Kliker.info

Neposredno nakon naglog pada sirijske vlade, mnogo toga ostaje neizvjesno o budućnosti zemlje – uključujući pitanje hoće li preživjeti kao unitarna država ili će doživjeti sudbinu sličnoj onoj Jugoslavije. Svakako, pitanje tko ili što može preuzeti vlast u Damasku ostaje otvoreno. Trenutno, članovi ultraekstremističke grupe Hayat Tahrir al-Sham (HTS) – što je, u stvari, rebrendirana al-Qaida – izgledaju kao glavni kandidati za zauzimanje ključnih pozicija u potencijalnoj novoj administraciji, koja bi nastala nakon svrgavanja Bashara Assada; procesa obilježenog višegodišnjim zapadnim naporima za promjenu režima.

Kako je Reuters izvijestio 12. decembra, HTS već “utiskuje svoj autoritet u sirijsku državu istom brzinom munje kojom je zauzeo zemlju, raspoređujući policiju, postavljajući privremenu vladu i sastajući se sa stranim izaslanicima”. Osim toga, bivši birokrati HTS-a, “koji su do prošlog tjedna vodili islamističku administraciju u udaljenom kutku sjeverozapada Sirije”, preselili su se “u sjedište vlade u Damasku”. Među njima je i Mohammed Bashir, vođa HTS-ove “regionalne vlade” u Idlibu – području koje je 2017., sadašnji visoki Bidenov iazslanik Brett McKurk nazvao “najvećim sigurnim utočištem al-Qaide od 11. spetmebra” – kojeg su imenovali “privremenim premijerom” nove sirijske administracije.

Uprkos neizvjesnosti i haosu u post-Asadovoj Siriji, jedno se već čini sigurnim – zemlja će postati otvorena za zapadnu ekonomsku eksploataciju.

Izvješća ukazuju da je HTS obavijestio lokalne i međunarodne poslovne čelnike kako će, nakon preuzimanja vlasti, “usvojiti model slobodnog tržišta i integrirati zemlju u globalnu ekonomiju, u velikom pomaku od desetljeća korumpirane državne kontrole”.

No, važno je imati u vidu kako je prije sirijskog proxy rata, tamošnja vlada slijedila ekonomski pristup koji je miješao javno vlasništvo i tržišne elemente, pri čemu je državna intervencija omogućila određeni stupanj političke neovisnosti koji drugim narodima u regiji očajnički nedostaje. Naime, Assadova administracija shvatila je da je nemoguće biti suveren bez industrijske baze. Novim pristupom “slobodnog tržišta” sve će to biti potpuno desetkovano.

Ekonomska neovisnost Sirije pod Assadovom vladavinom, kao i koristi koje su građani uživali zahvaljujući tom sustavu, često su zanemarivane u mainstream narativu, kako prije tako i tijekom dugotrajnog prljavog rata. Ipak, brojna izvješća međunarodnih institucija ukazuju na postignuća koja su sada nepovratno uništena. Primjerice, dokument Svjetske zdravstvene organizacije iz travnja 2015. navodi da je Damask “imao jedan od najbolje razvijenih zdravstvenih sustava u arapskom svijetu.” U izvješću UN-a iz 2018. piše kako je “univerzalna, besplatna zdravstvena skrb” u Siriji bila dostupna svim građanima, koji su “uživali neke od najviših razina skrbi u regiji.” Obrazovanje je također bilo besplatno, a prije rata je 97 posto sirijske djece osnovnoškolske dobi pohađalo nastavu, dok je stopa pismenosti bila preko 90 posto i za muškarce i za žene. Do 2016. je čitav ovaj sistem kolabirao, a milioni se više nisu imali gdje školovati.

Kobni Caesar

Prema izvješću Vijeća za ljudska prava UN-a iz 2018., Sirija je prije rata bila “jedina zemlja u regiji Bliskog istoka koja je bila samodostatna u proizvodnji hrane”. Poljoprivredni sektor činio je 21 posto BDP-a, dok je dnevni kalorijski unos civila “bio na razini mnogih zapadnih zemalja”, zahvaljujući državnim subvencijama. Gospodarski rast zemlje dosezao je prosječnih 4,6 posto godišnje, a zemlja je bila na 31. mjestu od 191. zemlje po BDP-u i 27. po dugu po glavi stanovnika.

Nažalost, taj sustav uništen je zapadnim sankcijama i vojnom okupacijom. Američka prisutnost u resursima bogatoj trećini Sirije onemogućila je vladi pristup nafti i pšenici, dok su sankcije poput Zakona o civilnoj zaštiti Caesar Syria, uvedenog 2020., nametnule ekonomski embargo. Ovaj zakon, kako stoji u odredbama, ima za cilj “sprječavanje obnove Sirije”. Nakon njegovog donošenja, vrijednost sirijske lire naglo je pala, a cijene osnovnih životnih potrepština postale su nedostižne za većinu stanovništva. James Jeffrey, tadašnji šef politike za Siriju u State Departmentu, izjavio je kako je ovaj razvoj događaja pozdravljen u Washingtonu.

Istodobno, SAD je održavao tajne kontakte s HTS-om. Prema Jeffreyju, iako je skupina službeno proglašena terorističkom, Washington joj je “neizravno” pružao podršku. Čelnici HTS-a, uključujući Abu Mohammeda Jolanija, bivšeg vođu al-Nusre, aktivno su tražili suradnju s SAD-om. Jolani je navodno tada izjavio: “Želimo biti vaši prijatelj. Mi nismo teroristi. Mi se samo borimo protiv Assada.”

Odjeci Jugoslavije

HTS je u srpnju 2022. najavio planove za buduću Siriju, uključujući “otvaranje lokalnih tržišta globalnoj ekonomiji.” Ovi planovi sadrže jasan nagovještaj usvajanja “modela slobodnog tržišta,” što predstavlja potpunu suprotnost prijeratnom ekonomskom sustavu Sirije.

Sirija, koja je suvereno odbijala zajmove Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) – ključnog alata kojim zapadna hegemonija održava globalni kapitalistički sustav i dominira Globalnim Jugom, osiguravajući da “siromašne” zemlje ostanu pod njenom petom – i nije članica Svjetske trgovinske organizacije (WTO) – koja ima sličnu ulogu kao MMF – sada je prisiljena razmatrati članstvo kako bi osigurala nužne investicije.

NATO-ovo bombardiranje SRJ otvorilo je vrata za uklanjanje Slobodana Miloševića putem obojene revolucije pod pokroviteljstvom CIA-e i Nacionalne zaklade za demokraciju. Na vlast je došla prozapadna vlada, savjetovana od strane američkih ekonomista. Njihova misija bila je, kako su sami izjavili, “stvoriti povoljno gospodarsko okruženje za privatne i strane investicije”. Odmah su primijenili mjere “šok terapije”, dodatno osiromašivši stanovništvo.

U desetljećima nakon toga, prozapadne vlade diljem bivše Jugoslavije provodile su niz neoliberalnih “reformi” kako bi osigurale pogodnosti za strane ulagače. Istovremeno, plaće su ostale niske, troškovi života porasli, a prilike za zapošljavanje smanjene, što je izazvalo masovnu depopulaciju i druge destruktivne posljedice. U međuvremenu, američki dužnosnici koji su sudjelovali u raspadu zemlje otvoreno su se bogatili na privatizaciji nekadašnjih državnih industrija.

Siva prognoza

Čeka li Damask slična sudbina? Prema Pawelu Warganu, političkom koordinatoru Progressive Internationala, odgovor je jasno “da”. On tvrdi da je scenarij koji se odvija u Siriji poznat svima koji proučavaju mehanizme imperijalističke ekspanzije. Kad se jednom neutralizira obrana zemlje, Wargan predviđa da će njezine industrije biti “kupovane po povoljnim prodajnim cijenama kao dio tržišnih ‘reformi’ koje prenose još jedan dio bogatstva čovječanstva zapadnim korporacijama”.

“Svjedoci smo dobro uvježbane koreografije imperijalističke promjene režima: svrgnut je ‘tiranin’; zagovornici nacionalnog suvereniteta su sustavno i okrutno potisnuti; s ogromnim, ali skrivenim nasiljem, imovina zemlje sjeckana je na kockice i prodana najnižem ponuditelju; zaštite na radu su odbačene; ljudski životi su prekinuti. Najgrabežljiviji oblici kapitalizma ukorijenjuju se u svaku pukotinu i poru koja se pojavi u kolapsu države. Ovo je plan politike strukturne prilagodbe koju provode Svjetska banka i MMF”, prognozira Wargan.

Marin Prvan (Geopolitika)