Kliker.info

Ne dešava se to tako često, ali nije iznenađenje kada se velike i moćne zemlje, ničim izazvane, oglase s najvišeg vrha o svojim eventualnim uplivima u malim i krhkim demokratijama.

Demant Predsjedništva Republike Turske da se turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan miješao u uspostavljanje vlasti u Bosni i Hercegovini jedan je od primjera kada se državni vrh jedne velike zemlje referira na medijske spekulacije, bez konkretnih dokaza, vjerodostojnih izvora, pa i upitnosti jesu li te „priče iz ozbiljnih političkih kuloara“ dobronamjerne i korektne u maloj zemlji na Zapadnom Balkanu.

Piše : Fuad Kovačević (AJB)

„Erdogan u svakoj prilici ističe da se odluke u zemlji [Bosni i Hercegovini] trebaju donositi kroz demokratske procese i da ni na koji način ne treba dozvoliti intervencije suprotne demokratskim principima […] Tvrdnje o suprotnom stavu Turske su neosnovane […] Problemima u Bosni i Hercegovini pristupa se s nepristrane perspektive, koja obuhvata sve segmente društva, te s iskrenim i konstruktivnim stavom“, saopćeno je iz (čudo je ta birokratija, kada sa 11 riječi daje naslov nekom organu) Centra za borbu protiv dezinformacija Direkcije za komunikacije Predsjedništva Republike Turske.

Uvlačenje predsjednika Turske u bh. ‘živo blato’

Nema nam druge nego prihvatiti (mnogi će reći nepotrebno) pojašnjenje i negiranje iz Ankare kako Erdogan „ohrabruje određene političare da se ovdje napravi rekonstrukcija vlasti“, konkretno da je „ponudio [predsjedniku bh. entiteta Republike Srpske Miloradu] Dodiku čak, navodno, i neku vrstu financijske podrške ukoliko Stranka demokratske akcije uđe u državni saziv Vijeća ministara“. Krilatica kako je manje bitno šta je rečeno od onoga ko to govori mogla bi se odnositi i na ovaj slučaj, jer je autor izjave o uvlačenju predsjednika Turske u bh. „živo blato“, tvrde upućeniji, jedan od eksponiranijih (medijskih) glasnogovornika Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine i vjerovatni novi član Upravnog odbora Federalne radio-televizije.

No, vratimo se u „meritum“, odnosno kome je to i zašto, prema navodima novinara iz Mostara (ali i nekih drugih medijskih zaposlenika iz „političkog Sarajeva“), Erdogan ponudio „finansijsku podršku“ da se Stranka demokratske akcije vrati tamo gdje je (na svim nivoima) bila 29 od posljednjih 35 godina kako nam je demokratija zakucala na vrata i konačno upalila svjetlo.

Nesumnjivo je da Milorad Dodik ima solidnu relaciju s turskim predsjednikom, čime se nerijetko hvali, a o desetljećima dugom prijateljstvu aktuelnog lidera Stranke demokratske akcije Bakira Izetbegovića i Erdogana ne treba trošiti riječi. Dakle, ukratko: Dodiku je, u za njega do sada najteža vremena, „Trojka“ (Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine, Narod i pravda, Naša stranka) dala nepovratni „otkaz“, pa mu je, da bi ostao na vlasti na državnom nivou, uz nesumnjivu i ne samo retoričku podršku Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, potrebna „kvalitetnija bošnjačka komponenta“. A bolje od Stranke demokratske akcije, bar u ovom trenutku, ne može naći.

Svjesni da su pred golemim izazovima – ući u vlast dok zemlju drma žestoka kriza i time riskirati krah na općim izborima u oktobru iduće godine – čelnici Stranke demokratske akcije su na očigledan raspad vladajuće koalicije (prije bi se moglo reći partnerstva, ali to su samo nijanse) nedvosmisleno poručili da neće zamijeniti „Trojku“, jer bi to, između ostalog, bilo i „spašavanje redova Dodika“. No, samo nekoliko sati nakon što je stigao demant da se Erdogan miješa u uspostavljanje bh. vlasti, njegov dobar prijatelj Izetbegović mlađi je značajno revidirao stav o mogućem povratku. Stranka demokratske akcije u ovakvoj konstelaciji odnosa ne želi biti dio vlasti, već isključivo ukoliko dođe do promjene vlasti na federalnom i državnom nivou. Ili, kako je to plastično pojasnio prvi čovjek stranke – „po vertikali“.

Stotine miliona i milijarde eura; ko bi tome odolio?

Možda je haber iz Ankare bio tek puka koincidencija da se dođe od „nema šanse“ do „možda, ali…“, no nekoliko bitnih elemenata je potvrdilo da je „u politici sve moguće“. Jedan od njih je prošlosedmična izjava Dragana Čovića, predsjednika Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine i „najboljeg druga“ Milorada Dodika, kako je njegova stranka prije dvije godine „počinila pogrešku prema Stranci demokratske akcije, koju više neće uraditi“, a koju je Izetbegović ocijenio „iskrenom“. Je li, osim „iskrenosti“, bilo još nekih poruka i ponuda iz stožerne hrvatske stranke, to znaju samo čelnici dviju stranaka čija je historija odnosa i duga i (za njih) plodotvorna, uz ne baš mnogo disonantnih tonova i neslaganja.

Jedan od razloga zašto bi Stranka demokratske akcije mogla pogaziti vlastita čvrsta obećanja (kao da ih nije bilo ranije) „praktični“ su momenti, odnosno finansijski benefiti. U državnoj kasi godinama se „kisele“ stotine miliona eura, sakupljenih od akciza na gorivo, Elektroprenosa i Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, pa nedavno usvojeni budžet entiteta Federacija Bosne i Hercegovine od 4,2 milijarde eura… Uđe li u vlast, možda s koalicionim partnerima – s kojima se jako dobro znaju, prošli četverogodišnje i još neke mandate su zajedno odradili – donesu tih nekoliko nedostajućih evropskih zakona i konačno otvore pregovore s Evropskom komisijom. Ko zna, nije isključeno da se ispuni nedostajućih nekoliko akata kojima bi se i formalno „zaslužio“ Plan rasta od početnih 70 miliona eura u roku odmah i milijarda eura za programe i projekte do 2027. godine.

Nije sve u parama, tvrde iz Stranke demokratske akcije, njima je stalo do države i bijega iz „živog blata“, a da bi se to desilo „Vijeće ministara bi samo trebalo podnijeti ostavku“, jer je u dvije godine „izvršilo manje od pet posto onoga što su planirali“. Dakle, ne treba smijeniti samo šefa diplomatije Elmedina Konakovića, o čemu će Zastupnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na inicijativu Stranke demokratske akcije, glasati u četvrtak, nego sve državne ministre. I onda ih popuniti kadrovima nove većine, uključujući „mlađe sestre“ Stranke demokratske akcije – Demokratsku frontu (kako li će to „progutati“ Dragan Čović?) i Stranku za Bosnu i Hercegovinu.

Čeka se prvostepena presuda Dodiku

Posljednja hitna sjednica Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i nedostatak kvoruma (čitaj: bijeg sa sjednice) kako bi se glasalo o smjeni predsjedavajućeg Gornjeg doma Nikole Špirića pokazao je da čvrsti zagrljaj Saveza nezavisnih socijaldemokrata i Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine ne popušta. Ostane li „Trojka“ pri stavu da više neće dijeliti vlast s Dodikom, sve je izvjesnije da će, ako se nešto dramatično ne promijeni, na državnoj razini ustupiti svoju poziciju Stranci demokratske akcije, s tendencijom „prelijevanja“ na federalni nivo.

Hoće li i kada doći do prekompozicije vlasti još je rano prognozirati, pogotovo treba sačekati drugi paralelni duboki i po Bosnu i Hercegovinu mogući i najavljeni radikalni prijeteći udar – završetak suđenja Miloradu Dodiku pred Sudom Bosne i Hercegovine. Ne prejudicirajući prvostepenu presudu predsjedniku Republike Srpske, izvjesno je da, ako bude osuđujuća, slijedi period u kojem će, barem u prvih nekoliko sedmica, promjena vlasti biti tek efemerno pitanje.

U suprotnom, realno je očekivati da na državnom i federalnom nivou imamo vladajuću ekipu iz prošlog mandata, ako Dragan Čović i Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine ne naprave potpuni zaokret – a teško je očekivati da će to uraditi.