Kliker.info

Za tri mjeseca sa svjetske će političke scene otići Mahmud Ahmadinejad, jedan od najosebujnijih i najkontroverznijih svjetskih lidera. Ispunivši dva mandata zaredom, koliko po ustavu može biti na mjestu predsjednika Irana, Ahmadinejad će ustupiti mjesto nasljedniku nakon predsjedničkih izbora 15. lipnja. U osam godina Mahmud Ahmadinejad prerastao je u najjačeg, najpoznatijeg, ali i u svijetu najomraženijeg iranskog lidera nakon vođe revolucije iz 1979., ajatolaha Homeinija.

Ipak, o Ahmadinejadu osobno malo se toga zna. Iako vodi Islamsku Republiku, on, po svemu sudeći, nije zadrti, vjerom opsjednuti političar. Pojedini analitičari vjeruju kako se duboko u SEBI Ahmadinejad grozi radikalnih, konzervativnih propisa koje donosi vrhovni vjerski vođa Ali Hamnei. To se vidi iz cijelog niza njegovih postupaka, odnosa prema ženama u javnosti, a posljednji takav Ahmadinejadov “izlet” dogodio se prije samo nekoliko dana na pokopu Huga Chaveza. Tada je Ahmadinejad u javnosti grlio i tješio uplakanu Chavezovu majku. Imajući na umu da se Iranci i ne rukuju sa ženama, a kamoli da ih grle dok one u tuzi naslanjaju glavu na rame muškarca, ta je Ahmadinejadova gesta dodatno razbjesnila iranske klerikalce s kojima je predsjednik već odavno na ratnoj nozi.

Prve prepirke Ahmadinejada i parlamenta počele su prije nekoliko godina kada je predsjednik zatražio da se ženama dopusti da odlaze na nogometne utakmice. Prijedlog nije prošao, no vatra između klerikalaca i Ahmadinejada počela se rasplamsavati. Sljedeći njegov “gaf” zbio se 2007. kada je u javnosti poljubio ruku svoje nekadašnje nastavnice. Klerikalci su ga optužili za nemoral, no te je optužbe on grubo odbio.Naravno, Ahmadinejad je vjernik, duboki, istinski vjernik jer inače se ne bi uzdigao do mjesta vođe jedne od zemalja najjače obilježenih religijom, no ne može ga se smatrati radikalnim islamistom kakvim ga redovito prikazuju zapadni mediji. Već po nastupu u javnosti prilično je jasno da je riječ o samopouzdanom čovjeku. Bio snimljen kako Chavezu, svom nekadašnjem iskrenom prijatelju, drži ruku na srcu ili kako razgovara s iranskim znanstvenicima, Ahmadinejad je nasmijan. A koliko smo puta nasmijanog na fotografiji vidjeli Gadafija, Sadama Huseina ili saudijskog kralja, istinske diktatore svojih zemalja.

Ipak, ne treba se zavaravati da je Ahmadinejad samo prikriveni poluliberal, čovjek koji pokušava ublažiti stisak radikalnih islamskih svećenika nad Iranom. Ahmadinejad je vrlo ozbiljan i utjecajan političar posvećen svom cilju. Za njegove vladavine Iran je gotovo dokraja razvio svoj nuklearni program, ovladao je i raketnom tehnologijom koju sada izvozi svojim saveznicima. Poslali su raketu sa živim bićem u svemir i uspješno je vratili, za njegove vladavine iranske su tvornice počele proizvoditi nadzvučne borbene zrakoplove ravne američkim lovcima, što ostale zemlje Bliskog istoka, poput Saudijske Arabije, Kuvajta ili Iraka, ne mogu ni zamisliti. S druge strane, upravo za njegove vladavine izbila je pobuna praćena demonstracijama kakve na ulicama Teherana nisu viđene još od rušenja Reze Pahlavija, ograničena je potrošnja benzina iako zemlja ima rezerve sirove nafte među najvećima na svijetu. Rial je kao nacionalna valuta pod pritiscima sankcija doživio inflaciju kakva nije viđena još od inflacije u Srbiji za Miloševićeva režima. Zbog svega toga o Ahmadinejadu doslovno svi Iranci imaju neki STAV. Ili ga mrze ili ga obožavaju, no prema njemu danas nitko nije ravnodušan. Pa tako ni iranski vrhovni vođa Hamnei koji se s Ahmadinejadom sukobljava iz najmanje tri razloga.

Prvo, ne sviđa mu se predsjednikova bliskost s Revolucionarnom gardom koja prerasta u paralelnu strukturu vlasti u Iranu. Drugo, za Hamneija Ahmadinejad nije dovoljno radikalan jer ne podržava ekstremne šerijatske mjere koje religiozni lideri tako gorljivo pokušavaju uvesti. I treće, pomalo bizarno, ali zato ne manje važno u religijom i islamom obojenom Iranu – razlikuju im se mišljenja o imamu Mahdiju. Kruže glasine kako Ahmadinejad smatra da je on osobno utjelovljenje imama koji će uskrsnuti na zemlji nakon što bude ubijen sirijski vođa. Tada bi imam Mahdi poveo borbu protiv nevjernika i proširio islam.Upravo zbog toga se, tvrde u kuloarima, Ahmadinejad i protivio slanju pomoći Basharu al-Assadu, što je pogoršalo njegov sukob s Hamneijem.

A na početku Ahmadinejadove predsjedničke karijere ništa nije govorilo da će on biti jak predsjednik. Izbori za predsjednika Irana tom su nastavniku bili prvi izbori u životu. Iako je u izbornu utrku kretao s pozicije gradonačelnika Teherana, na to mjesto nije bio izabran, već postavljen dekretom kao provjereni kadar, a postavila ga je Revolucionarna garda kojoj je pripadao još kao student na Teheranskom sveučilištu tijekom revolucije. Tada je mladi Ahmadinejad osnovao Udrugu islamskih studenata povezanu s ajatolahom Behesthijem, tada jednim od najbližih savjetnika ajatolaha Homeinija. Kao vođa udruge, poznatije pod skraćenicom OSU, sudjelovao je i na sastancima uoči osvajanja američkog veleposlanstva. I tada je glasao protiv. Nije smatrao da je američko veleposlanstvo najbolji cilj napada, već je predlagao da se taoci uzmu iz veleposlanstva tadašnjeg SSSR-a. Mišljenje je promijenio tek nakon što je sam Homeini pozdravio zauzimanje američke diplomatske misije.

Prisne veze s Gardom

Ako nije bio dobar u procjenama napada, bio je dobar u prokazivanju nepoćudnih. Upravo je Udruga islamskih studenata 1980. provela “iransku kulturnu revoluciju”, prokazujući studente i nastavnike koji nisu podržavali Homeinija, a većina ih je završila u zatvoru ili pred streljačkim vodom. Nakon završetka studija dobio je nekoliko administrativnih pozicija u provinciji, ali zadržao je vrlo prisne veze s Revolucionarnom gardom. Garda ga se sjetila 2003. iskoristivši svoj utjecaj te nekadašnjeg vođu studenata, koji je u međuvremenu doktorirao i postao predavačem na Teheranskom sveučilištu, imenovala gradonačelnikom Teherana. Tada su tvrtke u vlasništvu Iranske revolucionarne garde počele bez natječaja dobivati brojne poslove u Teheranu koji je prolazio veliku obnovu, uključujući i gradnju velikog metroa. Jedan od autora ovog teksta tri je godine neposredno nakon revolucije živio u Teheranu, ali taj grad više nije grad koji on pamti. Vizura metropole potpuno je izmijenjena, a dobar dio toga sagradile su tvrtke IRG-a.

Revolucionarna garda procijenila je kako bi najbolje bilo imati “svog čovjeka” na mjestu predsjednika države. Tiho su poduprli Ahmadinejadovu kandidaturu na izborima 2005. godine koje je on dobio glasovima sirotinje. Brojne sirotinje koju u Iranu potpomaže upravo Revolucionarna garda.I sam je Ahmadinejad skroman. Nakon izbora za predsjednika odbio je preseliti se u rezidenciju u prestižnoj četvrti Shemiran, no kada je to ipak bio prisiljen učiniti, skupocjene je perzijske tepihe poslao u Nacionalni muzej, a u svoje je odaje stavio obične prostirke. Iako je prvih godina uživao povjerenje vrhovnog vjerskog vođe Alija Hamneija, kojemu je za prve inauguracije ljubio ruku i obraze, situacija se u drugom mandatu znatno promijenila.

Suzbijena pobuna

Od tihih saveznika, Hamnei i Ahmadinejad su nakon izbora iz 2009. postali ljuti protivnici. Kamen smutnje bilo je Ahmadinejadovo protivljenje uvođenju radikalnih propisa, ali i borba za utjecaj u državi. Ahmadinejad se kosio s klerom, ali nikada nije zaboravio tko ga je doveo na vlast – Revolucionarna garda.Ona mu je vratila lojalnost tijekom Zelene revolucije 2009., kada su stotine tisuća Iranaca izašle na ulice prosvjedujući protiv Ahmadinejadova reizbora smatrajući da su pokradeni na biralištima. Tada su Basiji, poluvojna postrojba Revolucionarne garde, batinama nasrtali na demonstrante dok su snajperisti s okolnih zgrada ubijali prosvjednike.

Ahmadinejad se održao, ugušio je revoluciju u krvi, ne zahvaljujući kleru, već zahvaljujući Revolucionarnoj gardi. Nagađa se da će ponovno pobijediti njihov kandidat, kandidat kojega oni postave, no teško će steći Ahmadinejadovu, na kontroverzama izgrađenu karizmu.A nije isključeno da se i sam Ahmadinejad, nakon mandata pauze, ponovno, baš kao Vladimir Putin u Rusiji, pojavi u utrci za predsjedničko mjesto.

Utjecaj Irana: Politički i ideološki vođa šijita

Iran je politički i ideološki vođa svojevrsnog šijitskog polumjeseca, regije u kojoj se nalazi veliki broj muslimana šijita. Riječ je o Iranu, Iraku, Libanonu i Siriji. Šijiti se inače razlikuju od sunita, znatno radikalnijih muslimana kojima pripada većina Arapa te Pakistanci i Afganistanci

Omid Habibinia (iranski disident i novinar): Da, smijao se. Ali on je ipak noćna mora Irana

Koliko god Ahmadinejad bio nasmijan i koliko god se sukobljavao s ajatolahom Hamneijem, on je za velik broj Iranaca još uvijek noćna mora! Došao je na vlast prije osam godina uz snažnu podršku Revolucionarne garde, danas jedne od ne samo vojno nego i ekonomski najjačih institucija u zemlji. Potrudio se da njihov položaj dodatno ojača. Revolucionarna garda i njezine tvrtke danas imaju jake i unosne ugovore ne samo u Iranu već i u Iraku, Siriji, Libanonu, na sjeveru Afrike, pa čak i u Venezueli.Ahmadinejad je bio svojevrstan trojanski konj Revolucionarne garde za kojega pravi umjerenjaci i liberali u prvo vrijeme nisu shvatili za koga radi. Garda je Ahmadinejada držala pod zaštitom, čak su imali dvije vojne vježbe posvećene isključivo suzbijanju nereda u urbanim sredinama i gušenju eventualne pobune.

Pokazalo se da im je ovaj plan doista trebao, na ulice je nakon izbora 2009. izašlo više od milijun ljudi protestirajući protiv izborne prijevare. Nije pomoglo jer je Garda bila spremna zaštititi svoju marionetu. Jačanje utjecaja Revolucionarne garde, koja je postala država u državi i paralelna struktura vlasti, ne sviđa se ni mulama, vjerskim vođama koji vladaju Iranom još od svrgavanja Reze Pahlavija. Upravo zbog toga i dolazi do sukoba između Ahmadinejada i Hamneija. Riječ je o borbi za vlast i dominaciju. Ahmadinejad je sada potrošen, njegovi mandati su završeni, no Garda će postaviti svoju novu marionetu koja će za njezin račun upravljati državom. Vjerojatno će to biti Ahmadinejadov prijatelj Mashei koji ga prati već cijeli niz godina, no odnos prema Gardi ostat će potpuno isti. Ahmadinejad osobno može biti skroman, može biti u nekim prilikama nasmijan, no sve to malo vrijedi kada je zatvor Evin pun ljudi kojima je jedini grijeh što žele slobodu i istinsku demokraciju, koji žele živjeti u Iranu kao slobodni ljudi. A to s ovom strukturom na vlasti ne mogu.

Hakam Amhaz (iranski novinar): Skroman je. Do jučer je vozio auto iz ‘71.

Ahmadinejad će svakako ući u povijest kao jedan od najkarizmatičnijih političara modernog doba jer nitko nije toliko straha zadao Americi i Izraelu. Za njegove vladavine Iran je gotovo dokraja razvio svoj nuklearni program, ovladao je i raketnom tehnologijom koju sada izvozi svojim saveznicima. Poslali su raketu sa živim bićem u svemir i uspješno je vratili.Isto tako, za njegove vladavine iranske su tvornice počele proizvoditi nadzvučne borbene zrakoplove i špijunske letjelice ravne američkima. Zbog Ahmadinejada prvi je put Izrael izgubio rat, i to od Hezbollaha i Hamasa, jer iransko naoružanje i novac bili su presudni.Sve što je u političkom pogledu postigao, Ahmadinejad je postigao sam. Rodio se u izuzetno siromašnoj obitelji kao četvrto dijete.

Njegov otac bio je bravar koji je morao napustiti rodno mjesto Krmsar i preseliti se u Teheran da bi mogao prehraniti obitelj. Iako je postao predsjednik, Ahmadinejad nikada nije uzeo predsjedničku plaću, već plaću profesora u školi. Za osmogodišnje vladavine ostao je isti, nije se promijenio. Svaki je dan posjećivao siromašne kvartove u Teheranu te ručao ili večerao s beskućnicima. Do prije dvije godine vozio je mali Peugeotov model automobila 1971. godine, koji je prodao. Kakvo je to slavlje negdje na zapadu ili u bogatim arapskim zemljama kada kralj ili predsjednik ženi sina! Kada se ženio njegov sin, uzvanike je počastio samo voćem i sokovima.Nikada u povijesti Teherana nije bilo skromnije svadbe. Bez obzira na to što se po cijelom svijetu, posebno u Americi i u Izraelu, na Ahmadinejada gledalo kao na negativca, izazivao je i strahopoštovanje jer je bio čvrst i odlučan. Nadam se da će Iran imati novog Mahmuda Ahmadinejada jer nitko se ne može suprotstaviti velikoj svjetskoj zavjeri protiv Irana osim karizmatičnog čovjeka kao što je bio on. (Kliker.info-VL)