Kliker.info

Horde, plemena i narodi, a još više imperije, jesu, svako u svom formatu, psiho-sociosferične veličine koje same sebe smještaju, klimatiziraju i održavaju. U svakom trenutku svog postojanja primorane su da pomoću sredstava, karakterističnih za svaku od njih, postave iznad sebe svoje semiotičko nebo iz kojega im onda pritiču inspiracije koje zahvataju čitavu zajednicu i oblikuju njen karakter”. (P. Sloterdijk, Sphären, str. 58.)

Piše : Senadin Lavić

Iskaz “Nebesa su pala” podsjeća na pad zapadnoevropske tradicionalne metafizike koja je bila ontoteologija. Stara semiotička nebesa Evrope odavno su smještena u reminiscencije o antičkim slikama svijeta koje povremeno izvlačimo da bi se lakše nosili s distopijskim krajolicima u kojima smo zatočeni. Provincijalno balkansko neznanje, koje ignorira da je evropsko obezboženje svijeta ili Entgötterung već napravilo novi semiotički svod nad našim životima, jeste opasno ograničenje u svakodnevnom djelovanju. To je naivnost koja obmanjuje mase ljudi da će Milostivi doći u povijest da bi riješio ljudske gluposti! Nietzsche u knjizi Die fröhliche Wissenschaft (fragment 125.) najplastičnije opisuje temeljni događaj novije evropske povijesti.

Vesela razigranost proizlazi iz prometejske nepokolebljivosti nagovijestitelja koji zna da ga gotovo niko ne može čuti. Tužna je predstava kada religijska svijest u 21. stoljeću pokušava da se obrati svijetu posthistorije, postmoderne, postfaktičkog, decentriranog, neokruglog i neuhvatljivog, sa svojim tradicionalnim narativima o svijetu pod božanskim svodom. U raskoraku između teotehničkih vještina i geocentričkih pragmatika crkava epoha. Gdje je semiotika Bosne, primjerena ovome vremenu?

Padajući pod uticaj islamofobije, antisemitizma, predrasuda ili opanjkavanja, mnogi ljudi u evropskim zemljama danas imaju vrlo sumnjičave i nerealne predstave o muslimanima u Bosni, pripadnicima jednog starog evropskog naroda. Mladi ljudi iz Bosne, koji nemaju pasoš članica EU, imaju brojne prepreke i poteškoće u studijskim procesima po evropskim univerzitetima.

Degradirana ljudska bića

Osjećaju na svojoj koži da su degradirani kao ljudska bića, da dolaze iz “tamnog vilajeta”, da su Drugi! S druge strane, indolentni papagaji malograđanštine ne shvataju da Sarajevo mora raditi na tome da postane mjesto gdje će dolaziti mladi iz evropskih zemalja i svjedočiti da je to evropski grad s muslimanskom strukturom koja nije antievropska. Sarajevo je mjesto iz kojeg izvire Bosna i ono mora raskrinkati svaki podmetnuti bauk muslimanstva koje navodno ne pripada Evropi! Sarajevo se ne mora pravdati zbog muslimanske strukture. Iz Sarajeva počinje sve bosansko koje je pluralno i multidimenzionalno!

Medijske klike služinčadi antibosanskim projektima razvodnjavaju svaku bosansku ideju, niveliraju, izjednačavaju i relativiziraju sve pothvate bosanstva na rezistentnosti pred hegemonijom susjednih država. Svakodnevno nas uvjeravaju da je normalno da nad Bosnom provode dominaciju iz Beograda i Zagreba i da iznutra dijele njezino stanovništvo prema kriterijima etničko-religijske politike.

Najtragičniji su bošnjački diletanti koji svojim ograničenjima direktno služe srbijansko-kroacijskoj dominaciji, ponašajući se kao da su i dalje religijska skupina u kandžama Kraljevine SHS. A “religijskoj skupini” muslimana neko stalni podmeće tutore!

Podređenost velikosrbijanskom projektu koji sabotira sve bosansko nije od jučer. Čini se da kratkovidi u politici nisu sposobni da vide totalnu sabotažu Bosne koju provodi velikosrbijanska i velikokroacijska politika. I dalje deklarativni bosanski blok “gusla” prema suspektnoj matrici: Bosna nije “ni-ni-ni”, nego je “i-i-i”, što direktno odgovara temeljnim intencijama velikodržavnog hegemonizma Srbije i Hrvatske u 20. stoljeću. A to nije demokratija! U toj platformi Bosna se ne može zaokružiti, prisebiti, uspraviti u jedinstvo vlastitosti, nego je stalno drže u urušavajućoj rastrgnutosti tri etnopolitike.

Bosanci muslimani još nisu sebi priznali da su ih izdali poslije ZAVNOBiH-a i ostavili dvije decenije na ledini da se opredijele, a onda ih sveli na religijsko ime, zaboravljajući bosanstvo. Nisu ni promislili šta je pitao Husaga Čišić u Beogradu 1945. na 1946. godinu dok je dobijao skaredne odgovore. O nacionalnom bosanskom pitanju raspravljaju nedoučeni likovi i sveštenici koji uopće ne uzimaju u obzir nepreglednu savremenu literaturu iz polja teorije nacije i studija nacionalizma. Oni i dalje “grakću” po Kardeljevim nacrtima koji su odavno prevaziđeni povijesnim procesom u Evropi.

Apolitično Sarajevo i novinari

Najtragičniji su novinari i političari iz “apolitičnog Sarajeva” koji i dalje govore da je neko u Bosni po “nacionalnosti” Srbin, Bošnjak, Hrvat i slično kao da ne postoji internacionalno priznata država Bosna i Hercegovina. Ali, oni to ne rade slučajno!

Posljednjih trideset godina u balkanskoj krčmi na djelu je prepariranje naroda prema elementima etno-fašizma. Narodima su zavladali fašisti, morbidni fundamentalisti i njihove sluge iz medija, sveštenici sudnjeg dana i vlasnici zagrobnog svijeta, obmanjivači i hulje, najmračniji polusvijet što se može zamisliti u ljudskoj agoniji. Decenijama pripreman za njih narod je postao ropska skupina koja služi kao topovsko meso. Narodom se raspolaže kao s “jeftinom robom”, bez odgovornosti, tezgaroški, sa zlom namjerom, eksploatacijski. Narodu se nudi crna inteligencija, mračno nebo, primitivizam, prostačka muzika, kičeraj od egzistencije, polupismene influenserice i silikonske lutke s naslovnica.

Najvažniji događaj u 2023. godini bila je Presuda u predmetu “dr. Kovačević v. Bosna i Hercegovina”. U njoj se objedinjuju i ispunjavaju sve presuda Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura. Uvođenjem ove Presude u pravni poredak Bosne i Hercegovine mijenja se cjelokupno razumijevanje društvenog života ljudi i uvodi se sekularni, demokratski, građanski model uređenja nad kojim stoji vladavina prava, a ne samovolja etnopolitike i mafijaških oligarhija.

Ali, nažalost, apsolutno je iracionalno i nečuvano da jedna odmetnuta klika, nelegitimna i bez mandata, bez Parlament države, ulaže žalbu na Presudu koja znači oslobađanje od aparthejda i neslobode za većinu bosanskohercegovačkih građana, te ih uvodi u građanski svijet egzistencije za koji još nemaju iskustvo jer žive pod presijom predmodernih plemenskih saveza koji na svojim vjerovanjima određuju istinu svijeta. Presuda je donešena u korist građana BiH, a ne za interese etno-oligarhijskih odmetnutih grupacija. Visoki predstavnik mora imati u vidu ovu Presudu.

Internacionalna birokratija je od Bosne napravila pravi El Dorado za svoje projekte. U tom mutljagu poluobrazovanosti, trećerazrednog svjetonazora i spornih predrasuda građani Bosne i Hercegovine su pretvoreni u objekte akcija velikih planera i kao da su izgubili zamajac vlastite odlučnosti da kreiraju svoju sudbinu. Gotovo da su ih skuhali u vreloj vodi! Uz to se nadovezuje naivnost bosanskog pokreta otpora koji je dopustio da ga iznutra rastoče diletanti i karijeristi nesposobni da promišljaju stanje države i bore se za njega na adekvatan način. Oni bi upotrijebili religijske institucije ili univerzitet za svoje skromne svjetonazore. Najgore je što im se te institucije predaju bez razmišljanja i oni njima raspolažu do potpunog rastakanja.

Nemoralna zloupotreba religijskih institucija u svrhe vlasti stvara posebno shizofrenu društvenu scenu. Ljudi se uguravaju u religijske matrice koje su apsolutno politizirane i ahistorijske. S kojim pravom, naprimjer, političke oligarhije iskorištavaju religijske predstave u političkim podvalama i okršajima? Monstruozni i morbidni politički činitelji širom svijeta našli su u religijama “novu osnovu sukobljavanja” grupa ljudi preko čega kapital i poslovni interesi mogu ostvarivati nove profite. Heraklitovsko “rat je otac svemu” nalazi svoje ispunjenje u “sukobu civilizacija” kako ga osmišljava S. P. Huntington za interese novih podjela svijeta. Ali, militarni umovi koji komadaju planetu i život na njoj ne mogu pojmiti da civilizacija nije jednako rat. Fašisti izjavljuju da ne prihvataju “sudije muslimane” ili da “ne mogu živjeti s muslimanima”.

Dodik i njegova kamarila

Neugasli velikosrbijanski narativi imaju samo jedan zadatak danas, a to je: da popune prazna mjesta povijesti u kojima se srpstvo nikada nije pojavljivalo. Poslije ovovremenih interpretacija srpstvo postaje sveprisutno, sveodređujuće, vječnotrajuće, ali nema odgovora na pitanje gdje su nestali Vlasi iz naše povijesti? Koja je uloga pravoslavne crkve Srbije u pretvaranju drugih naroda u posrbice? Kakvu ulogu u povijesti igra Crkva Srbije na tlu Bosne, Hrvatske, Crne Gore ili Kosova u zadnjih sto godina?

Ako su Dodik i njegova kamarila pod patronatom Beograda odlučili da napuste Dejtonski sporazum i krenu u novu avanturu iredentizma, onda SAD i njihovi predstavnici na terenu moraju osigurati povratak Republike BiH i Ustava RBiH. Dejtonski okvir je postao omča koja definitivno guši Bosnu i Hercegovinu, daje agresorima odriješene ruke i ne sprečava ih u nastavku agresije. Jasno je potpuno da je država “zaleđena” i da ne može da funkcionira u koordiniranoj akciji srpske i hrvatske politike.

Ta antibosanska politika sabotažom i ucjenom pokušava prisiliti ostatke bosanskih snaga da udovolje nerealnim zahtjevima rušitelja. Uz ovo ne treba zaboraviti da su R. Holbruk i Clintonova administracija zaustavili oslobađanje Republike BiH od velikosrbijanskog hegemonizma i u Daytonu nametnuli u mirovnom paketu Anex IV kao Ustav u kojem je etablirana podjelu države na dva entiteta. Nikada niko iz SAD nije objasnio zašto je to urađeno?

Neodgovornost za državu pokazuje nemoć pojedinih politika i moć antibosanske propagande koja razara javni prostor i komunikaciju pretvara u kanalizaciju lažnih informacija. Svi negatori bosanske nacije koji se zadnjih godina pojavljuju sa svojim “objašnjenjima” – kvazi-ljevičari, neomarksisti, demokršćanski konzervativci, fundamentalisti, ucviljeni žurnalizam pod kontrolom tajnih službi, raspojasani đilkoši, velikosrbijanski hegemonisti, lažni demokrati, bošnjački naivci, begovski turčijat, hrvatski “pravaši”, lažni liberali, prekarijat, sveštenici bez nebesa – povezani su negativnim odnosom prema bosanstvu jer je činjenica bosanskog političkog identiteta smetnja ostvarenju velikodržavnog hegemonizma susjednih država!

Zato ga treba potisnuti iz svijesti ljudi i dalje ih držati u ljušturi etničko-religijskog identiteta. Oni insistiraju na etničko-religijskom identificiranju koje treba zanemariti Bosnu i tako se objelodanjuju kao puki dijelovi odavno posijanih projekata “nacionaliziranja” bosanskog naroda i velikih ekspanzionističkih nacionalizama velikosrpstva i velikohrvatstva. U tim projektima Bosna je definirana samo kartografsko-tehnički, to jeste kao prostor crtanja linija razgraničenja dva mračna osvajača, a njena supstancijalnost, njeno bosansko semiotičko nebo, koje daje inspiraciju za život, pokušava se razoriti već dva stoljeća.

Zato je prije agresije i genocida, Bosna doživjela neviđenu kulturnu pljačku, otimanje i ispražnjenje svega bosanskog i postepenog srbiziranja/kroatiziranja tog otuđenog sadržaja. Povelje bosanskih banova i kraljeva postale su “kulturno naslijeđe” srpstva i hrvatstva ili “dokazi” pismenosti srpstva i hrvatstva, bosanski vladari postali su srpski ili hrvatski vladari, bosanska zemlja se pokušava pretvoriti u srpsku ili hrvatsku zemlju.

Cilj cjelokupnog antibosanskog barbarizma jeste u poništavanju semiotičkog neba Bosne, u negaciji bosanskog “glasa” smisla koji objedinjava u zajedničku kuću, u zajedničke vibracije i osigurava izvornu samoinspiraciju koja drži u pogonu bosanski život.

Zato je važno i dalje čuvati smisao zajedničkog života ili smisao postojanja pod kojim se ljudi okupljaju zajedno, razumijevaju, brane jedini druge, uzdižu u kulturu, stvaraju zajedničku čulnost i razvijaju svijest da pripadaju zajedno. Na kraju, još jednom Sloterdijk: “Nijedan narod ne može se održati u procesu opstajanja vlastitih generacija i u natjecanju među drugim narodima, ako mu ne polazi za rukom da održava svoj proces samoinspiracije”. Zato je važno bosansko semiotičko nebo!