Kliker.info

Ova je Bosna stvarno čudo, neopjevano. Evo, recimo, ako cijeli svijet prihvata da iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena, da vidimo kako to izgleda kod nas. Ko su supruge naših uspješnih muškaraca?

Piše : Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

Da ne bi Sjedinjenih Američkih Država i crne liste, niko valjda nikad ne bi ni čuo za Snježanu Dodik, koja, je li, po toj bjelosvjetskoj logici, stoji iza uspjeha predsjednika Republike Srpske. A vidjeli smo je tek kad je skupa sa Željkom Cvijanović, premijerkom RS-a, otputovala da uživo, s vašingtonskih ulica, gleda inauguraciju Donalda Trumpa, i to samo zato što joj uspješni suprug, kao ni ostali stanari crne liste SAD-a, nije mogao dobiti vizu, pa je ženski duo imao zadatak pokazati da zabrana ne važi za njemu bliske, već samo za njega lično.

Supruga Dragana Čovića je penzionerka, kaže on i ne pominje da je nekad bila pravna zastupnica kladionica, dakle vrlo uspješnog biznisa u BiH. Sebiju Izetbegović, suprugu Bakira Izetbegovića, manje-više svi znaju, no ovdje je malo onih koji će reći da pominjani aksiom vrijedi, baš naprotiv – uvriježeni je stav da iza njezina uspjeha stoji suprug. O onim vajnim ministrima koji su s foteljom zaimali i ljubavnice ne treba ni govoriti, ko bi se tu snašao ko je kome poluga uspjeha i da li uopće supruga želi i da zna čime se uspješnik sve bavi. A ako okrenemo priču pa se usudimo analizirati uspjehe žena, e tek onda nastaje prava drama. Kako, naprimjer, objasniti domete Gordane Tadić, aktualne vršiteljice dužnosti glavnog tužitelja Bosne i Hercegovine?

Gospođa Tadić i sve oko nje, da se poslužim stavovima kolega iz zagrebačkog Jutarnjeg lista, obavijeno je velom tajne: “Štura biografija otkriva na kojim je sve radnim mjestima tužiteljica Tadić do sada radila, ali ništa više od toga, pogotovo ništa iz delikatnih predmeta i istraga s kojima se susretala”. Hajde, da pretpostavimo da je bilo i takvih, delikatnih istraga, neće biti da je izvučena iz šešira na mjesto v.d. glavne tužiteljice i poziciju odveć moćnu u zemlji u kojoj vrijedi pravilo da se ženama uspjeh puno teže priznaje i da se moraju znatno više angažirati kako bi se dokazale. Da zavirimo ipak u njezinu biografiju, valjda neće zamjeriti što joj godine pominjemo. Rođena je u Živinicama 1962., diplomirala je pravo u Sarajevu 1985., a pravosudni ispit položila 1995. godine. Radila je u privredi do 1996. kada postaje zamjenica općinskog tužitelja u Živinicama. U Tuzlanskom kantonalnom tužiteljstvu bila je tužiteljica od 2003. do kraja 2011. godine, da bi početkom 2012. bila imenovana zamjenicom glavnog kantonalnog tužitelja. Za tužiteljicu Tužiteljstva BiH imenovana je odlukom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH od 20. novembra 2013. godine. Odlukom VSTV-a BiH od 28. septembra 2016. godine, dotadašnja zamjenica glavnog tužitelja i rukovoditeljica Posebnog odjela za ratne zločine imenovana je za v.d. glavnog tužitelja.

Ako je do tada gospođa Tadić uspijevala da ostane obavijena misterijama napredovanja, od tada su se makar počela očekivati konkretna djela. U međuvremenu se štošta saznalo pa tako i djevojačko prezime naše junakinje te i neke porodične zasluge: prije udaje gospođa se prezivala Krešić, kao i rođak joj Mijo, inače zamjenik ministra sigurnosti BiH, koga je još Alija Izetbegović okitio visokim odličjima za službu u Armiji BiH. Hrvatski mediji vole istaći da je Mijo Krešić “tek kada je strelovito napredovao postao i član HDZ-a BiH”. Neki zlobni domaći mediji pak otkrili su da još iz školskih klupa traje veliko prijateljstvo rođaka Mije, rođake Gordane i stanovite Ružice Jukić, inače zamjenice predsjednika VSTV-a BiH koja redovito – iako neupitana – čim se pomenu političke veze u pravosuđu, voli kazati kako nije istina da svoj streloviti napredak u karijeri i neupitnu podršku sudija u Federaciji duguje HDZ-u BiH. Kako god, sve troje za bazu imaju Tuzlu, odakle je potekao i bivši glavni tužitelj Goran Salihović s kojim je, i to su zabilježili novinari, gospođa Tadić gajila prijateljske veze.

No, to je nije spriječilo da se i VSTV-u i javnosti pohvali enormnim brojem slučajeva koje je njezin prethodnik baštinio u ladicama, više od 200, te da obeća radikalne rezove s dotadašnjom praksom. Nakon cijele godine rezultati Gordane Tadić mogu stati u jednu rečenicu: kriminal i korupcija cvjetaju kao nikada prije. A gospođa Tadić ne krije apetite da svoju titulu v.d. zamijeni izborom na mjesto glavne tužiteljice. Kako, kad se nema čime pohvaliti? Ili je njezina tajna uspješan muškarac? Za supruga se saznalo iz izjave gospođe Tadić, kad je onomad novinarima kazala da se nije ona, već on – taj njezin dakle uspješni muškarac – dosjetio i kladionici izdao prostor u njihovoj porodičnoj kući pa to novinare nema šta da se tiče. Posljednjih se dana klupko počelo razmotavati i čini se da je gospođa Tadić govorila istinu. Njezin suprug je zaista obični smrtnik zainteresiran za ojačanje kućnog budžeta kojem je – pravo govoreći – upala kašika u med, da ne kažem obezbjeđenje pred kladionicu, ni krivom ni dužnom već po zahtjevu supruge koja smatra da joj treba obezbjeđenje pred kućom koje će plaćati poreski obveznici.

Ispostavilo se naime da je gospođa Tadić mnogo važna političkim krugovima u našoj zemlji i to toliko važna da je bila tema susreta na Jahorini. To je onaj sastanak od prije koji dan, koji se zbivao usred sjednice državnog Parlamenta, kada se odlučivalo o novom setu Zakona o akcizama. Na Jahorini su se naprasno susrele delegacije HDZ-a BiH i SNSD-a, koje su predvodili uspješni muškarci, lideri partija Dragan Čović i Milorad Dodik.

I kao i obično, usuglasili se da je u BiH teško obojici, javnosti su poručili da su istomišljenici, što je Čović podebljao izjavom da Dodik “unatoč njegovim gafovima, nikad nije iznevjerio dogovore, što je posebno džentlmenski s njegove strane kad je u pitanju politika”. A politika ovog dvojca pronašla je – tvrde marginalci s Jahorine – zajednički imenitelj: gospođu Tadić, koja bez obzira na konkurs mora ostati glavna tužiteljica. Što je zadatak VSTV-a BiH, s Milanom Tegeltijom na čelu​. Eto što ti je Bosna, iza uspješne žene ne stoji jedan, već tri muškarca iz najmanje dvije partije.