20. godišnjica najvećeg zločina u Bijeljini : Ubijeno i sedmero djece, zlikovci na slobodi
Pripadnici specijalne jedinice MUP-a RS-a, poznate pod imenom Pahuljice, na današnji dan prije tačno dvadeset godina, u Bijeljini su izveli iz kuća 22 člana porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić, odveli ih na obalu rijeke Drine kod Balatuna, i sve ih ubili.
Najveći zločin
U ovom najvećem zločinu počinjenom u Bijeljini početkom agresije na BiH i etničkog čišćenja ovog kraja 1992. godine, ubijeno je i sedmero djece i osam žena, od kojih su četiri bile starije od 60 godina.U zajedničkom otvorenom pismu Jusufa Trbića, predsjednika BZK-a Preporod Bijeljina – Janja, i Duška Tomića, predsjednika Dječije ambasade Međaši, navodi se da je ova jedinica bila pod komandom ministra policije Miće Stanišića i njegovog zamjenika Tome Kovača.„Poznata su i objavljena imena svih koji su pucali, kao i imena organizatora i pomagača. Zločin su obezbjeđivali pripadnici bijeljinske policije, čija su imena, takođe, poznata, kao i imena njihovih starješina.
Ali, krivci ni do danas nisu kažnjeni, mada se o ovom slučaju odavno sve zna”, navode Trbić i Tomić, koji su u pismu nabrojali 26 imena ljudi odgovornih za ovaj zločin i onih koji nešto znaju o njemu.Oni se pitaju ko je odgovoran za ubistva civila početkom aprila u Bijeljini, ko je pozvao i doveo Arkanove ubice, ko ih je vodio i ko im je pomagao?"Ko je organizovao i provodio etničko čišćenje i dokle će mirno, u plodovima zločina, uživati Vojkan Đurković, ko je otvorio i vodio logor u Batkoviću i desetak privatnih zatvora? Ko je naredio i organizovao rušenje džamija? Šta o tome kažu samozvani ‘oslobodioci’ Bijeljine, da li je ubijanje civila, a pogotovo žena i djece, spadalo u njihove ‘oslobodilačke’ aktivnosti?”, navode Trbić i Tomić, koji se pitaju dokle će bijeljinsko Tužilaštvo i čitavo pravosuđe RS-a okretati glavu od ovih teških zločina.
Sjećanje
Inače, u zločinu počinjenom ujutro 25. septembra ubijeni su Sarajlići: Admir (6) i Alma (10), njihova majka Amira (1955) i otac Osman (1956), njegov mlađi brat Senad (1967), njihov otac Izo (1931) i majka Rašida (1920), zatim Derviša (1956), Muharem (1952), njihova kćerka Selma (12) i sin Zekerijah (1976). Ubijene su i Zurijeta Sarajlić (1934) i njena sestra Najla Džafić (1931).
Ubijeni su i Sejmenovići: Jusuf (1949), njegova žena Izeta (1951) i djeca Edina (1973) i Edin (1979). I Malagići: Rašid (1947), njegova majka Haša (1926), žena Amira (1953) i djeca Elvir (1972) i Almir (1974).
U Bijeljini će danas biti organizovano obilježavanje godišnjice ubistva članova ovih porodica. (kliker.info-Oslobo0đenje)
Komentari