Kliker.info

„Neko mora da na kraju donese odluku, neko mora da vodi. Ima neko ko misli da je demokratija odlična, ima neko ko misli da nije. Arsistotel je mislio da je prosvijećena diktatura najbolji oblik vladavine. Ja sam bio taj koji je pisao i koji je donosio odluke. Bilo je i logično, da ja, koji pišem – i vodim. I ne mislim da je to bio problem – nije. Bijelo dugme nikada nije imalo problem s tim što ja donosim odluke. Možda je Bijelo dugme najveći problem imalo zato što je radilo malo. Prve godine smo, mislim skoro 300 dana svirali.

Masovni ukus je bio daleko od toga što smo mi radili, to je bio sizifovski posao da se taj ukus preokrene prema nama. Ja sada, kada pomislim da bih to trebao danas da uradim, u današnje vrijeme, ne mogu to zamisliti, ne znam ni kako mi je to pošlo za rukom tada. Problem je bio taj što su porezi bili veliki i što je bilo glupo raditi za taj porez.

Zato je Bijelo dugme radilo u početku puno, a onda smo svirali svake dvije godine, svake tri godine smo izdavali ploče. Cijela karijera Bijelog dugmeta je nekih stotinjak pjesama. Toliko profesionalni kompozitori napišu godišnje. Problem nikada nije bilo to da ja donosim odluke, to je čak svima nekako olakšavalo život.“, rekao je Bregović za Radio Sarajevo.

S obzirom na to da je Bijelo dugme od samog nastanka predstavljalo senzaciju ne samo u Sarajevu, nego i na prostoru cijele bivše Jugoslavije, Bregovića smo pitali koliki je to pritisak bio za njega i da li je u toj jedinstvenoj rock,'n'roll priči bilo stvarnog prostora za istinski rock.

„Rock'n'roll je samo odjeća. Danas kada gledate na rock'n'roll i izvadite taj njegov društveni kontekst , tu važnost – to je samo odjeća. Ako pogledate slike kako sam se oblačio u to vrijeme, otprilike je i moja muzika bila tako obučena. Mislim da je za ovo vrijeme prirodno da moju muziku obučem u neku prirodniju odjeću, a to je ova u kojoj je sad. Taman posla da se oblačim isto u 20-oj i 50-oj, ko to još radi.“

„Umjetnost u dosad poznatom smislu polako prestaje da postoji. To je Marxova teza o kraju umjetnosti koja se polako ostvaruje. Svako ko ima jedan telefon može da snimi igrani film, svako ko ima telefon može da snimi muziku. Mi smo u poziciji da svako od nas može biti umjetnik. Ima li išta ljepše? Tako da – sve će teže biti proizvesti zvijezde. Ili će biti puno zvijezda svaki dan. I to je lijepo. Lijepo je živjeti u takvom svijetu u kojem vidiš da svijet nije samo televizija. Oni koji su naivni misle da se sve događa na televiziji.“

(Kliker.info-Seebiz)