutrašnji konflikt ličnosti, gdje se kroz prizmu trostruke ličnosti odslikava prirodno snaga ličnost dječaka koji nosi traumu enigme.
Ko je i šta je on, priča Bajram Treći kroz mutne vode stvarnosti sve dotakne i dosegne nebesko parče magijske istine.
Zato sve ovo liči prije na san, ali i na javu..
Bravo Šemsudine Gegiću, ovo je priča koja po snazi reči zaslužuje biti uvrštena ne samo u bosanskim antologijama i udžbenicima za djecu i mlade već i u svim južnoslavenskim pa i svjetskim antologijama književnosti.
Bajram Redzepagic Sydney 21/07/2018.
2 0 komentara