Kliker.info

Stephen Suleiman Schwartz je direktor američkog Centra za Islamski Pluralizam, sufija, i veliki poznavatelj i ljubitelj Bosne i Hercegovine, u kojoj je proveo dosta vremena. U svjetlu terorističkih napada u Parizu,  Schwartza je kolegica Inda Swanke upitala kako će ovaj novi razvoj sitacije odraziti na Muslimane u Evropi, na što je on između ostaloga odgovorio:

To definitivno cijelu situaciju neće učiniti lakšom. Međutim ja ću napraviti jednu razliku koja se mnogima neće svidjeti, a to je razlika izmedju autohtonih evropskih Muslimana iz Bosne, Albanije, Bugarske, Makedonije, Srbije, Hrvatske- sa jedne strane, i imigranata Muslimana, i njihovih potomaka, sa druge strane : Turaka u Njemačkoj, Arapa u Francuskoj, Pakistanaca u Britaniji. Balkanski Muslimani su uvijek imali i uvijek će imati evropski identitet. Ne mislim da će to iko dovesti u pitanje.

Međutim situacija će samo biti gora sa Muslimanima u Britaniji i Francuskoj koji nisu integrirani u društvo, i taj raskol koji već postoji,će , bojim se, postati još gori s novim razvojem situacije. Tenzije će se samo pojačati izmedju muslimanskog i nemuslimanskog stanovništva. To će povećati već postojeće anti muslimanske predrasude. Ne mislim da će se išta od toga za sada negativno odraziti na balkanske zemlje. Ono što , međutim, situaciju tamo može pogoršati je odlazak dobrovoljaca da se bore u Siriju, jer po njihovom povratku će se pojaviti slični problemi ali pak ne na nivou napada koje smo vidjeli i Francuskoj ili Britaniji.

Na pitanje da li je dio problema to što su u kasnim sedamdestim i osamdesetim godinama Francuska, Engleska, Skandinavske zemlje, kao i Sjedinjene države davale politički azil radikalnim Muslimana iz Sjeverne Afrike, drugih arapskih zemalja i Pakistana – Muslimanima isuviše radikalnim  za vlasti u državama  kojima su živjeli, gospodin Schwartz odgovara:

Vrlo je teško u zemljama sa liberalnom tradicijom kao što su Britanija i Francuska i Skandinavske zemlje i Sjedinjene države koji primaju izbjeglice i azilante,  da ih provjeravaju. Ni ne treba provjeravati sve Muslimane, niti smijemo postaviti pravne restrikcije samo na muslimansku imigraciju, ali bi trebali znati ko su ti ljudi.

Sa muslimanske strane, islamska je tradicija,  još iz vremena Muhammeda Alejhiselama, da kada Musliman ide u nemuslimansku zemlju on mora poštovati zakon zemlje u koju ide. To je još iz vremena Meke i Medine kada su izbjeglice – muhadžiri pošli u Etiopiju . Tada im je poslanik Muhammed  je rekao: Poštujete zakone zemlje u koju odlazite.

Ja mislim da zapadne zemlje koje prihvate izbjeglice imaju pravo da od njih traže lojalnost. ne govorim ovdje o nekom fašističkom programu praćenja, ili nekom represivnom miješanju u živote, ali to jest muslimanska praksa da se zemlji domaćinu da obećanje lojalnosti.

Druga je stvar što su sve te zemlje primale ljude iz različitih razloga: Skandinavske zemlje iz humanitarnih, Njemačka iz ekonomskih, Britanija i Francuska su primali ljude koji su se borili u njihovoj vojsci, tako da im nije bilo do preispitivanja. Sada imate situaciju marginaliziranih imigranata čija su djeca odrasla marginalizirana u zemljama kao što su Britanija i Francuska. Medjutim niko nije znao ni 1979, niti kasnije, a niti do samog 11 septembra 2001. godine  da postoji taj ogromni problem islamske radikalizacije u muslimanskim zajednica u zapadnim zemljama.

Suleiman Schwartz smatra da situacija u Siriji u velikoj mjeri doprinosi daljoj i dubljoj radikalizaciji, na sličan način na koji se ona desila i u Bosni i Hercegovini, tj, da se zbog nedostatka interesa medjunarodne zajednice stvara vakuum kod očajnih ljudi koji ginu u represiji vlastitog režima, a radikalni elementi poput vehabizma, selafizma, i tzv Islamske Države, te Muslimanskog bratstva, vrlo brzo takve situacije zloupotrijebe u svoju korist.

Iskreno govoreći, ja za to krivicu vidim u jednom te istom izvoru a to je Moskva. U ovaj proces je uključen slavensko pravoslavni  imperijalizam koji je napadao Bosnu, koji je napadao na Kavkazu, i koji podržava užasni sirijski režim koji ubija svoj vlastiti narod kao odgovor na gradjanske prosvjede.  Dakle ima tu mnogo sličnosi ali mnogo razlika u smislu ratova u Siriji i ranije u Bosni i Hercegovini.  Postoji taj snažan osjećaj da su napadnuti napušteni i da ih svijet samo sa strane gleda – osim radikalnih elementa koji se uključuju i zloupotrebljavaju situaciju. Svojim sam očima gledao kako su to činili u Bosni i Hercegovini, a sada je to još snažnije u Siriji.  (Kliker.info-VoA)