Šokantno: Država nije ni znala da porodica ratnog heroja nema šta da jede
Federacija BiH tek je 12 godina nakon završetka rata otkrila da porodica jednog od ratnih heroja, generala Armije RBiH i komandanta odbrane Gradačca Ivana Mijačevića uopće ima nekih problema. Federalni borački ministar Zahid Crnkić priznao je jučer za "San" da ne zna zašto porodica pokojnog Mijačevića nije ostvarila pravo koja su njemu, kao ratnom komandantu i "Zlatnom ljiljanu" pripada po zakonu.– Pročitao sam u novinama o problemima porodice Mijačević i zadužio saradnike da prikupe informacije o tome koja prava imaju, šta je to s dopunskim pravima regulisano u Općini Gradačac, odnosno Tuzlanskom kantonu. Ne mogu sad ništa reći dok me saradnici ne informišu – kaže Crnkić.Ministar je svjestan Mijačevićevog ogromnog doprinosa u odbrani zemlje.- Želim ustanoviti šta je riješila njegova porodica, a šta su zakonske mogućnosti i ako nije ostvarila neka prava zašto nije. Pravo iz penzijsko-invalidskog osiguranja se ostvaruje u Zavodu PIO/MIO, a vidjeću da li je šta iz oblasti boračko-invalidske zaštite trebalo pomoći, da li je mogao, a nije ostvario – kaže Crnkić.Ministar podsjeća na komplikovanu podijeljenost federalnog sistema.– Neka prava su u nadležnosti kantona, a urađene su određene popravke u Zakonu o pravima branilaca, pa porodica i nakon smrti ratnog vojnog invalida i komandanta može naslijediti dio invalidnine ili penzije. Stambeno pitanje i druga dopunska prava su u nadležnosti kantona, ali ja ću uraditi sve ono što je u mojoj nadležnosti da bih pomogao porodici generala Mijačevića – kaže Crnkić.Pažnju na položaj porodice pokojnog generala skrenulo je pismo njegove supruge Hazime. Ona i sin nalaze se u izuzetno teškom socijalnom položaju, bez stana, penzije… Hazima Mijačević za "San" jasno, glasno i precizno kaže da joj ne treba novčana pomoć od naroda, nego da traži od države ono što njenom suprugu pripada.
Penziju koči Beograd – Narod se javlja i nudi pomoć, ali ne treba nama novčana pomoć od napaćenog naroda, već ono što je moj Ivo zaslužio. Tražim da se pitanje rješava na državnom nivou, neće to riješiti ni Gradačac ni Tuzlanski kanton jer to nisu riješili ni za života mog Ive – kaže Hazima.Sin Ivan treba na jesen poći u školu.- Ne znam gdje se nalazim ni šta da radim. Moj muž je umro kao socijalni slučaj. Općina nije mogla osigurari advokata da nam to riješi. Nismo uspjeli riješiti penziju za koju smo dokumente predali još za njegovog života 1997. godine. Pokušali smo 2003. godine da kupimo stan i tražili od RVI bespovratna sredstva ili kredit koji se daje, ali nismo ga dobili – kaže Mijačevićeva.Šef Službe za boračko-invalidsku zaštitu Općine Gradačac Šefik Duraković tvrdi da Hazima Mijačević ima porodičnu invalidninu od 443 KM mjesečno, te da ona i njen sin imaju zdravstvenu zaštitu.- Hazima je podnijela zahtjev za ostvarivanja prava na porodičnu penziju, ali postoje određene poteškoće i opstrukcije nadležnih institucija u Srbiji za regulisanje radnog staža stečenog u bivšoj JNA. Za određene osobe taj postupak traje duže i teško je dobiti listing. To je posao koji vodi poslovnica PIO/MIO u Gradačcu i taj postupak uvezivanja staža je u toku. Od 2006. Općinsko vijeće Gradačac odobravalo je godišnji iznos od oko 6.000 KM kao pomoć za smještaj porodice Mijačević. Ista sredstva planirana su i u nacrtu budžeta za ovu godinu. Planirana su i sredstva za nadgrobni spomenik primjeren liku i djelu ratnog komandanta generala Ive Mijačevića i biće završen u toku ove godine do obilježavanja datuma smrti – dodaje Duraković.
Nikog bližnjeg Hazima Mijačević i njeno dijete su, kaže ona, sami i nemaju nikog bližnjeg da im pomogne. Svoje otvoreno pismo uputila je predsjedniku SDA Sulejmanu Tihiću, federalnom premijeru Nedžadu Brankoviću, potpredsjedniku SDA Bakiru Izetbegoviću, članu Predsjedništva BiH Harisu Sijaldžiću, zastupniku SDP-a u Parlamentu FBiH Karlu Filipoviću, Helsinškom komitetu za ljudska prava u BiH, organizaciji Vaša prava u Tuzli i Sarajevu…Nakon povlačenja JNA iz Slovenije, u čijem sastavu je bio oficir, Ivan Mijačević, Mijač kako su ga zvali njegovi borci, se vratio u Gradačac i uključio u formiranje Teritorijalne odbrane. Postao je njen prvi komandant, a zatim i prvi komandant 107. viteške brigade 2. korpusa Armije RBiH. Smijenjen je ukazom tadašnjeg predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića. Legenda kaže da je političarima koji su ga vrbovali da pređe u HVO odbrusio rečenicom "Ja nisam Hrvat po zanimanju, nego samo po nacionalnosti". Smijenjen je u činu brigadira, kasnije je unaprijeđen u čin brigadira. Krajem devedesetih pogodio ga je težak moždani udar nakon kojeg je dobio na korištenje automobil kojeg danas žele oduzeti njegovoj supruzi. Vlasti RS su ga uhapsile 1997. godine pod optužbom za ratni zločin. (Kliker.info-San)
Komentari