hamburger-icon

Kliker.info

Akademik Bajram Redžepagić : Bajram Treći – poput istočnjačke magije

Akademik Bajram Redžepagić : Bajram Treći – poput istočnjačke magije

Juli 22
15:30 2018

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Na sugestiju čitalaca kritički osvrt  prof. dr. Bajrama Redžepagića na priču “Bajram Treći” našeg Šemsudina Gegića objavljujemo u formi kolumne. Kada pročitate pomenutu priču i komentar uvaženog akademika saznat ćete zašto.

Bajram Redžepagić je rođen  1939. godine u Plavu u Crnoj Gori. Studirao je na Medicinskom fakultetu u Skoplju, gdje je  i diplomirao 1970. godine.  Magistrirao je  na Vojno medicinskoj akedemiji u Beogradu 1976. godine , a  doktorsku disertaciju je odbranio u Sarajevu pet godina kasnije.

 U književnosti se javio 1956. kada dobiva svoju prvu novčanu nagradu za priču. Objavljivao je u velikom broju časopisa diljem bivše Jugoslavije.

Autor je čuvenih romana kao što su: “Pobunjenik” (1977.), “Pustinjak” (1981.), “Bujice” (1974.) i “Brod” (1986.). Dugi niz godina radio je na svom najvećem projektu – bez sumnje njegovom životnom djelu – na trilogiji serije romana: Hod sudbine/ The steps of Destiny.

Živi i radi u  Sydney   u Australiji, ali se zbog nostalgije sve više vraća u Sarajevo.

Piše : Bajram Redžepagić 

Tvoja djela “Ruho” i “Devnik seobenog lica” su originalna djela koja pobilježavaju našu sudbinu i stvarnost ovog svijeta te samom činjenicom da jedan takav autor kakav si ti se osvrnuo na životnu priču o meni čini mi zadovoljstvo da na tu priču odgovorim.

Ta tvoja priča “Bajram Treći”je slivena kao nebesko tkanje ove naše svakodnevne stvarnosti, one u kojoj  vidi još više lice i naličje nevidljivog svijeta…

U poruci je satkan književni vez i dubina odslikanih trostrukog  lica Bajrama u jednoj ličnosti Trećeg Bajrama. Filozofski i psihološki to je lice i naličje prividne stvarnosti i lice i naličje stvarnosti koja se skriva od javnosti života onako kao u Pandorinoj kutiji, temi koju sam ja pod tim naslovom  objavljivao u mojim romanima,  posebno u “Pustinjaku” u dijelu romana pod naslovom Pandora-Pandorina kutija.

O tome da veliki i moćni određuju sudbine svojim tajnim dogovorima,  kao interesne sfere velikih  kojima se  konačna  istina se skriva od javnosti…

Sudbina Bajrama Trećeg ispričana prelijepim bosanskim jezikom odslikava čarobni vez istine skrivene kao u Pandorinoj kutiji… A duša Trećeg Bajrama i odsijava dušu čarobnog dječaka koji bitiše na razmeđi onih koji vjeruju u istinu i Boga i onih koji vjeruju u materijalni svijet i fizičke zakone zemaljske i koji od ličnih interesa ne vide svijeta od sebe…

Ta bitka egzoterizma i endoterizma odigrava se u razumu, a onda u srcu i duši slaže se refleksija koju ni sam taj dječak ne sagledava drukčije nego kao sopstvenu borbu za istinu.

Brojne su tjelesne i duhovne traume koje titraju kao plamičak sjenki i svijeta u duši dječaka.

I tuga i nostalgija koje ga vraćaju iz daljine.

Od oca i zavičaja ostaju sjenke bola i otsjaji trnovitog puta da se ode u svijet što dalje, ali tek u daljinama dječak Bajram shvata da od pamtivijeka moćnici ratuju i osvajaju tuđe da bi gospodarili nad porobljenim narodima.

Pošten čovjek je vrijedna pčelica, a trutova će uvijek biti, jer svi moćnici svijeta ponavljaju silu svoju kao bogom danu istinu u kojoj jači kroje sudbinu a slabiji slušaju jače.

Filozofi se nažalost zadnjih sto godina bave ispraznim temama, a ne temom šta je istina, a šta privid ili laž.

E to je zanimalo dječaka Bajrama Trećeg.

Šemsudin Gegić je na Mopasanski način odslikao stvarnost i ujedno privid i suprostavio istinu i laž kroz karakter dječaka Bajrama Trećeg.

Način na koji je to ipripovijedao je izmedju Mopasana i Tolstoja.

Pisac je dušu dječaka i karakter mu raslojavao u detalje na način na koji je maestro Dostojevski slikao duše junaka iz nižih slojeva društva.

Priča Bajram Treći Šemsudina Gegića sadrži i skrivene tajne elemente čudesnih dešavanja u porodici i kao u izvrnutoj slici u ogledalu liči na istočnjacke priče magije iz Šeherzadinih priča iz “Hiljadu i jedne noći” gdje čudesno i nestvarno nadmašuje svakodnevno i stvarnosno i gdje su oba ta elementa stvarnog i imaginarnog isprepletena pa se stvarno doima kao imaginarno i čudesno, a nestvarno  kao moguće i svakodnevna realnost života da bi se opstalo.

Nije li u priči dominantno u sudbini dešavanja dječaka i docnije mladića snaga božanskog u vidu magičnog i dunjalučka stvarnost pomjerena iz ravni stvarnog u prostore imaginarnog.

U tom pogledu priča o dječaku podsjeća na Andersonove priče, ali kako priča ide dalje opisujući mladića, vizije se kristališu u svijesti dječaka i mladića kroz unutrašnji konflikt ličnosti,  gdje se kroz prizmu trostruke ličnosti odslikava prirodno snaga ličnost dječaka koji nosi traumu enigme.

Ko je i šta je on, priča Bajram Treći kroz mutne vode stvarnosti sve dotakne i dosegne nebesko parče magijske istine.

Zato sve ovo liči prije na san, ali i na javu..

Bravo Šemsudine Gegiću, ovo je priča koja po snazi reči zaslužuje biti uvrštena ne samo u bosanskim antologijama i udžbenicima za djecu i mlade već i u svim južnoslavenskim pa i svjetskim antologijama književnosti.

Bajram Redzepagic Sydney 21/07/2018.

Podijeli

Jedan komentar

  1. Mika Vlacović Vladisavljević
    Mika Vlacović Vladisavljević August 01, 11:23

    Moje vidjenje filozofko psihološkog osvrta Bajrama Redžepagića na priču Šemsudina Gegića
    Utisci o priči “Bajram treći” su svakako jači ako razmemo i poruku Habiba Madžića koju ću parafrazirati”Bajrama treba čitati,čitati,čitati i učiti,učiti…” svakako da sam saglasan sa ovom porukom jer i sam, sem što čitam ujedno i učim tu nesvakidašnju čak šta više božansku filozofiju a na tu poruku se nadovezuje baš kao jedno posebno,božansko tkanje upravo priča Šemsudina Gegića koju je on magijskim umećem naslovio “Bajram treći”iz koje sam ja razumeo da prva dva Bajrama ,dečak i mladić stasaju u jednu neprolaznost koja je uzvišeni Bajram treći .Medjutim ,nekako ostaje nedorečena ta proča te je Redžepagić kao autor osvrta želeo da povede čitaoca u medjuredove napisanog i tako nadoknadjuje izostavljenu jednu svrsishodnu analizu tri ličnsoti kao bitnosti, kao nosioca svega vidljivog i nevidljivog snažnog psihološko filosofkog efekta.Bajram i jeste u stalnoj strahu,neizvesnosti koja jeste stalna I jedina detinja briga čistog srca kakvo je srce Bajrama Redžepagića.Sam Bajram Redžepagić svojim osvrtom na priču Gerzića upravo čini presedan uvodjenjem čitaoca u suštinu kroz mogući strah da bi maestralna priča Gegića mogla biti drugačije protumačena kod čitalaca,te da bi ovakva maestralna pripovedačka snaga Gegića ostala bez nagrade-sve češćeg čitanja iste. Meni lično je razumljiv taj strah Bajrama Redžepagića zato što sam privilegovan da ga lično poznajem u svoj mudrosti njegove pisane reči i filozofije življenja jer “nije sve za svakoga” a to se može videti veoma jasno kroz Redžepagićevo interesovanje da sazna šta je istina a šta laž ne želeći da čak ni primeti svu ispraznost filozofije koja traje gotovo čitav jedan vek.

    Odgovori

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *