Kliker.info

Zlatko Dizdarević, iskusni diplomata i novinar, te dugogodišnji dopisnik s Bliskog istoka, ocijenio je da bi ulazak Irana u sukob sa Izraelom bio “samoubilačka misija” jer bi Amerika “odgovorila na najbrutalniji način”. On je u Pressingu kazao da vodstvo Izraela na odustaje od “biblijskih granica” – od Eufrata do Nila. Također, Dizdarević je odbacio navode kako je izraelsko-palestinski sukob “religijski rat”.

Da li će se Iran uključiti u sukob sa Izraelom?

Ja još uvijek ne mogu vjerovati da je Iran spreman povući potez koji će natjerati Ameriku da odgovori na najbrutalniji način. To bi bio samoubilački potez. Bit će tu još okršaja. Hezbollah je mnogo ozbiljnija snaga nego što to ljudi misle, bio sam među njima nekoliko dana. Međutim, ni oni ne ulaze u otvoreni sukob sa Izraelom, nego ‘kljucaju’ iz Libana. Ali taj potez je Izraelu otvorio dva fronta, gore prema Hezbollahu i dole prema Gazi. Sve to ima veze sa informacijom da je Netanyahu pristao na zahtjev Amerike na odgađanje kopnene ofanzive, dok SAD ne napravi sigurnosne poteze i ne osigura svoje vojnike koji su razasuti po Bliskom istoku, da ne budu žrtava među njima. Dakle, ne isključujem nažalost nijednu varijantu poput one za razmještanje dva miliona Palestinaca iz Gaze. Bila je priča da će ih prebaciti na Sinaj, ali je (egipatski predsjednik) Al-Sisi to odlučno dobio. S druge strane se postavlja sljedeće pitanje, na koje u Izraelu nemaju odgovora – šta poslije Gaze? Šta i da se u potpunosti obračunaju sa Hamasom, šta će sa Gazom? Da li će se Izrael proširiti (na račun teritorije Gaze)? To proizvodi novu dramu. Mislim da u Izraelu postoji ozbiljna struktura koja se zasniva na priči o bibilijskim granicama, a to su Mezopotamija, Eufrat sa jedne strane i Nil sa druge.

Da li je ovo religijski rat?

Nije, ali dobija takve konotacije. Insistira se na toj tezi. Ovaj rat proizvodi efekte na tom religijskom planu.

Hoće li se situacija na Bliskom istoku iskoristiti da bi se dodatno destabilizovalo stanje u BiH?

Mislim da nas niko ne može destabilizovati koliko to mi sami činimo. Mi mislimo da smo mnogo značajniji u svjetskoj politici nego objektivno što jesmo. Ali da će se proizvoditi histerija i mržnja na terenu religije – naravno da će to imati svoga uticaja.

Kako se bh. vlast trebala postaviti prema novom ratu na Bliskom istoku?

Kao što sam već rekao, mi smo sami sebi postali najveći problem. To što se kod nas dešava nigdje drugo ne postoji na svijetu. Mi smo legalizovali u potpunosti situaciju da je najnormalnije da članovi Predsjedništva govore drugačije jedan do drugog ili trećeg. Bez reakcije se ostaje kad jedan ambasador odbije da podigne ili spusti zastavu. Ili kad grupa ambasadora napiše pismo u kojem odbija zahtjev Ministarstva vanjskih poslova. Smiješno je i ironično koliko mi ozbilno ne prihvatamo raspod u kojem živimo.

Hoće li biti interesa da se ovdje instalira palestinsko-izraelski sukob?

Uvijek ima onih koji imaju takve interese.

Ko su ‘oni’?

Oni koji ciljano prizivaju mržnju i na toj mržnji opstaju. Ovdje je cilj u odnosima između partija, stranaka, entiteta… poraziti onog drugoga, a ne s njim praviti projekte za zajedničko dobro. Mi pri tome imamo ovdje projekt proizvodnje problema i mržnje, a teren je za to dobar. Zašto se niko ne bori protiv toga? Zato što je ogroman broj ljudi egzistencionalno ugrožen pa mora da šuti.

Novinar, pisac i diplomata Zlatko Dizdarević kazao je  potom između Izraela i Palestine dok se “rukovodstvo Izraela protivi uspostavljanju bilo kakve druge države osim Izraela, a iza sebe imaju moćne države”. Na pitanje voditelja šta nas onda čeka, sagovornik N1 odgovorio je “u najboljem slučaju – status quo” u kojem će odumirati ovo pitanje i dalje.

Italijanski obavještajci kažu da je Balkan leglo terorističkih ćelija? Da li ćemo se morati pravdati da nismo teroristi?

U svijetu se sve više manipuliše informacijama. Robert Fisk, jedan od najvećih reportera sa Bliskog istoka, kazao mi je prije 20 godina da će doći situacija kad više vijest, koja se sastoji od pet ključnih pitanja: ko, šta, gdje, kad i zašto – neće sadržavati posljednje pitanje “zašto”. ezadnje

A zašto?

Zato što se otvara mogućnost manipulacije informacijom. A i ova četiri (ključna pitanja) su napuštena u trci za klikom.

Ukrajina je pala u drugi plan?

Očigledno je da i to nije proizvedeno samo od sebe, očigledno nije palo sa neba. Kolik god da je Putin napravio zločin po definicija, kao što je to uradio i Hamas, zaboravlja se informacija da se potpisalo da neće nove zemlje EU ući na granicu Rusije. “Izgubilo” se to kao i mnoge odluke UN-a koje su osudile zločinačko, aparthejdsko ponašanje Izraela. Naučio sam da se ne može terorizmom eliminisati terorizam.

Da li je anticionizam jednako antisemitizam i da li čim neko podržava Palestinu znači da podržava i Hamas?

Vidjeli smo to danas u reakciji izraelskog ambasadora na govor (generalnog sekretara UN-a) Guterresa. Ne može anticionizam biti jednako antisemitizam iz jednog razloga – nisu svi Jevreji Izraelci i ne moraju se stavljati u isti koš, to sam čuo od svojih prijatelja Jevreja. Anticionizam jeste osuda nečeg što jeste agresivno i u sadašnjoj situaciji terorističko. Šta god kažeš da se ne sviđa vlasti u Izraelu oni odmah proglašavaju antisemitizmom.

Mnogi porede situaciju na Bliskom istoku sa Ukrajinom da bi ukazali na dvoličnost Zapada?

To je sastavni dio priče koji ne mora vezati Rusiju i Ukrajinu sa Izraelom i Palestinom nego govori kakve su mogućnosti manipulacije. Hamas nije elemenat koji negira šta Izrael radi 75 godina.

Izrael tražio ostavku Guterresa?

Mene je Guterres iznenadio jer smatram da su Ujedinjene nacije odgurnute potpuno u stranu, same su sebe gurnule. U tom kontekstu me je Guterres prijatno iznenadio s tim što je rekao. On je od prvog dana bio poprilično odmaknut od ove crno-bijele histerije koja je vladala. Izrael je sada donio odluku da zabranjuje funkcionerima UN-a izdavanje viza za ulazak u Izrael zato što su se “svrstali na stranu Palestine”.

Samo rijetki insistiraju da treba mirno rješenje ove situacije, sa dvije države. Možete li zamisliti neku konferenciju na kojoj se govori o trajnom miru između Palestina i Izraela?

Ne mogu. Ne mogu zato što ovo rukovodstvo Izraela uzgaja se na višedecenijskoj filozofiji koja je protiv uspostavljanja bilo kakve druge države osim Izraela, a iza sebe imaju moćne države. Pitanje je koji su zaista stvarni i istinski interesi onih koji stoje iza Izraela. Mislim da je ova situacija (trajni mir između Palestine i Izraela) nemoguća.

Šta nas onda čeka?

U najboljem slučaju – status quo u kojem će odumirati ovo pitanje i dalje. Ne vidim ko je ozbiljan u međunarodnoj zajednici protiv toga.

“Hamas je bio projekat za koji su prije 35 godina bili zainteresovani Amerikanci, a logistički ih je pomogao Izrael sa Mosadom na čelu, jer su unijeli razdor među palestinskim narodom. U cionističkoj vlasti u Izraelu na čelu sa Netanjahuom je filozofija – očistiti Palestinu do posljednjeg čovjeka”, rekao je iskusni diplomat i novinar, jedan od najboljih poznavalaca stanja na Bliskom istoku, Zlatko Dizdarević u Pressingu. Dizdarević je boravio više puta na Zapadnoj obali i u Gazi, te je boravio i u vrijeme stvaranja Hamasa. Citirao je zapadne medije i izvore koji tvrde da je Hamasov napad bio planiran i dogovoren s izraelskim službama, ali da je Hamas otišao dalje mimo tog dogovora.

Ima li rješenja za sukobe na Bliskom istoku?

Mi živimo u potpuno drugom svijetu u odnosu na onaj u kojem smo živjeli prije 10, 15, 20 godina. I to je jedan od velikih problema jer nam je optika u kojoj posmatramo sve što se dešava danas bitno drugačija. Odrastali smo na potpuno drugim kodovima i moralnim vrijednostima ne govorim u ideološkom smislu. Kada razgovaramo o svjetskoj situaciji, pogledajte Povelju UN-a kakva je bila kada su UN formirane i postoji i danas, niko je nije dirao. I u njoj piše da je ratovanje protiv drugih zemalja, intervencija u drugim zemljama nedopuštena, miješanje u unutrašnje stvari država nedopušteno, zamislite koji je to crni humor što se danas dešava, a niko ne reaguje. Priča o Palestini bez obzira na divljaštvo Hamasa u prvoj inicijalnoj intervenciji koja nije slučajna, je jedan od elemenata samo na koji su, ne mogu reći da su se ljudi navikli, nadam se da većina nije, ali se već i o tome razgovara selektivno. Ima država, gradova gdje nema osude tog čina. Postoje i na drugoj strani oni koji ne govore o ničemu sem tome.

Zašto postoji selektivna empatija?

Zato što, po mom dubokom uvjerenju, ne može se shvatiti ništa ako se ne posmatra iz ptičije perspektive odozgo, a ta empatije iz te perspektive je rezultat toga da je biznis postao najvažnija stvar na svijetu i u taj interes se ugrađuje drugačije vaspitanje i mediji koju su nestali kao proizvođači objektivne prave vijesti. Proizvodnja mržnje amoniziteta je biznis. Čak do te mjere, znam da zvuči stravično, prozivodnja smrti je mnogo profitabilniji biznis danas u svijetu nego dobrota. Mislim na proizvodnju ratova. Ratovi se moraju proizivesti da bi se prozivodilo oružje jer je to najprofitabilnija proizvodnja na svijetu. A u pozadini su ljudi koji nemaju, da ne kažem empatiju, nego potrebu da razmišljaju o tome.

Ko su glavni proizvođači smrti?

Biznisi koji profitiraju na tome. Destabilizacija – na njoj se rađaju razni projekti koji nisu postojali prije 10-15 godina, ulazi se u sukobe i na njima se zarađuje. Nagledao sam se toga 40 godina.

Da li je po toj logici ovaj sukob kojem svjedočimo proizveden?

Po meni je veliki utjecaj na sukob imala potreba u Izraelu, ne govorim generalno o Izraelu, nisu svi Netanjahovi borci, ali činjenica koju Netanjah baštini, pogotovo u posljednjoj ekipi s nekoliko fašista i cionista, oni su zadojeni filozofijom koja je u temeljima ekstremnog cionizma i drugačija od aprthejda koje su imale kolonijalne države.

Zašto smo došli u situaciju da kada neko kaže da podržava prava Palestianca bude automatski optužen da podržava Hamas?

Meni su smijali kada sam pisao o arapskom proljeću, o ISIL-u, al-Nusra frontu (prije dosta godina, op.a.) a onda se desilo. Kada govorimo o Izraelu i svemu tome, ja ne kažem među Jevrejima, već cionističkoj vlasti u Izraelu je ugrađena logika aprathejda koja nije postojala u Južnoj Africi – da crnce treba izbaciti, već učiniti ih, uslovno rečeno, robovima. Filozofija Izraela od početka je očistiti Palestinu do posljednjeg čovjeka. Ja ne znam nijedan slučaj boravka u Palestini gdje su, recimo, borci Fataha ušli u kuću kod civila i ubili dijete. Koliko je 75 godina uništavanje digniteta, ali Palestinci Fataha nisu bili ljudi, ni borci, ni osvetnici, ni oni koji će upasti na rok koncert gdje je 250-260 mladih ljudi, potući ih i poklati.

Izraelska vojska je bila iznenađena napadom?

Nisu jer postoje pisani dokumenti iz zapadnih izvora. Izrael Netanjahuov je imao interesa da zaustavi proces pravljenja palestinske države. To zaustavljanje procesa znači treba zaustaviti ono krilo Hamasa sa Arafatom na čelu, s onim snagama u kojima nisu bili isključivo na čelu muslimani fundamentalisti. Kada je napravljen Hamas, bio sam tada u Gazi, bilo je čudno kako se pravi jer je bio “nestašna organizacija” u odnosu na ozbiljni Fatah koji je bio povezan sa PLO. Tada sam napisao da je to projekat za koji je zantiresovana Amerika, da su ga logistički pomogli Izraelci s Mosadom na čelu.

Hoćete reći da je Hamas izraelski projekat?

Neću da kažem da je izraelski projekat već je bio ohrabrivan i pogurivan i finansijski pomognut jer je bio faktor razbijanja unutar palestinske zajednice.

Ako ste to napisali prije 35 godina, šta je danas Hamas?

Pročitat ću citate sa Zapada – plan za vođenje sopstvenog rata protiv Palestinaca zamišljen je prije nego je pokrenuo Hamas operaciju u Izraelu. To nije bio neuspjeh izraelske obavještajne službe, upravo suprotno. U pitanju su dokazi da je operacija Al Aksa- oluja strateški uspjeh Izraela. Bivši obavještajac izraelske vojske kaže kako se čini da su narodi Izraela i Palestine ponovo prodati višim silama.

Zašto bi, kao je tačno to što kažete da je Netanjahu imao interes, pristao na to da njegovi ljudi budu ubijani u napadu Hamasa?

Zato što iz perspektive u odnosu na histeričnu fantaziju o biblijskim pravima treba napraviti tu biblijsku državu. Šta tu znači 200-300 ljudi koji će biti žrtve za cilj koji se radi? Dobiće spomenik, priznanje, sve što treba. Iz naše današnje perspektive je logično što se teško mirimo s tim jer smo odrastali na drugom sistemu vrijednosti.

Ako je to tačno sve što govorite i ti ljudi što citirate govore istinu, zašto Palestinci nisu prepoznali ulogu Hamasa?

Naravno da jesu, ali su bili nemoćni jer ih je svijet ostavio. 75 godina je prošlo od odluke da se naprave dvije države i ide dalje, i to ide 75 godina niz brdo. Ko im je pomogao egzistenacijalno odlučujući način? Niko. Čudim se da u takvoj Palestini nije rođeno mnogo više terorista nego što ih je bilo. Najgori rezultat koji će današnja situacija da iznjedri je potpuno skidanje s dnevnog reda ideje o palestinskoj državi.

Eksperti i Biden je rekao da trebaju biti dvije države?

To Biden došao pameti poslije svega sada. Bio je proiv tog Netanjahua u prošlom mandatu jer mu je geostraegija tražila da se oslobodi viška ratova i negativne energije u koju je Amerika angažovana i pogurao je njegovu smjenu. Sada ga je vratio nazad i sada je s njima u najvećoj ljubavi. On je pokušaao da bude čovjek koji će riješiti ovu situaciju i izgubio je posrednika u arapskom svijetu, izgubio je proces koji je započeo Trump, a to je približavanje Izraela arapskim partnerima i zaljevskim državama. Taj proces je sada zaustavljen.

Bivši premijer Izraela rekao je za N1 da je Hamas napad 7.10. izveo po scenariju Netanjahua, ali da je otišao dalje od toga i optužuje ga da je htio uništiti palestinsku upravu, a ostaviti Hamas koji ne bi mogao biti partner za mirovne pregovore?

Ne znam zašto ne bi mogao biti. Govorim hipotetčki, da je Hamas pobijedio on bi postao partner onima kojima partner treba. Palestinska uprava je od početka problem onima koji nisu htjeli palestinsku državu.

Netanjahu gubi podršku građana. Tri četvrtine ispitanih ga okrivljuje za ono što se sada dešava.

Trenutak je takav da te tri četvrtine nisu u poziciji da to kažu, može im se reći da najvažniju dužnost odbrane države žrtvuju zbog Netanjahua. On u ovom času nije u problemu. Zato on ima beskrajan interesa da se problemi nastave jer će svako smirivanje situacije dovesti do takvog razmišljanja situacije jer je Netanjahu u stanju u ime interesa koje zastupa brani svoju sudbinu premijerskom pozicijom jer mu je uručena tužba za korupciju itd. A dok je na mjestu premijera prema zakonima je siguran. Nameće osjećaj Izraelcima da su napadnuti u velikoj opasnosti i da je on taj koji sređuje mir.

Šta je s Plestincima? Već 6.500 ubijenih, među njima veliki broj djece. Veliki broj je raseljenih, bez struje, vode, hrane. Razmišlja li iko o njima?

Na velikoj svjetskoj sceni ne razmišlja niko o nikome i onome što im nije u ineteresu. Zgražavat će se oni koji razumiju šta znači izgubiti dijete ili bilo kakav status. Oni su ljudski silovani 75 godina načinima na koji su istjerivani iz svoga, ponižavani. Iz naše perspektive ovdje, nisam nikakav agresivac, bio sam začuđen nebrojeno puta kako je moguće da se to trpi, ta vrsta obespravljenosti, poniženja i svođenja na ništa. Ko im je pomogao u 75 godina? Ne znam nijedan veliki politički problem koji je trajao toliko dugo, a imao iza sebe toliko gotovih konkretnih rješenja, odluka, svih mogućih svjetskih rezolucija, zaključaka…. i na kraju opet “so what?”

Kako se desilo da svi koji su bili za mir, od bivšeg egipatskog predsjednika, bivšeg izraelskog i palestinskog lidera, završili ubijeni?

Zato što mir nije onima koji vode svjetski biznis na najbrutalniji mogući način bitan, gube. Otkako sam počeo da se bavim Palestinom i Izraelom nije mi dugo trbealo da shvatim da bi, da su se napravile dvije države, oni bi bili najveći partneri u roku od tri – četiri godine. Oni su isto podneblje, isti način razmišljanja, imaju iste resurse, da su pozitivni ljudi prevladali.

Da li je moguće da nekada u budućnosti Izraelci i Palestinci živjeti u miru?

Postoje takva razmišljanja kod ljudi koji su rijetki po svojoj inteligenciji, dobroti i karakteru. Najpoznatiji novinar Gideon Levi u Izraelu 30 godina ima zakletvu samom sebi, da će svake nedjelje jednom najmanje otići iz Tel Aviva na Zapadnu obalu i tu svaki put ući u neku kuću, otići na neko mjesto, da bi tekstovima koje će da piše odgovarati normalnoj logici i time doprinijeti koliko je moguće da se prevaziđe u Izraelu situacija. Imao je dosta problema i jedno vrijeme ga je pratila policija.

I on kaže da je sada prekasno za uspostavljanje dvije države već da bude jedna?

To je li prekasno ili nije, kada je u pitanju sociologija ništa nije prekasno ako je projekat ispravan.

Kažete da Hamas nije izveo iznenađujući napad već je izraelska služba bila svjesna, da je Hamas mimo dogovora prešao dalje i napravio nešto što nije bilo u planu?

Tu ima milion elemenata koji su uticala na sve to skupa. Ova priča, po meni, uopšte prvenstveno nije priča Izraela i Palestine već upaljač za mnoge promjene na planetarnom nivou. Ugrađuju se interesi Bliskog istoka, SAD, Rusije, Ukrajine. Kine, Brixa o kojem niko ne govori.

Bojite li se da bi ovo moglo izazvati svjetski rat?

Jako je teško reći. Postoji nekoliko scenarija koji su mogući i ne vidim u ovom času da jedan striktno prevlađuje. Mislim da je najbrutalniji scenario koji ste spomenuli – izazivanje eksplozije planetarnih razmjera,  da je on svakim danom korak po korak bliži nego što je bio bliži prije 15 dana zbog toga što se ne realizuju druga rješenja koja bi nila normalnija i logičnija. U nekim normalnim odnosima u i diplomaciji, međunardnoj politici ne može se kazati nemoguće je dovesti do pregovora koja bi stimulisali prekid pucanja barem privremeno. Može se zaustaviti ovo što je čisit genocid. Izmjestiti milion i 200.000 ljudi u 24 sata gdje je većina starih koji se ne mogu kretati, pa su postali legalni cilje jer su ostali.

Dali su im prijeteći nalog, a svi su mislili da je to zbog toga da bi se sklonili od bombardovanja, a onda su nastavili bombardovati tamo gdje su otišli – jug.

(N1)